Michael Douglas otvorio dušu : Tajne ljubavi, godine ovisnosti, prekid s Catherine Zeta-Jones i obiteljske rane o kojima je desetljećima šutio

I prije nego što su memoari pod nazivom 'One Helluva Ride' 6. listopada stigli na police knjižara, životna priča Michaela Douglasa (82) izazvala je veliko zanimanje javnosti. Iako je život proveo pod povećalom medija, prvo kao sin Kirka Douglasa, holivudske zvijezde zlatnog doba, a potom zahvaljujući vlastitoj karijeri, osvajanju dvaju Oscara, burnom ljubavnom životu, problemima s drogom, teškoj bolesti i 26-godišnjem braku s kolegicom Catherine Zeta-Jones, uspio je iznenaditi javnost otvorenošću i pikanterijama koje dosad nisu bile poznate.

Godinama je odbijao ponude da napiše autobiografiju, iako su mu ih, kako kaže, nudili gotovo svi veliki američki izdavači. Predomislio se tek nakon osamdesetog rođendana, kada je zaključio da ipak postoje stvari koje nikada nije ispričao i koje želi ostaviti svojoj djeci i unucima.

I pokazalo se da tih tajni ima poprilično. U autobiografiji danas 82-godišnji glumac i filmski producent prvi put govori o ljubavnim vezama koje je skrivao desetljećima, vlastitim problemima s kokainom i alkoholom, sinu Cameronu, za kojega je u jednom trenutku bio uvjeren da će ga izgubiti zbog droge, ali i o djetinjstvu uz slavnog oca o kojem, priznaje, nije mogao otvoreno govoriti dok je bio živ. Knjiga ima gotovo 500 stranica, a Douglas je prije objavljivanja nazvao žene s kojima je bio u vezama koje je prvi put odlučio otkriti javnosti i zatražio njihovo dopuštenje.Michael Douglas rođen je u Hollywoodu, ali mu slavno prezime nije uvijek bilo prednost. Otac Kirk Douglas bio je jedna od najvećih filmskih zvijezda svojeg vremena, a Michael ga opisuje kao čovjeka kojemu se kao dječak divio, ali kojega se istodobno i bojao. Govori o njegovoj nagloj naravi, izljevima bijesa i fizičkom kažnjavanju djece. Upravo zato kaže da ovu knjigu ne bi mogao napisati da mu je otac još živ. Kirk je preminuo 2020. u 103. godini.

Godinama se pokušavao izboriti i za vlastiti identitet u svijetu u kojem je uvijek bio „sin Kirka Douglasa“. Jedna od najtežih odluka bila je vezana uz film „Let iznad kukavičjeg gnijezda“, koji je producirao. Ulogu Randlea McMurphyja želio je igrati njegov otac, a Michael mu je morao objasniti da je prestar za nju. Dobio ju je Jack Nicholson, koji je za nju osvojio Oscara, dok je film Michaelu Douglasu donio prvog Oscara kao producentu. Drugi zlatni kipić osvojio je 1988. za glavnu ulogu u filmu „Wall Street“. Nakon tog uspjeha otac mu je rekao kako bi prema njemu bio bolji da je znao koliko će jednoga dana biti uspješan.

Ni Michaelova mladost nije bila onakva kakvu bi se očekivalo od sina holivudske zvijezde. Nakon dolaska u Kaliforniju početkom šezdesetih uklopio se u tadašnju hipijevsku kulturu. Priznaje da je kao student prodavao marihuanu, eksperimentirao s halucinogenim drogama i više od stotinu puta konzumirao LSD. Otkriva i da je nekoliko godina bio u vezi s prijateljicom svoje majke Diane Dill, zbog čega se, kada je poslije gledao film „Diplomac“, osjećao kao da gleda dio vlastitog života.

S godinama su se promijenile i droge, a žena je u njegovu životu bilo sve više. Kokain je postao dio njegova života sedamdesetih i osamdesetih, a među ljudima s kojima ga je uzimao bio je i O. J. Simpson. Douglas otvoreno piše kako je zbog poslovnih pritisaka i problema u prvom braku s Diandrom Luker sve češće posezao za kokainom i alkoholom. U jednom od slikovitijih prizora opisuje kako je nakon cjelonoćnog uzimanja kokaina zaspao sa slamkom u nosu. Na kraju je potražio pomoć i otišao na rehabilitaciju.

Da mu je alkohol već ozbiljno stvarao probleme pokazuje i događaj sa zabave nakon Zlatnih globusa 1990. godine. Tamo je vidio tada 22-godišnju Juliju Roberts kako je prisno zagrlila njegova tada 13-godišnjeg sina Camerona, a on ju je, „pijan k'o majka“, napao i rekao da si svoj Zlatni globus može staviti tamo gdje „sunce ne sja“. Već sljedećeg jutra shvatio je da je pretjerao pa joj se ispričao i poslao joj buket cvijeća.

Upravo je Cameron jedan od ljudi o kojima Douglas u knjizi govori s najviše grižnje savjesti. Sina je dobio 1978. u braku s Diandrom, a danas priznaje da tijekom njegova odrastanja nije bio dovoljno prisutan. Snimao je diljem svijeta, gradio karijeru i vodio kaotičan privatni život, a godinama poslije gledao je kako njegov sin sve dublje tone u drogu. Cameronova ovisnost završila je i zatvorom. Zbog kaznenih djela povezanih s drogom proveo je sedam godina iza rešetaka, a Michael priznaje da je bilo trenutaka kada je vjerovao da će ga izgubiti.

Ni njegov brak s Diandrom nije preživio njegovu odsutnost i raskalašen život. Upoznali su se 1977., a vjenčali samo osam tjedana poslije. Douglas sada priznaje da se zapravo nisu dovoljno poznavali i da se vjerojatno nisu ni trebali vjenčati. Oboje su imali „otvoren“ brak i druge veze, no njegove su bile brojne, a uključivale su i neke slavne žene čija imena sve dosad nisu bila poznata javnosti.

Jedna od njih bila je scenaristica Diane Thomas, autorica „Lova na zeleni dijamant“. Douglas je s njom bio u vezi prije snimanja filma, a poslije joj je poklonio Porsche. Thomas je 1985., sa samo 39 godina, poginula upravo u tom automobilu, kojim je tada upravljao njezin partner.

Na snimanju „Lova na zeleni dijamant“ dogodila mu se još jedna veza. S Kathleen Turner, partnericom s kojom je imao iznimnu kemiju pred kamerama, zaljubio se tijekom snimanja u Meksiku 1984. godine. Njih dvoje desetljećima su poricali da su ikada bili zajedno, a Douglas sada prvi put priznaje da su lagali. Njegov brak s Diandrom tada je već bio u ozbiljnoj krizi i supružnici su živjeli odvojeno.

Veza s Kathleen nije bila samo kratka avantura. Douglas piše da su se doista zaljubili, ali sve je završilo kada je Diandra sa sinom Cameronom došla na filmski set. Turner se povukla iz te priče, a njih dvoje odlučili su o svemu šutjeti. Ostali su prijatelji te poslije zajedno snimili hit filmove „Dragulj s Nila“ i „Rat Roseovih“. Prije objavljivanja autobiografije Douglas ju je nazvao i pitao slaže li se da nakon više od četrdeset godina otkrije njihovu priču.

Veliku buru izazvao je i film „Sirove strasti“ iz 1992. I dok su svi raspravljali je li strastveni odnos između njega i Sharon Stone prešao s filmskog platna u stvarni život, Douglas sada otkriva da je zapravo bio zaljubljen u Jeanne Tripplehorn, koja je u filmu glumila psihologinju Beth Garner.

Douglas je tada imao 47, a Jeanne 28 godina. Njoj nije bilo drago što joj se svidio oženjeni muškarac, no on joj je objasnio da su Diandra i on već formalno razdvojeni. Vezu su skrivali i od ljudi na setu, a Douglas tvrdi da je u jednom trenutku bio spreman i službeno napustiti suprugu zbog Jeanne. Na kraju je zaključio da nakon gotovo dvadeset godina braka ne želi odmah započinjati novi ozbiljan odnos. I nju je prije objave knjige nazvao i zatražio dopuštenje da o njihovoj vezi javno progovori.

Douglas u knjizi ne pokušava stvoriti dojam da su Kathleen i Jeanne bile iznimke. Kada je upoznao Catherine Zeta-Jones, istodobno se viđao s pet žena u različitim gradovima. Godinama su ga zbog takvog načina života pratile priče da je ovisan o seksu, što on i danas odlučno poriče. Tvrdi da je jednostavno bio proizvod generacije koja je odrasla šezdesetih i živio život koji se tada smatrao normalnim.

Catherine je prvi put primijetio 1998. u filmu „Zorro: Maskirani osvetnik“ i kaže da je to bila ljubav na prvi pogled. Upoznali su se iste godine na filmskom festivalu u Deauvilleu i usred druženja rekao joj je da će biti otac njezine djece. Nju taj šarmerski potez nije baš oduševio jer je iz medija znala kakav ga glas prati. Ipak je popustila njegovu udvaranju, a kada je njihov odnos postao ozbiljniji, Catherine mu je jasno dala do znanja da želi monogamnu vezu i da ne pristaje na druge žene. Douglas je, piše, otišao u susjednu sobu i nazvao svih pet žena s kojima se tada viđao kako bi prekinuo te odnose.

Vjenčali su se 2000. i u braku dobili sina Dylana i kćer Carys. Douglas danas tvrdi da se od trenutka kada je s Catherine osnovao obitelj promijenio. Deset godina poslije njihov se život potpuno promijenio kada mu je dijagnosticiran rak jezika u četvrtom stadiju. Javnosti je tada rekao da ima rak grla jer nije želio da mediji nagađaju o mogućnosti operacije kojom bi mogao ostati bez dijela jezika i koja bi mu mogla promijeniti izgled i govor.

Prošao je sedam tjedana kemoterapije i zračenja i izgubio oko 18 kilograma, a kada je dobio dijagnozu, pomislio je da će umrijeti. Posebno ga je iznenadilo koliko se malo ljudi s kojima je godinama bio blizak javilo nakon što se doznalo da je bolestan. Pred djecom se ipak pokušavao ponašati što normalnije, iako je liječenje bilo iscrpljujuće.

Nakon 13 godina braka, supružnici su se privremeno razdvojili. Douglas se iselio iz obiteljskog doma u New Yorku, ali je ostao živjeti u blizini kako bi bio uz djecu. Kaže da su odluku o razdvajanju donijeli zajedno, baš kao i odluku da se pomire. Nakon godinu dana ponovno su počeli živjeti zajedno, ali ni u knjizi ne otkriva koji su bili razlozi razdvajanja.

Danas, nakon 26 godina braka, Catherine naziva ljubavi svojeg života, a njihovu razliku od 25 godina odavno ne smatra posebno važnom, premda se šali da je prilično neobično pisati o ljubavnim vezama iz vremena kada je njegova današnja supruga imala šest godina.

Svoje memoare glumac je na kraju napisao upravo onako kako godinama nije želio – bez izbjegavanja dijelova vlastite biografije koji mu ne idu u prilog. Uz dva Oscara, velike filmove i holivudske uspjehe, u njima su završili i njegova ovisnost, rehabilitacija, nevjere, propali prvi brak, strah da će zbog droge izgubiti sina te odnos s ocem kojemu je tek u poznim godinama uspio oprostiti neke stvari iz djetinjstva.