Djevojka koja je oduvijek obećavala, nakon trogodišnje stanke napokon se vratila na glazbenu scenu. I dok njezini novi hitovi jedan za drugim osvajaju top-ljestvice, Antonela Doko otkriva što je radila proteklih godina, a ispričala nam je i kako je nedavno diplomirala na Muzičkoj akademiji. Svoje nove poslovne uspjehe, kaže, odlučila je proslaviti putovanjem u Pariz, Grad svjetla, u kojem je sada bila prvi put. Doista, može li bolje?
Sportskim rječnikom, istrčali ste posljednjih sto metara i diplomirali klavir na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Kada ste primili diplomu? I što ste prvo pomislili kada ste je dobili u ruke?
- Diplomski koncert bio je 15. ožujka, a promocija će biti krajem travnja i mislim da ću tek onda biti svjesna da je to poglavlje života završeno. U trenutku kad sam odsvirala posljednju notu, prošlo mi je glavom: ‘Je li moguće?! Je li se ovo zaista sada odigralo?! Sanjam li??‘
U povodu diplome nagradili ste se putovanjem u Pariz. Zašto baš Pariz?
- Putovanje u Pariz isplanirano je puno ranije, prije nego što sam znala datum svog diplomskog koncerta. Igrom slučaja, svi datumi su se idealno posložili i na putovanje sam otišla tjedan dana nakon koncerta. Razlog odlaska u Pariz bio je koncert Johna Mayera, a turistički obilazak bio je slatki dodatak njegovu koncertu.
Je li vam to bio prvi posjet Parizu?
- Jest, a nadam se ne i posljednji.
Koliko ste dana tamo proveli?
- Bila sam tamo tri dana i to mi je bilo sasvim dovoljno jer sam vidjela sve što sam htjela.
Čime vas je Pariz sve osvojio?
- Pariz odiše romantikom i zaista ima dušu. Monumentalan je i osjećaš se bespomoćno i sitno, a s druge strane, ima taj šarm, što se posebno vidi po njihovim ulicama, restoranima i kafićima. Arhitektura me osvojila. Zgrade su im predivne, niti jedna nije sagrađena da bude obična, svaka je posebna na svoj način. Svidjelo mi se što cijene i vole svoje, jako su gostoljubivi i osjećala sam se ugodno. O sirevima i njihovoj kuhinji ne trebam posebno niti govoriti.
Pariz je poznat i po modi. Jeste li što kupili?
- Naravno. Kupila sam beretku i kratki šal. Obožavam njihovu modu, a njihove trgovine su kao luksuzni hoteli. Ne moraš čak niti kupiti, samo ući i diviti se kako su uspjeli od trgovine napraviti takvu senzaciju.
Vratimo se sada doma. Jedna ste od rijetkih pjevačica na našoj sceni koja ima diplomu. Što mislite, zašto je tako?
- Zašto bismo morali imati diplome? To je stvar izbora, a i mogućnosti. Netko možda nije imao uvjete, nije imao vremena, nije ga zanimalo... Ne razmišljam o tome na taj način i ne mislim da nas to određuje u nekom ljudskom smislu. Ili smo dobri ljudi ili loši. Sve ostalo je stvar naših interesa, sposobnosti, nekih životnih odluka i situacija.
Ja sam odmalena željela studirati glazbu i to sam uspjela ostvariti. To me ne čini boljom od mojih kolega s estrade, samo mi pruža osjećaj vlastitog zadovoljstva i možda mi daje šansu za drugačiju vrstu posla odlučim li tako.
Što vam je tijekom studija bilo najteže, odnosno najzahtjevnije?
- Studij mi je jako brzo prošao i nije bilo prevelike drame ni problema. Ali, bilo je faza kada sam bila potpuno demotivirana, trenutaka kada bi sama pomisao da moram sjesti za klavir i biti za njim pet sati izazivala tjeskobu i loš osjećaj. Ali, baš kako sam rekla, to je bila samo faza i prošla je nakon razgovora s profesorom i samom sobom. Svi se mi ponekad zasitimo i imamo trenutke slabosti, posebno kad je u pitanju disciplina koja zahtijeva svakodnevni rad i odricanje. Najteže mi je bilo izgurati posljednjih mjesec dana prije diplomskog koncerta zbog golemog stresa i odgovornosti. Bez obzira na sve to, ne bih ništa mijenjala jer me studij oblikovao u osobu kakva sam danas i mislim da je u mene usadio tu vojničku disciplinu koju studij klavira i zahtijeva.
S novim pjesmama na scenu ste se vratili nakon trogodišnje stanke koju ste uzeli kako biste se posvetili studiju. Hoćete li se posvetiti pjesmama ili razmišljate o tome da sada, nakon diplome, uz pjevanje počnete raditi i u svojoj struci? Što biste zapravo voljeli raditi u struci?
- Pjevanje je svakako na prvome mjestu, a najvjerojatnije ću uz pjevanje raditi i u svojoj struci. Zasad je to pedagogija i super mi je, ali imam širok spektar interesa i vidjet ćemo kamo će me sve to odvesti. Ne žurim se.
Prvi Porin osvojili ste s nepunih osamnaest godina. Što vam je to značilo?
- Mnogo. I dan-danas mi znači puno. Potvrda struke je nešto što ne shvaćam olako i nadam se da će biti još nominacija te da će struka nastaviti prepoznavati naše pjesme.
Već godinama surađujete s Ines Prajo, Arijanom Kunštek i Ivanom Popeskićem. Kako izgleda taj stvaralački proces? Na koji način birate pjesmu koju ćete otpjevati?
- Naš stvaralački proces ne bih mijenjala ni za što. Svaki odlazak u studio pamtim i svaki mi je poseban. U studiju se najviše povezujemo. Ines i Arijana pišu pjesme na temelju mojih priča, iskustava i razgovora s njima. Volimo istu glazbu i potpuno se razumijemo. Puštaju me da iznesem svoju interpretaciju i da sebe izrazim kako bih mogla biti svoja, što mi je najvažnije.
Kada možemo očekivati vaš novi album?
- Još neko vrijeme ćemo izbacivati singlove, a tek onda stiže album. Nemamo konkretan datum niti smo opterećeni time, trenutačno razmišljamo o pjesmama koje snimamo.
Kakav glazbeni put priželjkujete u nastavku karijere?
- Priželjkujem puno nastupa i koncerata. Želim raditi sa svojim timom na novim pjesmama, želim napredovati i rasti.