Uskoro u kina stiže dječji film koji već na prvi pogled osvaja vizualima iza kojih stoji naš renomirani umjetnik

Domaći dječji igrani film “Glavonja”, čudesna i duhovita detektivska avantura, u kina stiže 19. veljače 2026., a već na prvi pogled osvaja impresivnim i začudnim vizualima. U ovom jedinstvenom filmskom svijetu tapete doslovno cvjetaju, miševi svijetle, a prostor nije tek scenografija – već živi sudionik radnje.

Za taj maštoviti, bajkoviti i potpuno nesvakidašnji vizualni identitet zaslužan je renomirani hrvatski umjetnik Stefano Katunar, međunarodno nagrađivani scenograf i docent na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci, koji iza sebe ima gotovo dva desetljeća iskustva u kazališnoj i filmskoj scenografiji. Samo da spomenemo neke poput novog HNK-ovog mjuzikla "Cabaret", mjuzikla "Priča sa zapadne strane" riječkog HNK-a, "Ribarske svađe" s Dubrovačkih ljetnih igara...

Detektivska pustolovina s važnom porukom

Priča filma prati desetogodišnju Alisu i njezina starijeg brata Milana, dječaka koji svijet doživljava na drugačiji, jedinstven način. Zajedno s trojicom dječaka detektiva kreću u potragu za tajanstveno nestalim roditeljima i upadaju u nadrealnu avanturu u kojoj se rađa nerazdvojna družina – a upravo Milanova perspektiva postaje ključ za razotkrivanje misterija.

Film redateljica Marine Andree Škop i Vande Raýmanove kroz formu dječje krimi-komedije suptilno, ali snažno otvara teme neurorazličitosti i inkluzije, pružajući publici priču koja je istodobno uzbudljiva, emocionalna i društveno važna.

Katunar je u “Glavonji” stvorio potpuno novi svijet koji funkcionira po vlastitoj logici i pravilima – osjetilno bogat, slojevit, intenzivan i ponekad namjerno “glasniji”. Kako sam ističe, polazište nije bila klasična ideja scenografije:

“Polazna točka nije bila klasična ideja scenografije ili production designa, nego ambicija da se stvori cijeli svijet – svijet koji ima vlastita pravila, logiku i osjetilni sustav. Taj proces nije započeo s filmom, nego godinama ranije, kroz istraživanje i učenje o autizmu.”

Jedan od najvažnijih elemenata njegova pristupa bio je pokušaj da se scenografijom dočara iskustvo svijeta iz perspektive neurodivergentne osobe – da prostor postane vizualno intenzivniji, bogatiji i izrazito sugestivan.

“Jednom kada se uspostavi vizualni jezik, ne postoji točno i netočno. Postoji samo pitanje perspektive.”

Svaki kadar kao mali umjetnički eksperiment

Katunar priznaje da je proces bio kreativan, intenzivan i zahtjevan, ali i nevjerojatno inspirativan. Ideja je bila “prevesti” pojačanu percepciju u film – i to tako da svaki kadar nosi trag intervencije, bez obzira na to radi li se o eksterijeru ili interijeru.

“Gotovo svaki kadar nosi neku vrstu intervencije, bez obzira radi li se o gradnji iz nule ili nadogradnji postojećeg. Prostor nije samo šarolik – on je živ.”

U filmu se tako pojavljuju detalji koji pomiču granice dječjeg filma: tapete iz kojih raste bilje, miševi koji služe kao rasvjetna tijela i označavaju puteve, ali i razigrani elementi koji zamjenjuju klasična “bića” – postajući mali tragovi u detektivskom mozaiku.

“Ta sadržajno eksplicitna forma detalja bila je ključna da se dođe do same srži: balansa kadrova i stabilne razine estetike koja sve to može nositi”, zaključuje Katunar.

“Glavonja” je film prvenstveno namijenjen publici nižih razreda osnovne škole, a prati ga i projekt razvoja publike s metodičkom pripremom za osnovne škole, čime film dobiva i edukativnu dimenziju.

Djecu u filmu glume Marta Mihanović, Maks Kleončić, Mark Spiridonović, Martin Pišlar i Andrija Lamot, a u ulozi odraslih su

Judita Franković Brdar, Borko Perić, Snježana Sinovčić, Dražen Čuček, Slavko Sobin i Željko Duvnjak.