Morana i Petar Pereža - 20 godina braka, obnova zavjeta i krštenje dugo željene kćeri: Molili smo za našu Mari Charbel

Otkako su u travnju dobili djevojčicu Mari Charbel, Petru Pereži (47) i njegovoj supruzi Morani (46) noći su se skratile, dani ubrzali, a život je dobio novu dinamiku. No, podočnjaci voditelja informativne emisije RTL Danas na ekranu su neprimjetni. To prije svega može zahvaliti supruzi koja uglavnom bdije uz djevojčicu koja je u njihov život stigla kao najljepši dar uoči dvadesete godišnjice braka. Nju su proslavili ovoga ljeta, a istoga dana njihova je Mari primila sakrament krštenja. Nije to bila samo formalna proslava, već slavlje obiteljske sreće za koju su zaslužni i njihovi sinovi, 19-godišnji Toma i 17-godišnji Šimun. U razgovoru za Gloriju, Petar i Morana prvi put otvoreno govore o dugo željenom trećem djetetu i predstavljaju svoju petomjesečnu Mari Charbel koja je četiri sata snimanja i intervjua odradila u stilu male frajerice - mirno i staloženo, ali po njenim pravilima.

"Kao da je oduvijek tu s nama, sve je nekako prirodno. Volimo djecu, a bebe pogotovo. Naši su dječaci prebrzo odrasli i odmah nam je nedostajao taj period kada se možemo još malo maziti, škakljati i zezati. Već su postali ozbiljni, više im nije bilo do toga. Uz Mari smo ponovno dobili priliku uživati u tom dijelu koji nam je jako nedostajao", maziti se s njom i igrati. Dobra je i vesela beba, voli ljude i sve je zanima govori Petar dok nam Morana otkriva što se krije iza njenog posebnog imena.

"Oduvijek smo željeli puno djece, ali zbog nekih mojih zdravstvenih problema taj put nije bilo lak. Mari Charbel došla nam je nakon puno godina velike želje i za nju volimo reći da je izmoljena beba. Naime, naši prijatelji koji su godinama odlazili na hodočašća uvijek su molili i za ostvarenje našeg sna o trećem djetetu. Molili su se svecu Charbelu koji se posebno štuje zbog brojnih čuda koja mu se pripisuju. Kada smo doznali da sam trudna, nije bilo druge opcije za ime osim toga. Shvativši da je pomalo komplicirano, dodali smo Mari - po Mariji. A nadimaka već ima nekoliko i mijenjaju se svaka tri dana", govori kroz smijeh Morana.

Mari je prava spavalica. Noću se probudi tek jednom, zbog hranjenja, a potom ponovno mirno utone u san. Petar kaže da im prilagodba na život s bebom gotovo nije bila potrebna. Štoviše, priznaje da su u početku bili čak i malo hrabriji nego što su očekivali. Dok su muškarci, kaže, često oprezniji kada je riječ o držanju tako malog i nježnog bića, osjeća da s Mari može sve jer je od prvih dana čvrsta, mirna i nezahtjevna. Iako je u trudnoći bila vrlo aktivna do zadnjeg dana, Morana priznaje kako joj je treći porod bio najteži do sada.

"Godine se definitivno osjete. I treći porod bio je carskim rezom, a ovaj put pojavile su se i neke komplikacije, zbog čega mi je oporavak bio teži. Porod me baš pogodio, bio je duži i fizički zahtjevniji nego što sam očekivala. Inače sam hiperaktivna, stalno sam u pokretu, a cijelu trudnoću sam radila i trenirala do posljednjeg dana pa sam mislila da ću i nakon poroda sve moći kao i prije. No, tijelo me ovaj put malo zaustavilo. Trebalo mi je vremena da se ponovno osjetim svojom - taj mi se osjećaj počeo vraćati tek prije nekoliko tjedana. Unatoč svemu, porod mi je bio posebno iskustvo. Kad vidiš da je sve u redu, a budna si cijelo vrijeme zbog spinalne anestezije, imaš osjećaj kao da si negdje između zemlje i neba", prisjeća se Morana.

Kažu da će i s Mari odgoj prilagođavati njezinu karakteru i potrebama, kao što su to činili sa sinovima, jer će tek s vremenom vidjeti kakva će biti njihova prva djevojčica - hoće li biti tvrdoglava, plašljiva ili sasvim svoja. Njihovi sinovi Toma i Šimun karakterno su različiti, no kada im je stigla sestra, oboje su pokazali svoju nježnu stranu.

"Dečki su bili presretni, mislim da su skakali od sreće. U toj su dobi kada više nema ni srama ni ljubomore, nego su je od prvog dana objeručke prihvatili. Čekali su je u rodilištu i sudjeluju u svemu koliko im njihove obveze dopuštaju. Šimun je posebno nježan prema njoj. On je inače takav, jedna velika dobrica - topao je, miran i pažljiv. Imao je i više vremena biti kod kuće pa je bio prisutniji nakon što se Mari rodila. Toma je već student, energičan i pun interesa i često izbiva od kuće, pa se nisu stigli toliko družiti. Sve se nekako brzo dogodilo - Mari se rodila ljeti, Toma je već imao svoje obveze, a sada su krenule i fakultetske. Ali obojica su je jako lijepo prihvatila i od početka sudjeluju u našem novom obiteljskom životu", kaže Petar. Zbog starijeg sina koji je upisao Ekonomski fakultet u Splitu - baš kao svojedobno i Petar - ljetos je selio Tomine stvari s njihove zagrebačke adrese. A uobičajeno ljeto "pomrsila" je i Mari, jer su zbog velikih vrućina u njihovoj ljetnoj bazi, Moraninom rodnom Šibeniku, tek potkraj dana odlazili na plažu.

Toma se smjestio kod mojih roditelja u Splitu sada tijekom studija i zadovoljan je. Šimun pohađa Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju. Ponosni smo na naše dečke. Najvažnije nam je da oni budu dobri i kvalitetni ljudi. Jako smo obiteljski vezani i dok su bili mali bilo nam je važno odgajati ih tako da jednog dana budu ljudi na koje će i sami biti ponosni, što god u životu odabrali. Nikada nismo bili opterećeni karijerama, školama ili ocjenama. Najvažnije nam je bilo da budu dobri, normalni ljudi i da uvijek daju najbolje od sebe. Željeli smo ih naučiti i da iskoriste talente koje im je Bog dao, da ih ne zakopaju zbog lijenosti ili nekog kratkoročnog interesa, nego da od sebe naprave najviše što mogu. Obojica su vjernici, društveni su i okruženi dobrim prijateljima. Za sada, hvala Bogu, s njima zaista nismo imali većih problema - govori ponosno TV voditelj.

U odgoju se Petar i Morana uglavnom jako dobro slažu pa kada je stariji nedavno pomislio kako bi bilo dobro imati električni romobil ili skuter, oboje su bili složni oko toga da je preopasno i predložili da položi ispit za automobil. No, dečki to prihvaćaju i s roditeljima imaju otvoren odnos. I sami su slično odgajani s istim vrijednostima pa ne nailaze na partnerske prepreke.

Složni su još od prvog dana, kada ih je upoznala zajednička prijateljica. Oboje su studirali u Splitu - Petar ekonomiju, a Morana pedagogiju. Vjenčali su se nakon manje od godine dana veze, a ubrzo preselili u Zagreb. Ovo ljeto, na 20. godišnjicu braka koju obilježavaju 15. srpnja, obnovili su zavjete, a isti su dan krstili kćer.

"U Skradinu smo se vjenčali i ondje smo sada, nakon dvadeset godina, obnovili zavjete - pred istim svećenikom Franjom Glasnovićem koji nas je vjenčao i koji je ujedno krstio Mari Charbel. Rekao je da je vidio svakakvih kombinacija, ali ovakvu nikada. Sve smo ponovno proslavili u krugu obitelji, a kako je naša velika, okupilo se oko 80 ljudi, baš kao i na našem vjenčanju. Čak smo slavlje ponovili u istom restoranu na plaži, do kojeg se može doći samo brodom. Kad pogledam ovih dvadeset godina, rekao bih da smo danas ipak zreliji i smireniji. U osnovi smo ostali isti i nismo puno odstupili od svojih životnih vrijednosti, ali smo s vremenom malo smekšali karaktere. Naučili smo da neke stvari ne treba rješavati glavom kroz zid, nego ih ponekad treba pustiti i dati drugima prostor da sami nešto shvate. Shvatili smo da ne vrijedi stvarno tjerati mak na konac i držati previše dugo nekakvu ljutnju", govori Petar.

U ova dva desetljeća posebno ih je zbližila Šimunova dijagnoza dijabetesa koju je dobio u dobi od osam godina.

"To je jedan životni udarac koji te uvijek malo poljulja, ali na kraju se otreseš, ustaneš i ideš dalje. Nosiš se s tim. Zaista nije nešto što nas je poljuljalo u nekim temeljima života, vjere, odnosa s ljudima ili s Bogom da bismo išli preduboko preispitivati. Suočili smo se s tim i nastavili dalje. Naravno da nam je bilo teško, ali prihvatiš da u životu postoje i puno teže, preteške situacije. Kao roditelju ti je to u početku šok, misliš da će ti to biti najteže u životu. Zapravo nas je sve to zbližilo. To su neke stvari kroz koje, kada ih prođeš, čovjek na neki način i naraste. On je to prihvatio i jako se dobro nosi s tim. Oduvijek je bio posložen, dobar i nekako zreliji nego što bi se očekivalo za njegove godine. Uz sve to došao je i dijabetes, pa je odmalena imao jednu dodatnu brigu i odgovornost. Dok su druga djeca bezbrižno šetala po parku, on je uvijek morao razmišljati o nečemu i imati neku obvezu. Mislim da ga je i to dodatno oblikovalo. Danas je on stvarno jak, posložen i dobar, i u glavi i kao čovjek. Prihvatio je sve što mu se dogodilo kao dio sebe i svog života i mislim da se s tim zaista dobro nosi", govori Morana.

Petar priznaje kako je njima pak trebalo nekoliko godina da to prihvate i nauče živjeti s tim, a posebno su mirniji otkako im tehnologija olakšava svakodnevicu - senzori i inzulinske pumpice znatno pomažu u regulaciji šećera u krvi, a postoje i sustavi u kojima senzor i pumpa međusobno komuniciraju te uz pomoć umjetne inteligencije zajedno reguliraju razinu glukoze. Ipak, sve to i dalje zahtijeva odgovornost same osobe, no život s dijabetesom danas je neusporedivo lakši nego prije desetak, petnaest ili dvadeset godina.

Sve što je kroz godine prošao, kaže, naučilo ga je strpljenju i tome da se život ne može uvijek planirati. A upravo su ga nepredvidive životne okolnosti pratile i na profesionalnom putu, koji ga je prije pola godine doveo na RTL.

"Sad mi je zaista najljepše. Na RTL-u se dobro razmišlja o budućnosti uz moderan pristup, tako da vjerujem da će ovo biti jako dobra priča. Ni u jednom trenutku nisam požalio što sam donio tu odluku. Zapravo je Tomislav Jelinčić bio presudan - on me suptilno uspio nagovoriti da uopće krenem u razgovore. Tu je bila i Željka Marjanović, direktorica Informativnog programa RTL-a, i sve se prirodno posložilo. A kada smo na kraju sve dogovorili i potpisali, pojavio sam se u redakciji i dočekalo me jedno veliko oduševljenje. Čak se spontano prolomio i pljesak. To mi je baš puno značilo. Onda su mi se počeli javljati ljudi s kojima sam se kroz život i posao već susretao i s kojima sam ranije radio. Imam dojam da je pola ljudi koji su danas tamo na neki način povezano sa mnom kroz neke prijašnje priče - Ivana Brkić-Tomljenović, Mario Jurić, Tomislav Jelinčić, Ivana Ivanda Rožić, Ana Bgao Tomac... tako da sam se od prvog dana osjećao kao da dolazim među svoje. Atmosfera je jako prijateljska i srdačna. Gdje god bih se okrenuo, shvatio bih da nekoga znam i poznajem", kaže Petar.

Njegova Morana podrška mu je na svakom koraku, baš kao što je i on bio njoj kada je 2010. odlučila posvetiti se karijeri vizažistice. Iako je po struci odgajateljica u vrtiću, nakon dolaska u Zagreb nije pronalazila stalni posao pa je postupno svoj hobi pretvorila u posao. Vrtić je bio njezina prva ljubav, ali danas uživa radeći ženama trajnu šminku na licu, iscrtavajući obrve ili pak tretmane za lice u svom salonu u sklopu obiteljske kuće u Mikulićima. Subotom, kada joj je najveća gužva, Petar u potpunosti preuzima obiteljske obaveze, odlazak na tržnicu i kuhanje.

"Volim kuhati. Hrana je naš jezik ljubavi. Tako je u Dalmaciji - ako nekoga voliš, pozvat ćeš ga na ručak. Kod nas je kuća uvijek puna i volimo tako pokazivati ljubav jedni prema drugima. Najviše uživamo u zajedničkim kavama i šetnjama prirodom. Iza kuće imamo šumu pa često zajedno šećemo, a nedjeljom nam je ritual odlazak na misu. Imamo i puno prijatelja koji nam gotovo svakog vikenda dolaze i zapravo nam je najljepše kada smo kod kuće. Svi smo gurmani i kod nas se svakodnevno kuhaju dva obroka, ručak i večera. Jer, tko voli dobro pojesti, taj mora znati i kuhati", zaključuje Petar Pereža.   

Snimljeno u Grand Hotel Zgareb

Styling: Twinset 

Šminka i frizura: Matea Visković Novosel za JL Style Beauty