Priča o sestrama Vajda i bezuvjetnoj ljubavi: "Tina nije samo Downov sindrom, ona je sestra, kći, prijateljica i predivno biće"

Među njima su dvije godine razlike i različiti životni putevi, ali sestre Ana Maria Vajda (26) i Kristina Vajda (24) dijele ono najvažnije – bliskost i neraskidivu povezanost, ljubav koju je riječima teško opisati. Starija sestra diplomirala je građevinarstvo i radi u jednoj izvođačkoj tvrtki, a mlađa je najveći izvor vedrine i radosti njihove zagrebačke obitelji. Svoju povezanost odnedavno pokazuju i na društvenim mrežama gdje su u vrlo kratkom roku osvojile brojne simpatije i gdje pratitelje puštaju u svoj mali svijet ispunjen obiteljskim trenucima, kuhanjem omiljenih jela ili zajedničkim skincare ritualima. No iza toga svega zapravo se krije jedna dublja, često zanemarivana i puno ozbiljnija tema.

"Želimo unijeti dozu optimizma u svakodnevicu, ali i pokazati koliko je važno rušiti predrasude te slaviti ljubav i prihvaćanje", govori nam Ana Maria dok započinje priču o sebi i svojoj sestri s genetskim poremećajem, Downovim sindromom.

Ana Maria je htjela prikazati da njezina sestra, od milja zvana Tina, radi sve one stvari za koje pojedinci misle da osobe s Downovim sindromom ne mogu – od vožnje bicikla i kuhanja, obavljanja kućanskih poslova pa sve do plivanja.

"U gradu gotovo uopće ne viđamo ljude s Downovim sindromom, a onda ih se na utrci Run4Down odjednom pojavi stotine. To me mučilo i brinulo, pitala sam se gdje su ti ljudi i zašto su nevidljivi. Htjela sam pokazati da oni itekako vrijede, da su najnormalniji članovi društva i da uz podršku mogu ostvariti sve što požele. Htjela sam ponuditi sadržaj koji vraća fokus na prave, čiste ljudske vrijednosti, emociju i obitelj", pojašnjava.

Glavna zvijezda

Ona je glavni inicijator, osmišljava ideje, snima i montira, ali Tina je glavna zvijezda. Naravno, nije svaki dan raspoložena za snimanje i to se bez pogovora poštuje, ako joj se ne da, kamera se ne pali", govori Ana Maria.

Sestre ni u snu nisu očekivale da će izazvati toliko lijepih emocija i reakcija, a poruke koje im ljudi svakodnevno šalju ostavljaju ih bez teksta, ponekad i tjeraju suze na oči.

"Javljaju nam se roditelji i braća osoba s teškoćama u razvoju koji kažu da su u nama pronašli snagu i nadu, ali i ljudi kojima jednostavno popravimo i uljepšamo dan. Takve poruke su nam najveća potvrda da radimo pravu stvar i daju nam vjetar u leđa", naglašava Ana Maria.

Ona i Tina su i najbolje prijateljice, rekli bismo, pravi mali tim – Ana Maria sa svojim zaštitničkim, sestrinskim instinktom, a Tina sa svojom opuštenošću i zaigranošću.

"Biti sestra osobe s Downovim sindromom za mene je prirodno i nikada u životu nisam osjetila sram, niti mi je ikada bilo neugodno. Tina je moja sestra i ja je od prvog dana doživljavam i tretiram potpuno ravnopravno. Zato je konstantno guram i uključujem u svoje društvo te je vodim svugdje sa sobom. Izlazile smo u klubove s mojim prijateljima koji je prihvaćaju i poštuju, išle smo na Radićeve dane, bile smo nedavno i na našem prvom eventu", nabraja Ana Maria.

Vikend prespavanci

Među njima nema glume ni pretvaranja. Tina ne govori tečno i ne izražava se uvijek riječima kako treba, ali imaju svoj poseban jezik. Toliko se dobro poznaju da im riječi često nisu potrebne, razumiju se pogledima, gestama ili izrazima lica. Imaju interne fore koje samo one razumiju i najbolje se zabavljaju kada su same.

Na profilu na Instagramu prati ih gotovo deset tisuća ljudi, a u kreiranju sadržaja obje uživaju. "Tina je iza kamera jednaka kao i ispred njih, iskrena, emotivna, duhovita i ima nevjerojatno toplo srce. Njezina najveća vrlina je ta čista, bezuvjetna ljubav prema ljudima i sposobnost da primijeti i najsitniji detalj na nekome, bilo da je to nova frizura ili nečije raspoloženje", govori Ana Maria.

Obje su emotivne, obiteljski nastrojene i vole druženja, dobru energiju i lijepe sitnice. Znaju uživati, vole glazbu i modu.

"Ja sam dinamičnija, stalno planiram, u glavi sam uvijek tri koraka unaprijed i ponekad dopustim da me stisne stres oko posla i obaveza. Tina je, s druge strane, potpuni majstor za življenje u trenutku. Kod nje nema žurbe ni nepotrebnog stresa. Ona ima svoj ritam, opuštena je i podsjeća me da ne moram uvijek sve držati pod kontrolom. Može se reći da ja unosim organizaciju u naš odnos, a ona mir i ravnotežu", opisuje Ana Maria.

Otkako se nedavno preselila u svoj stan s dečkom, Ivanom Nikom Vrsaljkom (26), izvanrednim studentom ekonomije poduzetništva na VERN-u, zaposlenim u jednoj građevinskoj tvrtki, vikend prespavanci su im postali nova i najdraža rutina. To su dani kada se ona i Tina potpuno posvećuju jedna drugoj. Imaju svoje rituale, od kuhanja ručka ili pečenja kolača, jutarnje kave i slušanja glazbe do pjevanja i gledanja omiljenih crtića. Obavljaju zajedno skincare rutinu, šminkaju se pred ogledalom ili zajedno biraju odjevne kombinacije, a tradicija bez koje ne mogu zamisliti godinu su njihovi izleti i zajednička ljetovanja.

"Kad Tina sazna da smo rezervirali smještaj, isti se dan pakira i ispituje kad idemo, pa makar išli tek za tri mjeseca. Mama onda iz kofera vadi stvari van i vraća ih u ormar, a Tina ih uporno pakira natrag", smije se Ana Maria.

Riječ "svađa" za njih gotovo da ne postoji jer se Tina svađati ne zna. Najčešće se malo "zakače" oko sitnih kućnih obaveza, pospremanja suđa i odjeće ili korištenja tableta jer Tina, po sestrinu mišljenju, provodi previše vremena na njemu.

"Najslađe mi je što sam joj ja prva adresa za sve! Kad je kod kuće s roditeljima i ako je mama ili tata oko nečega naljute, odmah me nazove i na svoj način detaljno objašnjava zašto su je naljutili. Nemoguće je dugo ostati ozbiljan u tim situacijama", priznaje Ana Maria sa smiješkom.

S roditeljima – majkom Terezijom (47), krojačicom sa statusom njegovateljice i ocem Sinišom (54), komisionarem u poslovnici, jako su bliske i oni su im najveća podrška u svemu što rade i nevjerojatno su ponosni na svoje kćeri. Videi s društvenih mreža i njih su oduševili.

"Mislim da nisu u potpunosti svjesni koliko nas ljudi gleda i prati! Njima su to njihove kćeri koje se zabavljaju i snimaju, ali njihova podrška nam najviše znači", govori Ana Maria.

Tinin idol

Kada se Tina rodila, Ana Mariju su uglavnom čuvali baka i djed, jer njezina je sestra zbog rupice na srcu morala još dugo ostati u bolnici pa su roditelji bili fokusirani na njezino zdravlje. Unatoč tom teškom početku, sestre su imale predivno djetinjstvo, ispunjeno smijehom i igrom. Živjele su u velikoj obiteljskoj kući u kojoj ih je bilo čak jedanaestero – baka, djed, ujak, teta, tetak, sestrične Leonarda i Nika, roditelji i njih dvije.

"Dvorište nam je uvijek bilo puno djece i akcije! Zajedno smo išle i u vrtić, bile smo u dvije različite grupe, ali imala sam posebnu privilegiju da mogu odlaziti i u Tininu grupu kako bismo se družile. Pamtim i naše praznike sa sestričnama i bratićem kod bake i djeda u Zagorju. To su nam bila najljepša ljeta i zime, ispunjena slobodom i bezbrižnom igrom", prisjeća se.

Tina je bliska i s Ivanom, s Ana Marijinim dečkom kojim je ona u vezi od 2016. godine. "On je čovjek s velikim 'Č' i bez njega nas dvije sigurno ne bismo bile gdje smo danas. Uz njega mi je sve lakše jer znam da u svemu ovome nisam sama, s njim osjećam sigurnost i mir. Prije prvog susreta s Tinom, imao je malu tremu jer se ranije nije susreo s osobom s Downovim sindromom. Sjećam se da sam mu rekla: 'Gledaj je kao moju sestru, ona je potpuno normalna osoba, samo malo otežano priča.'", prepričava.

Danas je Tinin i Ivanov odnos nešto posebno. On je taj koji uskače i "pričuva" Tinu kad ostali imaju obaveze, napravi joj večeru kad prespava kod njih i jako je cijeni. A Tina u njemu ima svog glavnog idola.

"Po njezinim riječima, Ivan vozi bolji auto od mene i, logično, bolje vozi. Bez njega se ne kreće na put, a ako subotom radi duže, ručak se obavezno čeka dok ne dođe doma. S njim se gledaju utakmice, jedu smokići, a on je i jedini koji joj zna savršeno zavezati žnirance na starkama. Tina mu već planira kupiti brod od novca koji 'zaradi', a kad god nekamo ide, mora mu donijeti neki poklon pa makar to bila grickalica za nokte s hrvatskim grbom", smije se Ana Maria.

Tina kod nje i Ivana ima tretman kao u hotelu s pet zvjezdica. Za doručak joj se obavezno priprema omiljeni joj Čokolino, kava i cedevita uz omiljeni crtić, a pravilo je da se sve lako dogovori i apsolutno se sve smije raditi.

Tinina želja za komunikacijom i životom toliko je jaka da će sve što želi objasniti na svoj način pa makar to bilo i rukama i nogama. Njezina snaga, volja i snalažljivost su nevjerojatne. "Želimo pokazati da ju se ne treba sputavati ni sažalijevati, nego joj dati priliku da pokaže koliko zapravo može i vrijedi, kao i sve druge osobe s Downovim sindromom", pojašnjava Ana Maria.

Najvažnija škola

Zahvaljujući mlađoj sestri, ona danas zna što je uistinu važno, naučila je da se ne isplati živcirati oko nevažnih stvari. Tina u njezin život unosi radost, naučila ju je i da je puno snažnija, borbenija i strpljivija nego što je mislila. Zahvaljujući njoj shvatila je da prava sreća stanuje u onim malim, iskrenim trenucima i obiteljskoj povezanosti, a ne u trčanju za materijalnim stvarima (iako obje i dalje maštaju i žele izgraditi veliku kuću s barem deset prostorija). Naučila ju je kako voljeti bezuvjetno, kako se glasno izboriti za ono što je ispravno i, najvažnije od svega, da nikada ne zaboravi usporiti, nasmijati se i uživati u životu.

"Jedna od najljepših situacija dogodila se kad sam spremala usmeni ispit iz Mehanike pred komisijom. Bila sam pod ogromnim stresom, a Tina mi je nacrtala malo srce na papirić i potajno ga ugurala u skriptu da mi poželi sreću", prepričava s ponosom.

Ana Marijini radni dani izgledaju kao kod većine zaposlenih ljudi. Ujutro ide na posao, poslijepodne kuha ručak, čisti, sprema i odrađuje sve ono što nosi "odrasli život", na koji se još, priznaje, navikava nakon što se odselila iz roditeljskog doma. Tina pak preko tjedna ide u svoju školu i druži se sa svojim društvom, ali sestre su u stalnom kontaktu.

"Čim odradimo svoje obaveze, obavezno se čujemo na videopoziv da mi ispriča detalje svog dana ili se vidimo uživo. A kad se nađemo, onda kreću snimanja, odlasci u nabavku, na kavice ili jednostavno opuštanje s društvom i prijateljima. To su naši trenuci u kojima najviše uživamo", zaključuje starija sestra Vajda.