S 18 je bila frizerka, a danas jedna od najuspješnijih pjevačica: Bolji život ne mogu zamisliti

Zaradila sam dovoljno novca da mogu ostati kod kuće i guštati do kraja života. No bez glazbe i turneja jednostavno ne mogu - kaže Sharleen Spiteri (50), pjevačica škotske grupe Texas, koja će u Hrvatskoj prvi put nastupiti 30. rujna u Maloj dvorani Doma sportova u Zagrebu. Kći mornara i aranžerke izloga, rođena u Glasgowu, grupu Texas osnovala je 1986. s gitaristom Johnnyjem McElhoneom. Prvi veliki uspjeh postigli su singlom “I Don’t Want a Lover” s njihova prvog albuma “Southside” iz 1989., a zatim su uslijedili hitovi poput “Say What You Want” i “Summer Son”. Texas je prodao više od 40 milijuna albuma, a na koncertu u Zagrebu izvest će svoje najpopularnije pjesme i promovirati prošlogodišnji album “Jump on Board”. Spiteri posljednjih godina živi u Londonu s 15-godišnjom kćeri Misty Kid, koju je dobila u vezi s novinskim urednikom Ashleyem Heathom, i zaručnikom Bryanom Williamsom, poznatim kuharom te vlasnikom londonskog restorana Odette.

Koja je tajna uspjeha grupe Texas? - Nema tu velike tajne. U bendu smo svi dobri prijatelji i volimo biti zajedno. Nismo se počeli baviti glazbom da budem slavni jer nam to nikada nije bilo bitno. Želimo stvarati dobre pjesme, što nam ponekad uspije, ponekad i ne, ali uvijek dajemo sve od sebe.

Posvađate li se ikada? - Naravno. Svima nam je stalo do onoga što radimo, ali ne slažemo se uvijek koji je najbolji put. Svako se od nas strastveno bori za svoju stranu, no kada nas prođe onaj prvi val ljutnje, shvatimo da želimo isto - napisati što bolju pjesmu.

Kada napišete pjesmu, znate li odmah hoće li biti hit? - Ne, ali mogu osjetiti je li doista dobra. No to ne znači da će se svidjeti i publici. Možda vaša glazba trenutačno nije u trendu ili se u isto vrijeme pojavi neka druga pjesma koja sve zaludi, pa vašu nitko i ne primijeti. Previše je tu faktora na koje ne mogu utjecati.

Jeste li se nadali ovakvu uspjehu kad ste s 18 godina, dok ste još radili kao frizerka, osnovali Texas?

- Iskreno, još ne vjerujem da smo sve ovo postigli. Ponekad se moram uštipnuti kako bih se uvjerila da je ovo stvarnost. Rijetko se osjećam kao zvijezda i nadam se da se kao osoba ne razlikujem previše od one 18-godišnje frizerke.

Kada ste posljednji put nekoga ošišali?

- Nikada nisam prestala. Svi se u obitelji bez imalo straha prepuštaju mojim škarama. Uostalom, i sebe šišam sama. Imam kratku kosu i jednostavnu frizuru, pa uzmem škare, sjednem pred zrcalo i sve sama odradim. Nije to tako teško.

Je li istina da nikada niste smatrali da ste atraktivni? - Moja je sestra ljepotica, a ja sam uvijek izgledala poput štreberice. Imam androgino lice, koje još više naglasim svojim stilom odijevanja, što može biti zanimljivo, no ne i zgodno. Ipak, ne očajavam zbog toga. Uvijek me je više privlačilo ono što je u čovjeku, a ne njegova vanjština.

Tko kuha u vašoj kući - vi ili vaš zaručnik?

- Ja vladam u kuhinji. Ponekad se pitam je li on doista chef jer sve ja radim, ali on onda u nekim posebnim trenucima zasuče rukave i skuha takve divote da ih ne mogu opisati.

Kako je imati tinejdžericu u kući?

- Moja je kći umjetnička duša. Obožava glazbu i vrlo je nadarena, a jednako dobro i piše. Već je objavljivala tekstove u časopisu svog oca. Dobra je djevojka i s njom nije teško živjeti, no ipak je tinejdžerica. Sve je savršeno, a onda napravi ili izjavi takvu glupost da se uhvatim za glavu i ne znam što bih učinila. Prošle sam godine o tome razgovarala sa svojom mamom i rekla sam joj kako se ne sjećam da sam ja bila takva, a ona se samo nasmijala i rekla mi: “Znam da se šališ ili si zaista zaboravila što si sve izvodila”.

Kako održavate formu za koncerte i turneje?

- Pazim na glas, ne pijem, ne pušim i rijetko vičem. Kad smo na turneji, pokušavam što manje govoriti jer čuvam glas za nastupe. Kondiciju, pak, održavam na pozornici. Ništa vas brže ne dovede u formu od dva-tri sata skakanja pred publikom. Nažalost, baš zato što sam godinama gotovo svaku večer dva, tri sata skakala pred publikom, i to s gitarom oko vrata, prije nekoliko mjeseci završila sam u bolnici zbog ozljede vratnih kralješaka, pa smo morali otkazati neke koncerte. Sada svaki dan vježbam kako bih ojačala vratne mišiće i molim se da sve bude dobro jer ću inače morati otići na operaciju.

Kako ste proslavili 50. rođendan? - Radno, u pariškoj dvorani Olympia. Trebalo mi je nekoliko pjesama da dođem sebi, jer sam razmišljala što sam sve prošla u tih pola stoljeća. No ako sam na početku i bila anksiozna, nakon toga sam osjetila ponos jer s 50 godina i dalje nastupam pred tisućama ljudi koji iz sveg glasa pjevaju moje pjesme. Bolji život ne mogu zamisliti.