Damir Urban prvi put pjevao himnu: "Htio sam napraviti nešto nježno... Nešto što podsjeća na dom, na dragu, na zagrljaj..."

Osim iščekivanja crnohumorne drame “Južina”, kojom je otvoren 72. Pulski filmski festival, publika u prepunoj Areni s nestrpljenjem je čekala i nastup glazbenika Damira Urbana (56). Riječki roker, poznat po tome što često iznenađuje svojim glazbenim i modnim stilom, pobudio je znatiželju posjetitelja i oko toga kako će te večeri interpretirati dvije himne - hrvatsku “Lijepu našu” i istarsku “Krasna zemljo, Istro mila.” Nakon nastupa, Urban nam je dao kratki intervju i podijelio svoje dojmove.

Kakav je bio osjećaj pjevati “Lijepu našu”?

- Izazovan, naravno. Bila mi je velika želja pretvoriti hrvatsku himnu u nešto nježno, lijepo i toplo - i mislim da smo u tome donekle uspjeli. Ako nas pozovu još koji put, možda će biti još i bolje.

Jeste li dugo vježbali?

- Nismo. Pratio me Luka Toman, gitarist iz grupe Urban & 4, s kojim sviram već dugi niz godina, pa nam nije trebalo puno vježbe. Više smo se sastali kako bismo osmislili koncept i odredili put kojim ćemo krenuti. Zapravo sam doma, kao nekakvu smjernicu, slušao ploču “Nebraska” Brucea Springsteena. Ideja nam je bila da u minimalizmu pokušamo od pjesme koja inače motivira i potiče ljude na pokret, napraviti nešto nježno, ljubavno i mekano. Zapravo, nešto što podsjeća na dom, na dragu, na ljubav, na zagrljaj...

Jeste li odmah prihvatili ponudu da pjevate hrvatsku i istarsku himnu?

- Za hrvatsku himnu sam pristao nakon nekoliko dana, a za istarsku sam tražio više vremena jer mi ta pjesma nije bila u uhu. To nije neka pjesma koju privatno pjevam niti dobro poznajem. Čuo sam je, naravno, nekoliko puta, ali nije nešto s čime se budim, pa mi je trebalo vremena da vidim mogu li je nekako okrenuti u svoju korist. Kad sam shvatio da sam uspio, rekao sam: “Može i to.”

Jeste li imali tremu?

- Jesam. Uvijek imam tremu prije bilo kojeg nastupa.

Biste li himnu pjevali predsjedniku ako vas pozove?

- Morao bih vidjeti kakve su mu želje. Ako mi da potpunu slobodu i ako postignemo umjetnički dogovor da mi se ne petlja u to što radim, možda i bih. No, morao bih dobro razmisliti. Ne radi se tu samo o predsjedniku i o tome tko je predsjednik - jednostavno nisam čovjek koji pjeva himne. Ovo je prvi put, a moguće i zadnji. To jednostavno nije u opisu mog posla, kao što nisu ni pjevanja na rođendanima i vjenčanjima. Ovo je bio izuzetak.

Budući da imate i glumačkog iskustva, postoji li neki glumac ili glumica s kojom biste voljeli nešto snimiti?

- Imam jako puno prijatelja glumaca i ne bih htio nikoga izdvajati, jer bi se oni koje ne spomenem mogli uvrijediti. Da mi neki od njih nisu prijatelji i da sam iz neke druge zemlje - recimo iz Italije - rado bih nabrojao tri-četiri imena. Ali s obzirom na to da moja žena radi na glumačkoj akademiji u Rijeci i da preko Rade Šerbedžije i kazališta znam hrpu glumaca privatno, preskočio bih taj odgovor.

Koji vam je omiljeni filmski žanr?

- Budući da imam troje djece - dječji. U zadnje vrijeme gledamo “Gremline” i “Gooniese” i klincima se jako sviđaju.