Ima tek 24 godine, a već sjedi u stručnom stožeru reprezentacije: "Moj posao nije nešto što završava odlaskom kući"

Rođena u Sinju prije 24 godine, kondicijska trenerica ženske hrvatske nogometne U-19 reprezentacije, Anja Macan, odmalena je znala da se želi isključivo baviti sportom. Odrasla u obitelji u kojoj je on bio važan dio života - mama Irena rekreativno se bavila košarkom, tata Zoran atletikom i nogometom, a brat Marko košarkom pa je rano usvojila ritam sportskog načina života i bila sigurna u svoj budući poziv.

Na trenutke je to, dodaje kroz smijeh, ljutilo njezine roditelje jer drugih opcija za nju nije bilo. S vremenom je shvatila kako je ne zanima samo trening kao aktivnost, već cijeli proces koji se odvija u pozadini - kako tijelo funkcionira, kako se razvijaju snaga, brzina i izdržljivost te kako se pravilnim pristupom može utjecati na performanse i zdravlje sportaša.

Ključnu ulogu na tom putu imao je njezin "barba" Frano Bogdan, kondicijski trener i sportski stručnjak, koji joj je približio kompleksnost i širinu ove profesije te pokazao koliko je važno promatrati sportaša kao cjelovitu osobu. Struci ju je privukla upravo ta mogućnost individualnog pristupa svakom sportašu zbog čega je upisala studij kineziologije u Spiltu, koji joj je otvorio potpuno novu perspektivu sporta i gdje je otkrila koliko je to područje široko – od anatomije i fiziologije do biomehanike, psihologije sporta i metodike treninga.

"Shvatila sam koliko je važno razumjeti čovjeka kao cjelinu, a ne samo ‘odraditi trening‘. Ne postoje dva ista sportaša i izazov je pronaći način kako iz svakoga izvući maksimum, a pritom sačuvati zdravlje i dugoročnu kvalitetu izvedbe. Poseban izazov je rad u sustavu gdje je potrebno performanse svakoj pojedinca dovesti na najveću moguću razinu i uklopiti u pravu ulogu u ekipi. Profesionalni sport traži puno više detalja, odgovornosti i kontinuiranosti. Tu više nije dovoljno samo ‘dobro trenirati‘, nego svaki segment mora biti precizno planiran: oporavak, prehrana, san, psihološka priprema i analiza opterećenja. Također, profesionalni sport nosi veliki pritisak rezultata pa je važno pronaći balans između performansi i očuvanja zdravlja sportaša. Upravo tu kondicijski trener ima veliku ulogu", govori Anja koja je kao djevojčica trenirala gimnastiku i rukomet, a na studiju se zaljubila u nogomet.

Ulazak u reprezentaciju

Na četvrtoj godini fakulteta počela je raditi sa sportašicama iz ŽNK Hajduk i ŽNK Split, zatim se priključila NK Croatia Zmijavci, a ubrzo je uslijedila i suradnja sa ženskom U-17 nogometnom reprezentacijom kad je prvi put dobila iskustvo rada na međunarodnoj razini. Nakon toga uslijedio je poziv u U-19 reprezentaciju, gdje je i danas članica stručnog stožera.

"Rad u reprezentaciji za mene ima posebnu težinu i vrijednost. Predstavljati svoju državu, nositi hrvatski grb i biti dio sustava koji okuplja najbolje mlade sportašice u zemlji velika je čast, ali i odgovornost. To je okruženje koje od svakog člana stručnog stožera traži najvišu razinu stručnosti, predanosti i profesionalnosti. Upravo zato svaki reprezentativni ciklus doživljavam kao priliku za učenje, rast i doprinos razvoju hrvatskog ženskog nogometa, što mi predstavlja posebno zadovoljstvo i motivaciju", ističe Anja, dodajući kako su joj upravo ljudi i odnosi unutar reprezentacije najvrjedniji dio tog iskustva.

Predanost mladih djevojaka, njihova međusobna podrška i spremnost da uvijek daju svoj maksimum, objašnjava, razlog su zbog kojeg joj je zadovoljstvo biti dio njihovog sportskog puta. Istovremeno, Anja surađuje i sa seniorskom ekipom košarkaškog kluba Alkar Sinj, što je za nju posebno emotivno jer radi u svom rodnom gradu.

Emocije su ključne

A upravo su emocije ono što sport čini posebnim, ističe Anja. Trenuci pobjede, zajedničko slavlje, osjećaj ponosa nakon dobro odrađenog posla, ali i način na koji se ekipa nosi s teškim trenucima stvaraju iskustva koja se ne mogu usporediti ni s jednim drugim radnim okruženjem.

"Ta kombinacija stručnog rada, svakodnevnog učenja, rada s ljudima i snažnih emocija razlog je zbog kojeg ovaj posao ne doživljavam samo kao zanimanje, nego kao poziv koji me ispunjava i motivira da svakoga dana budem bolja u onome što radim. Sport je praktički dio moje svakodnevice i privatno i profesionalno. Moj posao nije nešto što završava odlaskom kući – stalno pratim nova istraživanja, utakmice, treninge i razvoj sporta općenito. Osim toga, i sama volim biti aktivna jer vjerujem da trener mora svojim primjerom pokazivati način života koji promovira. Sport me naučio disciplini, organizaciji i mentalnoj stabilnosti, tako da je puno više od samog posla", govori Anja kojoj je za uspjeh važna podrška obitelji i najbližih ljudi.

Naime, iako ovaj posao donosi mnogo lijepih trenutaka, zahtijeva i puno odricanja, putovanja, nepredvidivih rasporeda i vremena provedenog daleko od kuće. Upravo zato, razumijevanje, strpljenje i bezuvjetna podrška njezinih bližnjih, imaju posebnu vrijednost. No, kroz cijeli put imala je sreću, kaže, susresti i ljude koji su u njoj vidjeli potencijal čak i u trenucima kad ga sama možda nije bila potpuno svjesna.

"Posebno bih izdvojila profesora Šimu Veršića, osobu koja je u velikoj mjeri obilježila moj profesionalni put. U trenucima kada sam tek tražila svoje mjesto u struci, pružio mi je priliku, povjerenje i podršku, što mi je puno značilo. Kroz suradnju s njim naučila sam da ovaj posao nije samo znanje koje nosiš sa sobom, nego i način na koji se odnosiš prema ljudima, sportašima i izazovima s kojima se svakodnevno susrećeš", naglašava Anja koja smatra da se danas u sportu prečesto osobni interes stavlja ispred samog sporta.

Sport danas

To se posebno vidi, ističe, u određenim strukturama gdje rezultat, politika ili osobna korist znaju postati važniji od razvoja sportaša i samog sporta. Kad se pak sportaša stavi u središte, stvara se zdravo okruženje u kojem svi napreduju – i pojedinci i klubovi, ali i sport u cjelini.

"Vjerujem da sport ima snagu mijenjati ljude nabolje, ali samo ako ga vode oni kojima je sport doista na prvom mjestu. Većina ljudi vidi samo utakmicu i rezultat, ali iza toga postoji ogroman proces i svakodnevni rad. Često se ne uzimaju u obzir brojni detalji koji odlučuju o uspjehu – oporavak, mentalno stanje igrača, kvaliteta komunikacije unutar stožera, analiza opterećenja i sitnice koje na kraju prave razliku", govori Anja te ističe i pozitivnu promjenu po pitanju prisutnosti i vidljivosti žena u nogometu, kako igračica, tako i žena koje rade u stručnim stožerima. Iako smatra da postoji prostor za napredak, zavodoljna je jer misli da se stvari mijenjaju u dobrom smjeru.

Posvećena svom poslu u potpunosti, Anja u treningu provodi i svoje slobodno vrijeme, pa tako i privatno prati sport, čita stručnu literaturu i uči nove stvari vezane za struku, a kad se želi odmoriti i predahnuti, voli pogledati kvalitetan film ili seriju, najčešće birajući sportske teme i sportske dokumentarce.

"Iako je sport veliki dio mog života, trudim se pronaći vrijeme za obitelj, prijatelje i male trenutke koji pune baterije, jer vjerujem da upravo takva ravnoteža doprinosi i kvaliteti života i kvaliteti rada", zaključuje Anja Macan koja se trenutačno priprema i za upis na doktorski studij.