Antonija Stupar Jurkin o 'Plesu sa zvijezdama', oslobađajućim četrdesetima i majčinstvu: "Sve više sam nalik svojoj mami"

Bivša voditeljica i PR stručnjakinja Antonija Stupar Jurkin (44), ove jeseni vraća se na male ekrane u formatu o kojem je nekada, govori, mogla samo sanjati. Naime, u povratničkoj sezoni showa 'Ples sa zvijezdama', Antonija je jedna od desetero natjecatelja koji će pokušati izboriti finale uz pomoć svojih mentora.

"Poziv za show dobila sam dok sam bila u trgovini i gubila se među policama. Vidjela sam nepoznat broj i javila se, a čim sam čula 'Ples sa zvijezdama', odmah sam rekla 'da', bez razmišljanja. I nastavila sam voditi taj razgovor, šećući i dalje među policama u trgovini - mislim da sam tad napravila valjda 10.000 koraka. Kada sam poklopila, nastavila sam kupnju i donijela doma sve krivo. Muž me poslao po gel za kosu, došla sam s pjenom za brijanje", govori kroz smijeh Antonija, koja plesnog iskustva, ne računajući prvi ples na svadbi, nastup u osnovnoj školi s ritmičkom skupinom i ples u folkloru, uopće nema.

Iako je mislila da ima ritma i da zna plesati, na intenzivnim probama koje traju minimalno tri sata dnevno shvatila je da zna - baš ništa. Srećom, govori, njezin mentor Vedran Sraga ima jako puno iskustva i još više živaca.

"On ima 29 godina, a pleše već 20. Ima 41 titulu državnog prvaka, a u listopadu je proglašen viceprvakom Europe. Užasno je pristojan, dobar i drag, a ima i razumijevanja. To vjerojatno zato što je tako mlad… Ali super se slažemo, jako smo si 'kliknuli'. No, kada se radi, onda se radi - ne može tu biti popustljiv, a i meni je tako najdraže. On je divan dečko iz Varaždina i jedva čekam da ga šira publika upozna", poručuje Antonija kojoj je na ovom plesnom putovanju mentor terapeut, a obitelj najveća podrška.

Podrška obitelji

Upravo je njezin suprug Ivan, s kojim je od srednjoškolskih dana, bio prva osoba s kojom je podijelila sretne vijesti. I naravno, bio je jednako oduševljen kao i Antonija. Njezina kći Paola (15) u prvoj će je emisiji bodriti iz publike i jako je uzbuđena što će vidjeti mamu u plesnom izdanju, dok je sin Ivano (12) ipak nešto skeptičniji, pa se Antonija najviše raduje upravo njegovoj reakciji.

"Mislila sam da ću pred prvi nastup biti puno nervoznija, da ću praktički hiperventilirati. Ali sada, nakon što smo toliko vremena proveli u pripremama i treningu zapravo samo jedva čekam da to otplešemo i pokažemo što smo napravili", ističe Antonija kojoj je uz fizičke boljke, priprema za show bila i ozbiljna vježba za mentalno zdravlje - test njezine snage i upornosti.

Stoga smatra da je upravo ovo najbolje vrijeme u kojem joj je ponuda za ovakav show mogla doći. Osim što ima napretek televizijskog isksutva, smatra kako je sada dovoljno zrela da se može suočiti sa svim izazovima koje tako nešto nosi.

Oslobađajuće četrdesete

"U 20-ima moraš svima nešto dokazivati, onda u 30-ima dođe obitelj, ili je tako barem bilo u mojem slučaju. I 10 godina je samo proletjelo. I sad kad sam došla u 40-e, mogu reći da su vrlo oslobađajuće. Jesam ozbiljna i disciplinirana, ali privatno volim se šaliti, zezati i smijati - imam osjećaj da ću uvijek biti ovako vrckava i sebe doživljavati kao da i dalje imam 27 godina. Sada sam napokon dovoljno opuštena da više ne doživljavam to što će mi drugi ljudi reći, nemam više osjećaj 'moranja'. Voljela bih da sam to mogla spoznati i ranije, ali sve dođe onda kada treba doći. Uvijek kažem - sve što ti je suđeno, dogodit će ti se. Dogodilo mi se puno i teških i lijepih stvari, ali s odmakom, vidim da mi je i ono teško donijelo puno dobroga", ističe Antonija kojoj je poslovno najteže bilo kada je nakon 15 godina rada na televiziji počela raditi u marketinškoj agenciji.

Danas na to razdoblje gleda kao na veliku školu koja ju je naučila kako stvari zapravo funkcioniraju u svijetu medija u pozadini, a privatno je naučila da je iznimno organizirana osoba koja uživa u tome kad je sve uređeno i posloženo. No, dok se to događalo, bilo joj je, priznaje, jako teško. Ma koliko uživala u svojem poslovnom uspjehu, ipak ističe da je najponosnija na svoju djecu.

"Kada sam prvi put rodila, sjećam se da mi je prva pomisao bila 'Bože, zašto nisam ranije?'. Ali sve dođe u svoje vrijeme, pa tako i ovo. Djeca su mi sada prva misao ujutro kad se probudim i zadnja prije nego što legnem - i to mi nije opterećujuće. Naporno je i teško organizirati dan, tjedan, cijeli život, pogotovo u današnje vrijeme kada je sve ubrzano, kada svatko ide u svoju školu i kada svatko ima svoj trening. Nadaš se da će biti u istoj smjeni i biti na treninzima u iste dane - treba ti puno organiziranosti i brdo živaca, ali i dalje je to najljepša stvar na svijetu", govori Antonija kojoj se po dolasku djece osvijestila i vlastita smrtnost.

Majčinstvo kao najljepša uloga

Koliko god oni sada bili veliki i samostalni, govori Antonija, u njezinim očima uvijek će biti maleni kao kad su imali tri godine. Tek kada se to njoj dogodilo, shvatila je da tako i njezini roditelji doživljavaju nju kao dijete. Štoviše, otkako je postala mama, i sama primjećuje da je sve više nalik svojoj mami. Tako se ulovi i kako izgovara njezine fraze, poput 'Ako svaki dan učiš pomalo, bit će ti lakše kada dođe ispit', priznaje kroz smijeh Antonija.

"Sada smo u jako dobroj fazi kada se možemo družiti - oni su prave male odrasle osobe koje znaju što žele i što moraju. Uvijek kažem da je roditeljstvo kao igrica - kada rodiš, prešao si level nula. I onda slijede prvi, drugi… Svaki put se veseliš vidjeti što donosi novi level, a nikad se ne bi vratio na onaj prvi. Dok djeca ne napune pet godina, moraš stalno biti nad njima, kao orao. Brineš se o tome jesu li oprani, jesu li jeli, kako su oprali zube… Ali ja sam uvijek sa svojom djecom, nikada nismo odvojeni. Jako sam se bavila njima i od početka im čitala knjige, pjevala pjesmice. Kažu da je najbitnije ono što radiš s djecom dok ne napune pet-šest godina i baš sam ponosna na to kako sam to 'odradila'. Oboje su izvrsni u školi i jako ih zanima sport - Ivano je u nogometu na poziciji golmana, a Paola trenira odbojku", hvali se Antonija, kojoj je neobično i kad samo jednog od njih dvoje nema doma jer su na nekom turniru.

Suprug Ivan i ona rijetko uspijevaju pronaći vrijeme samo za sebe, pa se najčešće vide tek navečer kad legnu u krevet, ali zato povremeno znaju ukrasti koji vikend za sebe i otići na kraće putovanje. "Ovo je baš lijep životni period. Osjećam se jako dobro", zaključuje Antonija Stupar Jurkin.

Zahvaljujemo Studiju Kompania na ustupljenom prostoru za snimanje.