Naš glumac o odlasku oca, poljuljanom samopouzdanju i sudbinskom susretu: "Ne znam je li to bio anđeo ili stvarna osoba"    

Ljubiteljima kazališta posljednjih godinu dana nije mogla proći ispod radara predstava "Viking slabog zdravlja" Vlatke Vorkapić u kojoj glume Judita Franković Brdar i Petar Atanasoski (39). Predstava, čija se premijera održala 1. prosinca 2025. godine u zagrebačkom Studiju EXIT, već je gotovo godinu dana jedna od onih za koju je praktički nemoguće uloviti kartu, a nastala je upravo kroz kreativnu suradnju ovo troje umjetnika. Petar je s Vlatkom surađivao već na filmu 'Sonja i bik' i dječjoj predstavi 'Oblak vila', kada ga je, govori, oduševila time koliko angažirano, slojevito, sustavno i s puno pažnje pristupa svakom projektu.

"Volim raditi na tekstu ako vas vodi netko tko zna što radi, kao što Vlatka zna. Ako netko ne zna, može glumca to improviziranje iscrpiti, zbuniti i zapravo baciti dragocijeno vrijeme u smeće. Volim jako improvizirati i tako raditi na predstavi, ali, kažem, moram imati ogromno povjerenje u redatelja. S Juditom je užitak jednostavno biti. Izuzetan je talent, širokog spektra, nadljudski duboke intuicije i nemjerljive snage i hrabrosti u svojoj kreativnosti. Uz nju jednostavno rastete i kao glumac i kao čovjek. Uživali smo nas troje. Radili, baš radili, ali uživali. Jedan od ljepših procesa u mojoj karijeri", govori Petar koji u predstavi utjelovljuje Jasenka kojeg opisuje kao prevaranta lake kategorije.

Naime, život ga nije mazio te se okrenuo alternativnim izvorima zarađivanja, objašnjava Petar, ali ispod te ljušture prodavača magle, leže usamljenost i iskrena ljudska potreba za pripadanjem. Zagrebački glumac smatra da je upravo to ono što je publika prepoznala te zbog čega ima razumijevanja za njegov lik, koji se kroz predstavu razvija od mrske do simpatične figure.

Anđeo ili stvarna osoba?

Samozatajni Petar u glumu se zaljubio još kao dječak prilikom prvog posjeta kazalištu, a nakon svih godina, i dalje ga fascinira ta mogućnost fizičke i psihičke transformacije, te u njemu budi dječju znatiželju. Iako se njegov odnos prema glumi kroz godine mijenjao, gradila ga je kao čovjeka, govori, i  bila mu utjeha u tuzi i nagrada u sreći.

"Dugo me mučilo zašto je s glumom samopouzdanje toliko krhko, zašto ne može ni jedan proces biti lagan i bez konstantnog preispitivanja. Ali shvatio sam da je tako, ne s glumom, nego sa svime što želite raditi detaljno i dobro. Kad pomičete vlastite granice, uvijek peče, ali je novi prostor zato nezamjenjiva nagrada. Moram podijeliti jedan trenutak iz mladosti, kada sam se jedne večeri kasno vraćao doma. Jako tužan, ne znam točno ni što je bilo, ali nešto vezano za neki projekt koji nije uspio ili tako nešto. Vučem to svoje samopouzdanje po podu, mantram kako gluma nije za mene i kako je vrijeme da odustanem. Ususret, prilazi auto, crni Mercedes sa zatamnjenim staklima. Zaustavlja se do mene, otvara čovjek prozor i pita me 'Jesi li ti glumac?'. Odgovorio sam da jesam, a on mi je rekao 'Gledamo vas od malih nogu, izvrsni ste'. Još i danas mi nije jasno tko je to 'mi' jer je bio sam u autu. Ali da vam se u trenutku najveće slabosti dogodi tako nešto, jednostavno su me trnci prošli. I to mi je vratilo vjeru u magiju. Ne znam je li to bio anđeo ili stvarna osoba, ali svakako taj čovjek ni ne sluti što mi je podario i da sam mu svim srcem zahvalan", otkriva Petar.

Zahvalan na svakom iskustvu

Svoje odrastanje pamti kao veselo, kaotično i kreativno razdoblje, isprepleteno s puno prijatelja, učenja i građenja, ali i izdaja. No, ističe, zahvalan je na svakom iskustvu.

"Jedinac sam iz radničke obitelji. Majka je danas umirovljenica. Život je nije uvijek mazio jer me sama odgajala i radila kao trgovkinja. Ali bila je ustrajna, hrabra i borbena te je sve te lijepe kvalitete i meni usadila što mi je puno pomoglo u životu. Otac je bio vozač i preminuo je prije 15-ak godina, a kako su oboje rodom iz Makedonije, odlučio se tamo vratiti. Nova zemlja i obitelj, njemu su bili jednostavno preizazovni i mogu to razumjeti. Nema zamjeranja, samo ljubav", poručuje Petar.

Danas su mu najveća podrška, uz majku, prvog dramskog pegagoga Zorana Skalickog i sadašnje profesorice pjevanja Mirele Brnetić, njegovi prijatelji koji, govori, vjeruju u njega i kad sam nije siguran u nešto. Trenutačno je sretni samac, a sebe opisuje kao tvrd orah.

"Jako teško se otvaram, ali kad zavolim, volim svim srcem. Zaljubljujem se u dušu, tako da određene karakteristike zapravo i nemaju neke veze. Za sve ostale informacije, javite se u inbox", govori kroz smijeh Petar koji u posljednjih mjeseci svoje dragocjeno slobodno vrijeme provodi u hodanju koje je tek nedavno otkrio, a uz ljubav prema putovanjima, muzejima, klubovima i prirodi na Sljemenu, posljednjih je godina otkrio i svoj afinitet za glazbu.

Uz pjevanje, volim plesati, a iako se dugo time ne bavi, nekada je i slikao. Iako nije u svemu dobar, ističe, voli umjetnost, a sve nove vještine pomažu mu u njegovoj glumi. Za hobije uz izazovan raspored teško nalazi vremena, pa mu je ponekad hobi doći doma i zaspati, pa se tako sada uči ne raditi ništa i odmoriti zapravo od ideje da se nešto - mora.

Zahvaljujemo Grif baru na ustupljenoj lokaciji za snimanje.