Zagrebački redatelj otkriva: "Pedesete su mi donijele tri stenta, zrelost i mir"

- Ne. To ulje na platnu pohranjeno je u Napulju u palači Capodimonte. Vidio sam je i analizirao u digitalnom obliku. Majstorski je izvedena i fascinantna, s jako puno detalja, ali nemam fetiš da samo zbog toga u doba interneta idem na jug Italije.

Što je tema vaše predstave?

- Ta slika mi je godinama u glavi, posebno otkako se u studenom 2022. pojavio ChatGPT. Tada mi je postalo jasno da se naš svijet nepovratno mijenja, pa sam poželio napraviti predstavu s temom tko koga kamo i zašto vodi, koja se temelji na biblijskom motivu i dekonstrukciji te slike.

Što je za vas umjetna inteligencija?

- Fenomen umjetne inteligencije je vrlo kompleksan i dvojben, a za mene je ona osnovni alat kojim se koristim.

Koristite li osnovnu ili naprednu verziju ChatGPT-ja?

- Verziju čije korištenje mjesečno plaćam, jer jednostavno nemam drugog izbora. Za tu cijenu dobivam personaliziranu uslugu s dubinom pamćenja svih naših razgovora, što je u mom slučaju vrlo korisno, posebno u analizi nekog koncepta ili teksta koji razvijam.

Je li vam umjetna inteligencija najvažniji sugovornik?

- Značajan, ali ne i najvažniji, jer komunikaciju s ljudima ništa ne može nadomjestiti. Umjetna inteligencija daje vrlo zanimljive i poticajne odgovore na brojna pitanja, ali je to ipak samo - stroj.

Ima li mjesta strahu?

- Da. Sveučilišni profesor i nobelovac Geoffrey Hinton poznat po svom radu na umjetnim neuronskim mrežama koji mu je priskrbio titulu "kuma umjetne inteligencije i dubokog učenja" tvrdi kako postoji 10 do 20 posto šanse da u doglednom razdoblju umjetna inteligencija preuzme kontrolu i uništi čovječanstvo. No, s druge strane umjetna inteligencija je svuda oko nas - od robotskih usisavača do svih aplikacija na pametnim telefonima i automobilima, pa nam je život kakav poznajemo bez nje - nezamisliv.

Pamtite li dan kad ste osnovali Montažstroj, s kojim ste nedavno proslavili 35 godina?

- Bio sam apsolvent filozofije i književnosti, a Montažstroj smo osnovali moj pokojni prijatelj Oleg Mađor i ja. Tada mi sigurno nije padalo na pamet da ću se kazalištem baviti 35 godina, ali mi se čini da to i dalje ima smisla i neku relevantnost, iako funkcija tog kolektiva, odnosno projekta nije bila da postane institucija.

Jeste li ikad radili za plaću?

- Ne. Cijeli život sam samostalni umjetnik.

Čime se bavi vaša kći Katarina?

- Katarina je završila Likovnu akademiju, živi u Nizozemskoj i bavi se umjetnošću, a redovito dolazi u Zagreb gdje je ljudi vole i ima prijatelje.

Kakav ste otac?

- Posvećen, Katarina oduvijek zna da sam tu za nju. Upravo to je bio glavni razlog zašto mi se svojedobno bilo teško vratiti iz Nizozemske u Zagreb bez nje.

Što su vam pedesete donijele?

- Tri stenta, zrelost i mir. U ovim godinama puno bolje znam što hoću, dok sam kao mlad čovjek puno bolje znao što neću.

Bojite li se smrti?

- Ne. Ali se bojim trajanja koje nije vrijedno življenja zbog urušavanja tjelesnih i intelektualnih sposobnosti.

Najzgodnija glumica svih vremena?

- Adolescent Borut Šeparović sigurno bi odabrao Nastasju Kinski.

A najdraži glumac?

- Sean Penn, koji mi je jako zanimljiv i kao redatelj.

Koja mjesta u Zagrebu su vam najdraža?

- Jako volim Dinamov stadion i park Maksimir, ali mi je najvažnija nedovršena Sveučilišna bolnica u Blatu. To mjesto ima specifičnu energiju i priču i redovito je posjećujem već godinama.

Za koga navijate?

- Za Dinamo. Mladost sam proveo na stadionu u Maksimiru, a tamo sam doživio i iskustvo koje nikad neću zaboraviti. Bio sam na stajaćoj tribini na utakmici Dinama i Željezničara kad je spiker objavio da je umro drug Tito. Utakmica je odmah prekinuta, a tu tišinu i "miris" straha među 30 tisuća ljudi pamtit ću cijelog života.