Zagrebačka primabalerina vodi splitski Balet, uživa u poslu i zna kako održati brak na daljinu: "Naša ljubav je jaka kao stijena"

Posljednjih godina život Mirne Sporiš (53), bivše primabalerine zagrebačkog HNK-a, zvuči gotovo filmski: iz rodnog grada otišla je u Umag, ondje etablirala snažnu plesnu zajednicu, pronašla ljubav i udala se, a sada se vraća u kazališni sustav – ovaj put kao osoba koja vodi ansambl i postavlja repertoar jednog od najvažnijih hrvatskih kazališta, splitskog HNK-a.

U plesnu mirovinu otišla je 2023., a od jeseni 2022. vodila je Plesni centar Carlotta Grisi u Umagu, koji je iz rekreativnog programa pretvorila u etablirani plesni rasadnik talentiranih balerina. S polaznicama je radila predstave koje su se mogle usporediti i s profesionalnima. Angažirali su je i diljem Istre, a krajem prošle godine dobila je ponudu koja se ne odbija.

„Stigao je upit bih li se htjela uhvatiti u koštac s funkcijom ravnateljice Baleta HNK Split. To mi je bilo kao grom iz vedra neba. Ostala sam u šoku jer o tome nisam razmišljala. Ali kad sam dobro promislila, prihvatila sam – jer ne odbijam poslove ni nove šanse. Nakon zaista bogate karijere koju sam provela na pozornici zagrebačkog HNK-a, pasao mi je odlazak u mirniju sredinu, odnosno Umag, a sada je preda mnom novi poslovni izazov u kojem već uživam, iako sam na dužnost v. d. ravnateljice stupila tek početkom ove godine“, kaže Mirna Sporiš.

Operni pjevač Božo Župić, v. d. intendanta splitskog HNK-a, otkrio joj je da se, raspitujući se o njoj, susreo isključivo s pohvalama te da kolege o njezinu radu govore s velikim poštovanjem.

Romantične zaruke, vjenčanje još romantičnije

„To mi jako laska i dirnulo me jer je pokazatelj da je moj minuli rad, u kojem sam se davala bez zadrške, očito netko primijetio. Iako sam bila prvakinja baleta, nikada u javnosti nisam bila u prvom planu. Ali moj pristup baletu bio je bez kompromisa i taj se trud sada isplatio. A nije zanemarivo ni to što sam u Istri s jednakom energijom i predanošću pokrenula cijelu jednu plesnu priču“, govori ova rođena Zagrepčanka, koja dolaskom u Split iza sebe nije ostavila samo posao, nego i dom te supruga.

Naime, u Istri je upoznala glazbenika Josipa Mianija – Pipija, člana nekada popularne grupe Karma, s kojim je od početka surađivala na plesnim produkcijama. Prije godinu i pol dana poslovni i prijateljski odnos prerastao je u ljubavnu priču. Rasplesane, javne zaruke na glavnom umaškom trgu bile su više nego dirljive, a vjenčali su se prošlog ljeta u jednom istarskom masliniku. Iako ih je Mirnin angažman fizički razdvojio, ni ona ni on to ne smatraju nesavladivim problemom.

„Divno je kad si siguran u srcu, kad znaš da te netko voli i da ti je bezrezervna podrška. Naša ljubav je jaka kao stijena i tu nemam dileme. Josip mi je bezrezervna podrška i osoba koja je uz mene u svakoj situaciji, i doslovno mi je u tom emotivnom smislu zamijenio mog pokojnog tatu, s kojim sam bila jako bliska. Naravno, tu su i moja mama i moja kći Marija koje su mi uvijek podrška, ali to se nekako podrazumijeva. Čujemo se svaki dan, o svemu razgovaramo, a i ja uskoro na nekoliko dana odlazim u Umag. Tako da nam ta razdvojenost zasad ne pada teško, a vjerujem da će nas i tu zvijezde pogledati pa da ćemo opet i fizički biti skupa. Život nekada piše fantastične priče, samo u njih treba vjerovati“, kaže.

Povratak kući

A što se ljubavi tiče, kao i odnosa prema poslu, kod Mirne nema kompromisa. Daje se uvijek do kraja, vodi se srcem i to smatra jedinim pravim putem.

„Srčano sam i plesala, takva sam i privatno – ili se dajem do kraja ili se ne dajem uopće. Meni je balet zaista bio sve i zato mogu dati sto posto sebe i u ovom novom poslu. Kada sam plesala, davala sam cijelu sebe: nikada nisam bila na bolovanju, plesala sam i s visokom temperaturom i s uganutim gležnjem, uvijek sam bila spremna zamijeniti bolesne kolegice i uskočiti u njihove uloge. Jer balet je moj život. Sada smatram da sam u najboljim godinama za novo poglavlje, imam volje, želje, znanja i puno iskustva, i nadam se da ću u Splitu uspjeti složiti ansambl koji će gristi jednako kao i ja, i s kojim ću stvarati vrhunske predstave“, kaže balerina kojoj preseljenje u Split dolazi, na neki način, kao povratak kući.

U grad se zaljubila još u osnovnoj školi, na jednom izletu, a ondje je kasnije pronašla i ljubav – svog prvog supruga, baletana Andriju Paladu koji je tada plesao u splitskom HNK-u. Zbog njega je svaki slobodni trenutak provodila u Splitu, pa jako dobro poznaje grad i njegov mentalitet.

„Više od trideset godina redovito sam dolazila u Split iako se moj tadašnji suprug kasnije prebacio u zagrebački HNK. Jednostavno volim ovaj grad, znam svaku uličicu i stvarno se ovdje osjećam ugodno. A posao u splitskom HNK-u za mene je izazov koji sam s guštom prihvatila. Ujutro me dočeka ‘tanjur’ pun problema koji se riješe, a kada odlazim s posla, ‘tanjur’ se opet napuni problemima. No na posao dolazim sretna, s osmijehom na licu i to je ono najvažnije. Veseli me što imam priliku formirati ansambl u kojem su jako mladi plesači koje mogu oblikovati, i veselim se predstavama i, naravno, publici – za koju uostalom i radimo.“