U istarskoj oazi poznatog slikara Baneta Milenkovića ovih dana vlada slatki kaos - za sve je ‘krivo‘ sedam štenaca

U istarskoj oazi našeg poznatog slikara Baneta Milenkovića i njegove supruge, također slikarice Lidije Šeler, ovih je dana posebno veselo. Njihova kujica Sofija, velški korgi Cardigan stara dvije i pol godine, prije sedam tjedana na svijet je donijela čak sedam štenaca. U obiteljskoj vikendici u Istri, gdje su mališani došli na svijet, danas vlada prava pseća gužva – štenci istražuju svaki kutak, jure na svojim kratkim nožicama i svakim danom pokazuju sve više karaktera.

Ljubav prema psima Baneta prati cijeli život. Odrastao je na imanju u Novom Sadu okružen životinjama – kravama, konjima, kokošima, mačkama i, naravno, psima. Cijeli je život imao pse, uvijek mješance jer mu je bilo bitnije društvo četveronožnog prijatelja nego papiri. Sve do prije petnaest godina.

„Prvog velškog korgija Cardigana vidio sam na televiziji i pomislio kako je riječ o nekom prekrasnom mješancu, pravom kiparsko-slikarskom psu. Kao da ga je napravila mašta nekog umjetnika. Tek kasnije sam doznao da je to rijetka i jedna od najstarijih čistokrvnih pasmina. Toliko nam se svidio da smo krenuli u potragu koja nije bila ni kratka ni lagana jer su vrlo rijetki i konačno smo pronašli jednu uzgajivačnicu u Njemačkoj za koju se ustanovilo da je bila i prva u toj zemlji. Tako je 2011. godine u naš dom stigao Hogarth, prvi Cardigan u cijeloj regiji“, prisjeća se Bane.

Nakon Hogartha uslijedila je još veća zaljubljenost u pasminu pa su sjeli u automobil i otputovali u Češku po kujicu Žuži. Upravo su njih dvoje postavili temelje jedne posebne pseće priče. Oduševljeni karakterom i izgledom kardigana, Bane i Lidija registrirali su prvu, a i danas jedinu FCI uzgajivačnicu velških korgija Cardigana u Hrvatskoj te jednu od rijetkih u ovom dijelu Europe.

Danas njihovu pseću obitelj čine Sofija, ponosna mama novog legla, pa tata, sedmogodišnji mužjak Mr. Clooney iz Poljske te Frida i Brandy, kujice iz njihova vlastitog uzgoja. Najmlađi članovi obitelji trenutačno su zvijezde kuće.

„Bili smo pomalo skeptični kako će se Sofija snaći jer je oduvijek bila vrlo razigrana. No, preko noći se pretvorila u ozbiljnu i odgovornu majku. To nas je zaista iznenadilo. Nikad ne znaš kako će kujica reagirati kada prvi put postane mama“, govori slikar.

Štenci su sada stari sedam tjedana i polako prelaze na kombinaciju majčina mlijeka i hrane za štence. Mirni dani odavno su prošlost.

„Ima ih posvuda. Više ih ne možete držati na oku u svakom trenutku. Već sada pokazuju različite karaktere, nevjerojatno su znatiželjni i stalno nekamo jure. U njima je sto vragova“, smije se njihov vlasnik.

Velški korgi kardigan jedna je od najstarijih ovčarskih britanskih pasmina, a literatura sugerira da je pasmina poznata oko tri tisuće godina. Prepoznatljiv je po izduženom tijelu, kratkim snažnim nogama, velikim uspravnim ušima i dugom repu. Postoji u više boja krzna, a posebno su atraktivni primjerci blue merle boje koji mogu imati i plave oči. Upravo ta neobična pojava i šarmantne proporcije najviše su osvojile Baneta.

„Uvijek kažem da su to slikarski i kiparski psi. Izgledaju kao da ih je netko nacrtao ili oblikovao iz mašte. Ljudi nas zaustavljaju na ulici i govore kako su prekrasni, ali nas nitko ne pita koje su pasmine jer vjerojatno svi misle kako su mješanci“, smije se Bane Milenković.

Osim izgleda, osvojio ih je i njihov karakter. Kardigani su vrlo inteligentni, privrženi obitelji i vrlo odani, ali istodobno i vrlo teritorijalni pa su i dobri čuvari. Upravo zbog snažne povezanosti sa svojim ljudima teško podnose razdvajanje.

„Mi smo jako vezani za svoje pse, a i oni za nas. Kad god možemo, putuju s nama. Biramo smještaje i restorane u koje su psi dobrodošli. S nama na put uvijek ide barem jedan pas, ostali ostaju na čuvanju, zato nikada ni ne putujemo avionima. Znaju se malo i naljutiti kada ih ostavimo na čuvanju, ali na neka putovanja jednostavno ne možemo s četiri psa. No, gdje god s njima dođemo, uvijek donesemo veselje domaćinu“, govori kroz smijeh.

Dok se mališani pripremaju za odlazak u nove domove, u istarskoj kući Milenkovićevih svaki je dan ispunjen veselim lavežom, igrom i ponekom nepodopštinom. A Bane i Lidija, koji su prije petnaest godina krenuli u potragu za jednim neobičnim psom, danas ne skrivaju da im je upravo ta pasmina postala velika životna ljubav.