Razotkrivanje

Jurica Pavičić o novom romanu, djetinjstvu i supruzi: "Jedna od njezinih omiljenih zabava je da pita umjetnu inteligenciju tko je moja supruga" 

Pisac, kolumnist, filmski kritičar i filmolog rođen prije 61 godinu u Splitu, ovih je dana predstavio svoj novi roman, 'Atentator'. Tim povodom, otkrio nam je što mu je bio najveći izazov prilikom pisanja ovog romana, kako puni baterije u slobodno vrijeme i s kojom mantrom dočekuje zimu.

Ovih je dana objavljen vaš novi roman 'Atentator'. Što je bio najveći izazov prilikom pisanja ovog romana?

- Meni je kod svakog romana najteži, ali i najljepši dio početni; pronaći strukturu. Volim kad moje knjige čitatelja iznenade kompozicijom. Tako sam se i ovaj put igrao s pet točaka gledišta, više paralelnih linija, miksanjem prošlosti i sadašnjosti. 

Bez čega ne možete zamisliti svoj proces pisanja?

- Bez tišine. Paše mi pisati u tišini. 

Kolumna ili roman?

- Zaboravili ste filmsku kritiku. Ona je bila moje prvo pisanje, a bit će i zadnje ako jednom i ne budem kolumnist. Romani su mi važni, ali ne bih mogao bez novinarstva. Svako jutro kada znam da u novinama imam tekst, meni je dan odmah dobro počeo. 

Što prvo pomislite kad vidite nekoga kako čita vašu knjigu?

- Nadam se da mu je zanimljiva.

Što je najbolje, a što najgore što vam je donijela vaša profesija?

- Najbolje što mi je pisanje donijelo su pohvale čitatelja. Najgore - mrcvarenje po sudovima. Stalno me tuže zbog članaka, upoznao sam Općinski sud u Vukovarskoj do zadnjeg zakutka. Evo, prošle srijede sam imao ročište zbog kolumne iz 2024. godine.

Slavni pisac i spisateljica s kojima biste rado zatulumarili ili otišli na ručak?

- Volio bih da sam mogao par sati uz piće razgovarati s Johnom Le Carreom.

Kakvi ste bili kao dječak?

- Puno sam čitao - stvari koje čitate u toj dobi: Dumasa, Waltera Scotta, Sienkiewicza, Julesa Vernea. Tu me prvi put opčinila moć pripovjedača, isto ono što sad ja radim. Volio sam nogomet, kao što volim i sad. Puno sam vremena provodio vani na otvorenom, a tako je i sad. 

Osobina za koju biste voljeli da je nemate?

- Oblapornost na hranu. 

Čime vas ljudi osvajaju?

- Volim inteligentne ljude. Glupost nevjerojatno iznuruje, cijedi vam snagu. Volim osobnu lojalnost. 

Kad ste se zadnji put rasplakali?

- Kad mi je u kolovozu umrla mačka. Bila je s nama 16 godina. 

Tko vas uvijek može nasmijati?   

- Moja ekipa iz Konobe Hvaranin. 

Malo toga znamo o vašoj supruzi, osim da je sveučilišna profesorica?

- Moja supruga Ivana je profesorica renesansne i barokne umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Splitu. Upravo završava knjigu o katalonskom kasnogotičkom slikaru Busquetsu (da, kao nogometaš) koji je radio od Splita do Raba. Inače, jedna od njezinih omiljenih zabava je da pita umjetnu inteligenciju tko je moja supruga. Svaki put dobije drugi odgovor, i svaki put krivi. Prošli put joj je AI kazao da moja supruga radi u zagrebačkom Leksikografskom zavodu.

Što u vezi sebe najviše volite?

- Da mogu kontrolirati taštinu. Puno umjetnika i pisaca ne mogu. 

Što vas može izbaciti iz takta?

- Osornost, društveno nasilništvo. 

Kakvi ste kada se naljutite?

- Tipični južnjak. Planem rijetko, ali naglo i burno, leti perje, ali se smirim za par minuta. 

Kako se rješavate stresa?

- Mene prijatelji zezaju da sam kao Obeliks: upao sam kao mali u bačvu apaurina pa sad više ne trebam uzimati ništa za smirenje. Organiziram svoj život tako da osim novinskih deadlinea nemam drugi stres. Fizički sam jako aktivan: puno hodam, planinarim vikendom, bicikliram sat i pol svaki dan. Bicikliranje je fantastično za koncentraciju i razvijanje ideja.

Knjiga ili film kojem se uvijek vraćate?

- Rijetko nanovo gledam ili čitam filmove i knjige koje sam već gledao ili čitao. Previše ih još ima koje nisam. 

Kako punite baterije u slobodno vrijeme?

- Puno hodanja i puno bicikliranja.

Što je za vas najveći luksuz? 

- Slobodno vrijeme. Pogotovo slobodan vikend. 

Mantra s kojom dočekujete zimu?

- 'I to će proći'. Jako me deprimira kad u listopadu izgubimo popodnevno svjetlo. Treba onda pregrmjeti taj užasni advent, a onda će doći veljača kad dan produži i ugledam prve šparoge. 

Omiljeno mjesto u Splitu?

- Marjan, bez ikakve sumnje. Meni je Marjan organizacijski princip života. Na njemu sam bar dva sata dnevno, bilo hodanje, bicikliranje, kupanje. Ako moram birati još uže, onda Eremitaž Svetog Jere.

Powered by Labrador CMS