Daniela Trbović o novom showu, sinu i muškarcima, bez zadrške:  "Znate li kad sam zadnji put bila zaljubljena?"

Na Hrvatsku televiziju stigla je prije 36 godina, a tijekom karijere vodila je Hit Depo, Doru i niz drugih televizijskih projekata pred kojima su odrastale generacije gledatelja. U godini kada televizija obilježava stoti rođendan, Daniela Trbović (63) u talk-showu "Ponovno zajedno" okuplja ljude koji su stvarali povijest HRT-a i vraća se klasicima koji su obilježili domaću televiziju. Show donosi jedanaest emisija posvećenih najuspješnijim projektima i emisijama Hrvatske radiotelevizije - od "Sedme noći" i "Dore" do kultnih serija "Bitange i princeze" i "Crno-bijeli svijet", kao i informativnih emisija i kvizova koji su obilježili HRT-ovu stogodišnju povijest. No, prisjećajući se tuđih početaka i uspjeha, poznata voditeljica otvara i vlastitu arhivu - onu ispunjenu različitim formatima, nezaboravnim trenucima i pričom o tome kako je sve počelo.

"Moj je zadatak sada biti u nekoliko uloga istodobno. Kad smo pripremali emisije, shvatila sam da sam zaboravila koliko sam različitih područja pokrivala. Čak sam i u informativnom programu dala svoj obol, vodeći predsjednička sučeljavanja u oba kruga izbora, pa tri sezone "Eko kviza", a u zabavnom programu radila sam sve živo - od igle do lokomotive. Mislim da me samo religijski program zaobišao", prisjeća se Daniela.

Njezin televizijski početak zvuči kao scena iz filma. Kao mlada djevojka sjedila je s prijateljicom u zagrebačkom kafiću Fanatik kada joj je prišao kolega s televizije i pozvao je na probno snimanje. U to je vrijeme već napustila studij medicine i upisala fizioterapiju, ne sluteći da će joj taj susret odrediti profesionalni put.

"Počeci su bili nevjerojatni. Na Z3 svi smo radili sve, a televiziju smo doživljavali kao igru i zabavu. Snimali bismo, a nakon toga tumarali po gradu. S vremenom su došle štikle, haljine, svijest o tome da te ljudi gledaju, a s njom trema i odgovornost. Danas imam puno iskustva, ali nisam manje opterećena poslom. Dapače, sve više analiziram i propitujem jer što više znaš, to si svjesniji koliko toga ne znaš", kaže Daniela.

Iako joj je teško izdvojiti najljepše godine profesionalne karijere, kada je riječ o privatnom životu, bez puno razmišljanja izdvaja četrdesete.

"Ne bih se nikad vratila u kasne dvadesete ili tridesete godine. Tada je bilo puno upitnika i preispitivanja. U četrdesetima se sve posloži, bolje upoznaš sebe, napokon možeš disati punim plućima i biti zadovoljna. Nakon pedesete ne postaje nužno teže, nego samo postaneš svjesniji vlastite smrtnosti. S četrdeset misliš da si na pola života, a s pedeset ti je već malo teže u to povjerovati. Zato sam posljednjih četiri, pet godina sa sestrom Natašom počela više putovati. Shvatiš da, ako nećeš sada, teško da ćeš to moći kada odeš u mirovinu. Ljeti smo obilazile sjevernije krajeve, poput Švedske, Norveške i Škotske, a zimi smo birale toplije destinacije poput Rima, Seville, Malage i Atene", kaže Daniela, iznimno ponosna na odnos koji je izgradila sa sestrom. A ponosna je na još jedan - onaj sa sinom, 26-godišnjim Lovrom. Kao samohranoj majci nimalo joj nije bilo lako podizati sina, zato danas uz dozu humora i ljubavi ističe kako je sretna što je njezin jedinac odrastao i odselio se.

"Kao samohranoj majci najteže mi je bilo donositi odluke i uskladiti posao. Nađeš se u takvom žrvnju i ritmu da uopće ne razmišljaš je li ti teško, nego samo ideš dalje. Svaka zaposlena žena, a pogotovo ona koja sve radi sama, istodobno je na nekoliko kolosijeka i to postaje njezina svakodnevica. Tek sada osjećam da sam umorna. Ali u tom razdoblju života to si jednostavno ti, drukčije ne može. Tako je kako je. Uopće to nisam osjećala kao nekakav teret. Sada, otkako se Lovro osamostalio, ipak je malo promijenio ploču i shvatio život. Djeca su najgora kada su s roditeljima, a kad ih pustiš iz gnijezda, shvate da se neke stvari ne podrazumijevaju, dok ih kod kuće uzimaju zdravo za gotovo. Njegov pubertet mi uopće ne nedostaje. U moje doba ta bolest nije bila toliko popularna. To je bila faza u kojoj sam znala gledati njegove fotografije iz djetinjstva i morala se podsjetiti da sam ga žarko željela. Sada kad me pitaju imam li sindrom praznog gnijezda, kažem da nije otišao na Novi Zeland, nego samo u drugi dio grada. O čemu govorimo? On je odrasla osoba koja treba znati živjeti od svojega rada, sam sa sobom i s kuhinjom", kaže kroz smijeh Daniela.

U svojem se domu ne osjeća usamljeno jer joj već deset godina društvo pravi njezin njemački špic - pas Roki, kojem je Lovro dao ime kada je trenirao boks.

"Imam psa i njega češkam. Vremešan je kao i gazdarica",  smije se voditeljica, koja svoju vremešnost osim dobrim genima duguje i vježbanju. Posljednjih godinu i pol ponovno redovito vježba i shvaća koliko su kretanje i tjelovježba važni. Imala je dugu stanku sve dok se u jednom trenutku više nije mogla normalno okretati zbog ukočenosti i spazma.

"Ne mogu reći da posebno pazim što jedem, ali vježbanje mi je postalo jako važno. Treniramo u maloj grupi, nas tri ili četiri, radimo kružne treninge i vježbe snage. Ponekad mi se ne da otići na trening i pomislim kako bih najradije ostala spavati, ali nakon što se dobro oznojim, osjećaj je fantastičan. Shvatiš da si pobijedio sam sebe i napravio nešto dobro i za tijelo i za psihu", govori Daniela, koja je danas zadovoljna u svojem tijelu. No, prisjeća se da je u dvadesetima i tridesetima bila pretjerano samokritična.

"Sjećam se da sam 1996., kada smo Hamed i ja snimali Hit Depo, imala 55 kilograma. Nedavno sam vidjela te snimke i pomislila: "Isuse, kako sam bila tanka!" A nikada nisam bila zadovoljna sobom. Danas bih bila presretna da imam takvo tijelo. To ti samo pokazuje koliko smo mi žene nepravedne prema sebi. Stalno mislimo da nismo dovoljno dobre, dovoljno mršave ili dovoljno mlade. Uvijek nam nešto nedostaje i nikada nismo zadovoljne onime što imamo", kaže Daniela.

Društvene mreže nema, ne osjeća potrebu dijeliti privatne trenutke i putovanja na internetu jer smatra da je puno važnije iskustva proživjeti nego ih pokazivati drugima.

"Smiješno mi je da svojem Lovri čestitam rođendan na Facebooku i Instagramu u trenutku kada on sjedi pokraj mene", kaže voditeljica koja se, kad je njega u pitanju, drži filozofije "manje je više". Koristi dermokozmetiku, a na estetske zahvate ne odlazi. Kuhanje joj nije omiljeno, hranu radije naručuje, a želja joj je da se odvikne "studentskog doručka" - nikotina i kave. Slobodno vrijeme radije troši na druženja, šetnje sa psom i binđanje, dok joj na noćnom ormariću uredno raste hrpa knjiga koje čekaju da ih pročita. Nedavno se okušala i u digitalnom šahu, a kad razmišlja o mirovini - u koju može otići za dvije godine - na popisu su joj planinarenje, zbor i tečaj plesa. Na pitanje vjeruje li još u ljubav, kratko odgovara.

"Kada majku posjetim u domu, uvijek me pita imam li simpatiju. Solo sam, a zadnji put sam bila zaljubljena - u ovom tisućljeću. Ljubav kao pojam mi je poznat, sjećam je se i volim neke ljude i jednu životinju. I to je to. Nisam hejterica prema muškarcima, nego sam ih svjesna", zaključuje Daniela Trbović.