HRT-ova voditeljica otkriva kako započinje zadnji dan u tjednu: "Nije za pohvalu, ali to mi je prijeko potrebno gorivo"

I dok većina ljudi nedjelju doživljava kao dan za predah, kada si mogu priuštiti da ne rade baš ništa, za HRT-ovu voditeljicu Antoniju Ćosić (33) to je dan u punom pogonu. Njezino jutro počinje već oko sedam sati, dovoljno rano da stigne na posao, iako priznaje da bi, da nema profesionalnih obaveza, spavala do podne.

"Neka ne misli netko da mi je to prirodno stanje...", našalila se Antonija i odmah dodala kako joj je prva stvar ujutro – jelo.

"Nije to za pohvalu (opet), jer valjda bih prvo trebala oprati zube i umiti se, ali hrana je gorivo koje mi je prijeko potrebno kad nedjelja počinje debelo prerano. Inače jedem pahuljice, ali kako je ipak nedjelja, smatram da se treba dodatno motivirati pa si pripremim nešto konkretnije – malo uz vrhnje, kajmak ili rajčicu. Moja baka, koja je govorila da špek pokreće tijelo i spašava pluća, bila bi ponosna. A tata bi ga nazvao – ‘onim dobrim Adidas špekom’", kroz smijeh prepričava simpatična voditeljica koja se jutrom razbuđuje uz šalicu Franckove ciglice. Velika je kavopija, pa je i na poslu dočeka nova doza kofeina.

"Uspjela sam izdržati godinu i pol bez kave, ali ujutro je teško dobiti onu bistrinu i jasnoću bez nje. Da me čeka samo špeceraj ili kuhanje ručka, ne bi mi ni trebala, ali kad treba ‘uletjeti’ na HRT, pripremiti pitanja za emisiju uživo, dočekati goste i informirati se o temi, onda se mozak mora brzo uključiti", objašnjava Antonia koja se na Prisavlju zaposlila još 2016. godine, a od tada se i ne sjeća kada je zadnji put imala niz slobodnih nedjelja.

Nedjelja joj, kaže, prođe u nadi da će je po završetku posla dočekati sunce, kako bi mogla prošetati gradom i počastiti se nečim finim za ručak – čisto, kako kaže, za nagradu.

"Kao što vidite, hrana je uvijek pokretač i nagrada u mom malom svemiru. Prije smo poslije ručka znali raditi krafne ili kolačiće… Bilo bi lijepo opet biti dijete pa da te netko tetoši", prisjeća se s osmijehom.

Kako bi izbjegla onaj poznati osjećaj nelagode zbog nadolazećeg radnog tjedna, popularno nazvan "smonday" (kombinacija Sunday i Monday), poslijepodneva radije ispunjava druženjima.

"To je onaj trenutak kad se u nedjelju popodne počinje osjećati tjeskoba zbog ponedjeljka i svih obaveza koje slijede. No, kako su mi najčešće radni i subota i nedjelja i ponedjeljak – meni smonday zapravo i nije pravi smonday. Sve je to neki kontinuirani rad, bez stalnog tempa, više promjenjivo", pojašnjava Antonia.

Nedjelju tako zatvara pripremama za novi radni dan, ponovno na HRT-u, ali i na Algebri Bernays gdje predaje psihologiju.

"Zbog posla, kraj vikenda osjećam tek kad idem leći. Dok sam bila mala, cijelu bih nedjelju navečer bila tužna jer bi čarolija vikenda nestajala", zaključuje Antonia s dozom nostalgije koja svoje slobodne dane, najčešće koristi sredinom tjedna.