Poklon koji se pamti: Zoran Ribarić s puno strasti izrađuje unikatna nalivpera i kemijske

Kada ste zadnji put poslali razglednicu? Ili napisali pismo? Vodili dnevnik? Kultura pisanja kao da je malo zamrla kada si je svako kućanstvo moglo priuštiti računalo pa je olovku i kemijsku zamijenila tipkovnica. Zbog toga više nismo imali potrebu ulagati u kvalitetne pisaljke, jer su nam za naše potrebe bile dovoljne one plastične koje se mogu naći na svakom koraku.

Ipak, tradicija pisanja lijepim nalivperima još uvijek se njeguje u nekim zajednicama, kao što je britanska kraljevska obitelj koja sve dokumente potpisuje pisaljkama visoke kvalitete. Da ima nešto posebno u korištenju nalivpera smatra i 42-godišnji Zoran Ribarić kojeg je prije tri godine jedan video na YouTubeu inspirirao da počne izrađivati unikatne kemijske olovke i nalivpera.

Od malih nogu volio je izrađivati razne predmete i popravljati stvari, no život ga je odveo u sasvim drugom, "digitalnom" smjeru. Naime, Zoran radi kao IT menadžer u jednoj tvrtki pa mu je nakon nekog vremena provedenog u toj branši počeo nedostajati rad rukama.

"Nedostajala mi je ta dječačka igra i osjećaj zadovoljstva koji se pojavi kada nešto izradim ili popravim svojim rukama. Kada sam slučajno naišao na video izrade drvenih kemijski, odlučio sam da moram to isprobati", kaže nam Zoran. I tako je nastao njegov brend Inkspire.

"IT svijet ide naprijed ogromnom brzinom i tko ne drži korak s najnovijim tehnologijama i ne prilagođava se tržištu vrlo brzo može ispasti iz igre. Ovdje je slična situacija. Modele s kojima sam počeo više ne proizvodim, sada radim novije i ekskluzivnije", opisuje Zoran kojemu je kvaliteta izrade na vrhu liste prioriteta.

Sve radi sam

Kemijske i nalivpera izrađuje posve sam u svojoj maloj radnji na zagrebačkoj Trešnjevci, a pritom koristi samo najkvalitetnije drvo koje mora biti suho i bez pukotina. "U protivnom može puknuti prilikom tokarenja što je opasno i za mene. Drvo nabavljam od provjerenih dobavljača iz Njemačke te se trudim uvijek imati i određenu količinu hrvatskog drveta. Tu prvenstveno mislim na maslinu do koje je, vjerovali ili ne, vrlo teško doći. Za finalni proizvod potrebni su mi i metalni dijelovi koji dolaze od poznatog američkog proizvođača dijelova za ručno rađene kemijske iz drveta, ulošci za pisanje te vrhunska pera za Bespoke modele nalivpera. Pisaljke spremam u brendiranu Inkspire kutijicu", objašnjava kreativac.

Iza njega su sati i sati rada jer ono što mi vidimo kao gotov proizvod prolazi razne faze prije nego bude spreman za upotrebu, a najvažnija je hlađenje. "U svakoj fazi izrade drvo se dosta zagrije i prije svake sljedeće faze mora se ohladiti i vratiti u prvobitni oblik. Ako se to ne bi ispoštovalo, gotovo sigurno bi kasnije došlo do puknuća kemijske", kaže Zoran.

O cijeni pisaljki uvelike ovisi i vrsta drveta koju Zoran koristi, kao i vrijednost te sirovine, čija je cijena stalno u porastu. No, kako za izradu jedne kemijske nije potrebno puno drveta, porast njegove cijene za sada nije ugrozio konačnu cijenu kemijske. Ipak, priznaje da mu na početku nije bilo lako jer je trebao nabaviti strojeve do kojih nije lako doći u Hrvatskoj, kao i sav materijal.

Unikatan poklon

Ručno rađena kemijska je, kaže nam Zoran, vrijedan i poseban poklon zbog strukture i godova drveta te će ga znati cijeniti svi oni koji vole unikatne darove i žele ostaviti dojam.

"Uglavnom se kupuju i daruju kao poslovni pokloni za kraj poslovne godine ili i kao pokloni za posebne prilike kao što su rođendani, krizme, vjenčanja, krstitke, odlazak u mirovinu... Ne postoje dvije iste kemijske, čak i kad su izrađene iz iste vrste drveta. Većina kemijskih olovaka koje radim su izrađene u dogovoru s kupcima kako bi dobili ono što žele, kako bi s tom kemijskom poslali određenu poruku osobi kojoj će ju pokloniti ili pak uživati u njezinom korištenju", tvrdi Zoran koji po narudžbi na kemijsku laserom gravira inicijale ili natpis koji želite.

Najneobičniji zahtjev koji je dobio od klijenta jest kemijska od cjepanice za ogrjev. "Jednom prilikom me nazvala prijateljica i požalila se kako je nevrijeme srušilo drvo koje je njezin tata zasadio kada se ona rodila te je drvo završilo na hrpi za ogrjev. Naravno da je bila vrlo tužna zbog toga. Moram priznati da mi je to bio najzanimljiviji pothvat i osmjeh na licu kad sam joj predao kemijsku je bio neprocjenjiv", prisjeća se.

Iako živimo u digitalnom dobu, Zoran smatra da pisanje rukom neće tako lako "izumrijeti", dok god ima ljudi koji uživaju u pisanju.

"Imao sam razne faze pisanja, od potpuno digitalne, kada sam sve pisao na mobitelu i računalu, pa do sadašnje u kojoj sve što ne treba biti u digitalnom obliku pišem nalivperom. Ima nešto posebno u korištenju nalivpera i u samom zvuku koji nalivpero proizvodi kada se njime piše. Ako ja kao osoba koja se bavi IT-jem pišem na poslu s nalivperom i ljudi me ne gledaju čudno, mislim da ima nade", kaže Zoran koji za sada, tvrdi, želi osnažiti svoju poziciju na hrvatskom tržištu, a potom krenuti u pohod na inozemstvo.