On je najsvestraniji glazbenik na domaćoj sceni: Predaje u školi, piše pjesme i pjeva, a vrhunske rezultate postiže i u sportu

Splitski glazbenik Petar Brkljačić pravi je primjer kako se uz predanost, ljubav prema onome što radiš i dobru organizaciju može uspješno balansirati više životnih strasti. Osim što je pjevač i producent, Petar predaje informatiku u osnovnoj školi i aktivno trenira streljaštvo – sport u kojem je ostvario zavidne rezultate.

Na glazbenoj sceni predstavio se s tri autorska singla "Kraj", "Sakrij me u dlanove" i "Prašina", a upravo mu je pjesma "Kraj" donijela nastup na Dori, čime je dodatno zaintrigirao domaću publiku.

Njegov glazbeni put započeo je već s dvanaest godina, kada je upisao Osnovnu glazbenu školu i počeo svirati klavir. Vrlo brzo pokazao je sklonost skladanju – prve melodije smišljao je već kao tinejdžer, a prijelomni trenutak dogodio se kad je, kao punoljetan mladić, odlučio prijaviti se na RTL-ov show "Hrvatska traži zvijezdu". "Do tada me nitko nije čuo kako pjevam, čak ni moji roditelji", priznaje Petar kroz smijeh.

"To je bilo važno iskustvo koje me potaknulo da nastavim stvarati vlastitu glazbu, iako je taj period više bio proces upoznavanja sebe nego traženja jasnog glazbenog smjera. Kasnije sam završio školu za audio inženjering, što me potpuno uvelo u svijet glazbene produkcije. Počeo sam surađivati s DJ-ima izvan Hrvatske, iako dotad uopće nisam slušao elektroničku glazbu. Nevjerojatno je bilo kad je prva pjesma koju sam producirao završila na vrhu globalne DJ top liste. Bio je to trenutak velikog preokreta i potvrda da moj rad ima vrijednost. Od tada sam neumorno učio, stvarao i gradio svoj prepoznatljiv zvuk", govori Brkljačić.

Prije nešto više od godinu dana okušao se i u showu The Voice Hrvatska, no ovaj put, s daleko više iskustva i jasnijom slikom o tome tko je i što želi kao glazbenik. Nakon nastupa snimio je svoj prvi singl "Sakrij me u dlanove", a zatim i prijavio pjesmu "Kraj" za Doru što se pokazalo kao pun pogodak.

"Trenutno radim na pjesmama mladih glazbenih nada u Španjolskoj, što mi je iznimno inspirativno. Sve više surađujem i s domaćim glazbenicima, solo izvođačima, zborovima i mladim autorima kojima pomažem u oblikovanju zvuka i aranžmana. Posebno mi je drag rad sa zborovima jer spaja tehniku i snažnu emotivnu dimenziju glazbe. Produkcija mi omogućuje da budem kreativno prisutan u cijelom procesu stvaranja što za mene ima jednaku težinu kao i samo pjevanje", kaže Petar, koji, unatoč glazbenim ambicijama, nikad nije odustao od profesorskog poziva.

U jednoj splitskoj osnovnoj školi predaje informatiku, a njegovi učenici, kako s ponosom kaže, njegovi su najveći obožavatelji.

"Djeca su iskrena, znatiželjna i puna energije. Biti dio njihovog razvoja i otkrivanja svijeta za mene je neprocjenjivo. Volim osjećaj da mogu utjecati na njihove prve korake u znanju, baš kao što je meni glazba otvorila vrata prema samopouzdanju i izražavanju. Rad u školi me svakodnevno podsjeća koliko su važni strpljenje, kreativnost i empatija – vještine koje itekako primjenjujem i u glazbi", govori Petar. Treći važan segment njegove svakodnevice je streljaštvo. Sport kojim se počeo baviti kao dječak, a u kojem je ostvario vrhunske rezultate.

"Vrlo brzo sam se zaljubio u mirnoću, preciznost i koncentraciju koje taj sport zahtijeva. Uložio sam mnogo truda i vremena, ali se isplatilo – postao sam prvak Hrvatske i osvojio niz medalja na domaćim i međunarodnim natjecanjima. No, više od rezultata, najviše mi znači disciplina koju mi je streljaštvo usadilo. Naučilo me kako ostati pribran i fokusiran u stresnim situacijama – i to mi danas nevjerojatno pomaže, čak i na pozornici. Iako je glazba sasvim drukčiji svijet, unutarnji mir i kontrola emocija iz streljane neprocjenjivi su alati kada stanem pred publiku", iskreno će Petar.

Možda najemotivniji trenutak njegove karijere dogodio se, potpuno neočekivano, na poznatom glazbenom festivalu Sziget u Mađarskoj. "Hodao sam među tisućama ljudi, upijao energiju festivala, kad sam čuo poznatu melodiju. Isprva nisam mogao vjerovati, ali bila je to pjesma koju sam ja producirao. Osjetio sam kako mi srce ubrzava, prošli su me trnci jer to je bila moja pjesma, puštena pred tisućama ljudi. Trčao sam prema pozornici, a svaki korak bio je ispunjen ponosom i nevjericom. Kad sam stigao i vidio ljude kako plešu, pjevaju i gube se u mojoj glazbi, bio je to osjećaj koji ne mogu opisati. Biti dio tog trenutka, znati da je moj rad dotaknuo tolika srca, to mi je dalo novu snagu i motivaciju da nastavim stvarati", zaključuje Petar Brkljačić.