Kristijan Petelin
Naš glumac o neizvjesnosti, teškim razdobljima i ljubavi: "Nisam imao pretjerano sreće u ljubavnim odnosima"
Mladi glumac rodom iz Lokvi otkrio nam je u pauzama između rada u Gavelli i na setu RTL-ove serije 'Divlje pčele' kako žonglira sve obaveze, kako se nosi s kritikama, ali i vidi li se u obiteljskom životu.
Između proba za novu predstavu 'Dugo putovanje u noć' u Gradskom dramskom kazalištu Gavella i snimanja RTL-ove serije 'Divlje pčele', glumac Kristijan Petelin (29) posljednjih je mjeseci 'leteći'. I dok se povremeno zapita 'Što mu je to trebalo?', kad vidi raspored svog dana koji počinje u pet ujutro i završava u deset navečer, danas živi svoje snove o kojima je sanjao još kad je bio dječak.
Odrastao u Lokvama, od malih je nogu svima pričao o tome kako će 'kao veliki' biti glumac. Stoga kada je u trećem razredu srednje roditeljima rekao da želi upisati Akademiju dramske umjetnosti u Zagrebu, nitko nije bio previše iznenađen. Ali su zato bili pomalo zabrinuti zbog neizvjesne budućnosti kakvu gluma nosi.
"Sjećam se da kada sam položio zadnji ispit na Akademiji, došla je cijela moja obitelj i svi bližnji. Izašao sam iz garderobe, došao do mame i zagrlio je, a oči su mi zasuzile. Tada sam shvatio da sam gotov, da nema više studija, već da je vrijeme za krenuti u stvaran svijet - nije mi bilo svejedno", prisjeća se Kristijan koji je u jednom trenutku u posljednjih pet godina imao i ozbiljnu krizu zbog spomenute neizvjesnosti.
Prije nego što je dobio ulogu u Gavellinoj uspješnici 'Cyrano de Bergerac', a kasnije i stalni angažman u kazalištu, Kristijan je prošao kroz period od sedam-osam mjeseci kada je bio doma i čekao poziv za novi projekt. Sklon pesimizmu, govori, bio je uvjeren da ako ga nitko ne zove dva mjeseca, da ga neće zvati do kraja života.
Glava koja napada samu sebe
"Ne znam zašto, ali jednostavno imam glavu koja napada samu sebe. Ne bih rekao da sam paničar, ali sam pesimist - uvijek mislim da će se ostvariti najgori mogući scenarij. Srećom, imao sam prijatelje i obitelj koji su mi uvijek bili blizu i uspio sam se ishrvati s tim razdobljem. I naravno da su stvari ubrzo krenule svojim tijekom, kao što i inače bude. Mislim da je problem bio i to što sam doživio burnout nakon snimanja serije 'Gora', što mi je bio prvi veliki projekt. Četiri i pol mjeseca provoditi svakodnevno okružen s +30 ljudi mi je bilo preintenzivno, pa sam se i prirodno malo povukao. Time sam si zapravo najviše naštetio, jer kada te nigdje nema, ljudi te zaborave. Uz to su mi se poklopile i privatne situacije, poput prekida s tadašnjom djevojkom i jednostavno nisam to sve najbolje podnio", otkriva Kristijan koji smatra da je ipak dobro povremeno se zabrinuti kada stvari ne idu po planu, jer tada se osoba može 'trgnuti'.
Uz financijsku neizvjesnost, koju smatra najtežim dijelom ovog posla, Kristijan smatra da je najteži aspekt glume suočavanje s mišljenjima ljudi. U glumačkom svijetu, govori, teško je odvojiti sebe kao glumca od sebe kao osobe. Posebno kada publika poistovjećuje lika kojeg glumac igra sa samim glumcem.
"Priroda ovog posla je da ljudi gledaju to što ti radiš. I onda moraš prihvatiti i to da ljudi imaju pravo na svoje mišljenje o tome što su vidjeli, a ono ne mora uvijek biti ono što bi ti htio čuti, ili ono s čime se slažeš. Tu je taj stalni osjećaj da si pod povećalom javnosti. Ali srećom, privatno nemam osjećaj da sam javna osoba - i ne bih volio da se to promijeni. Ako me vidite na cesti, samo prođite kraj mene", govori kroz smijeh Kristijan koji želi da ljudi ne primjećuju njega, već njegov rad.
Mašta je svima potrebna
Među brojnim projektima u kojima trenutačno sudjeluje je i Armor Cast, peteročlana skupina koja svoje sesije igranja popularne društvene igre 'Dungeons & Dragons' snima za YouTube, u nadi da će pomoći popularizaciji ovog hobija.
"Nemamo prevelika očekivanja, to je jednostavno nešto oko čega smo strastveni. Jan Kovačić, Laura Bošnjak, Lara Nekić, Erik Rebok i ja igramo tu godinama i zapravo smo shvatili da je odlična za storytelling - to je dio umjetnosti koji je možda najstariji, tako su nastale mitovi, legende i bajke, jednostavnim pričanjem oko stola. Ova igra je u principu to - smišljanje zajedničke priče oko stola, a bacanje kocke je tu samo da te sreća odvede u nekom određenom smjeru u kojemu ti moraš improvizirati u danim okolnostima. To je odličan alat za improvizaciju i odlična glumačka igra, a još bitnije, ekstremno razvija maštu. A mislim da je mašta svima potrebna", ističe Kristijan koji u malo slobodnog vremena koje ima ugura još odlaske u teretanu i povremene treninge tajlandskog boksa.
Osim toga, govori kroz smijeh, njegov život na privatnom planu nije pretjerano interesantan, iako se opisuje kao romantik. Zbog manjka vremena, govori, čak i da postoji neka posebna djevojka ili žena u njegovom životu, vjeruje da nikako ne bi bila zadovoljna količinom vremena i pažnje koju bi joj mogao trenutačno posvetiti.
Intimnost kao ključ
"Budim se u pet, prije šest odlazim na set, tamo sam do deset, zatim me vode na probu u kazalište, i onda me ponovno skupljaju da se vratim na set. Navečer imam predstavu ili Armor Cast ili neki treći projekt, a doma sam tek oko deset navečer. I nakon takvog dana, jedino za što zapravo imam volje je da budem sam tri sata i bavim se stvarima koje volim - da igram PlayStation, pogledam seriju ili pročitam dobru knjigu. Kada je ovako divlji raspored, teško mi je zamisliti da bih se mogao posvetiti nekome na način na koji to želim", objašnjava Kristijan koji ipak u nekoj daljnjoj budućnosti vidi kako živi obiteljski život.
Iako se nalazi u periodu u kojemu osjeća 'interni' pritisak da je vrijeme za uozbiljiti se, ne osjeća da je već stiglo vrijeme za taj trenutak. Ali, iskreno, govori, smatra da kada dođe prava osoba s kojom će osjetiti dublju povezanost, da će biti spreman neovisno o tome koliko godina imao.
"Nisam imao pretjerano sreće u ljubavnim odnosima i možda ne znam kako funkcioniraju dugogodišnje veze, ali znam što znači biti zaluđen. U dva navrata sam to doživio i unatoč tome što su to bile dvije potpuno različite osobe, osjetio sam da smo imali drugačiji odnos. Teško mi je opisati što me točno privuče kod nekoga, ali mislim da je to prvenstveno onaj osjećaj da nakon jako kratkog razdoblja imaš osjećaj kao da se puno dulje znate. Volim kada je djevojka opuštena, kada vidim da ne brine pretjerano o tome kakav će dojam ostaviti. Tada imam osjećaj da i ja mogu biti opušten kraj te osobe", zaključuje Kristijan Petelin.
Zahvaljujemo Dežman Bistrou na ustupljenoj lokaciji za snimanje.