Junak je nakon pobjede u Slavonskom Brodu od 2:0, novom pobjedom u Sinju golom Stipe Baraća potvrdio ulazak u 2. HNL.
Ukupno, Marsonia je bila većim dijelom utakmice bolja, premoćnija, stvarala je opasne prigode pred vratima Roka Runje, ali njeni napadači nisu bili dovoljno koncentrirani u takvim prigodma. Junak je pak rijetko dolazio u šansu u prvom poluvremenu, ali je u posljednjih 15 minuta drugog dijela bio dosta opasan. Eto, upalila je kombinacija u 80. minuti iz koje je Stipe Barać postigao pobjedonosni pogodak.
Noćas se nije spavalo!
A gotovo nestvaran bio je pogled na ulice koje su vodile prema Gradskom stadionu uoči samog susreta, piše Slobodna Dalmacija. Preko 350 Maligana u korteu je uz pjesmu i bakljadu stiglo na sam stadion, baš kako su najavljivali. Bio je momenat koji je više sličio kakvom susretu Lige prvaka, nego kvalifikacija za Drugu HNL, ali podsjetilo je sve to i na ona davna vremena kada se nogomet volio i živio na jedan drugačiji način.
A na samom stadionu, bez obzira na korona kalvariju i shodno tome reduciran broj gledatelja, atmosfera za prste polizati. S jedne strane Maligani, a s druge oko 50-ak pripadnika Legije koji su unatoč minusu iz prvog ogleda stigli u Sinj i pritom nisu štedjeli grla. Organizator se zaista potrudio da ovaj rođendanski i feštarski dan bude najbolji moguć, uz sinjske mažoretkinje i gradsku glazbu. Kamere HNTV-a i izravan prijenos samo je dodatno pojačao dojam.
A kad je Stipe Barać zatresao mrežu spustio se uzdah olakšanja nakon kojeg je s tribina zagrmjelo "večeras je naša fešta". Količinu sreće koja je uslijedila nakon posljednjeg sučevog zvižduka teško je opisati, potekle su i suze radosnice, grlilo se i ljubilo na sve strane. Čista iskrena emocija koja je više od sporta. Toliko je to značilo Sinjanima.
- Sigurno sam najsretniji trener, ne samo u Hrvatskoj nego i šire. U prvom redu sve čestitke isključivo idu mojim igračima koji su u ove dvije utakmice pokazali pravu borbenost i kako se brane boje kluba. Naravno veliko hvala našim Maliganima i svim navijačima koji su stvorili odličnu atmosferu. Hvala i Upravi i svim suradnicima na podršci. Sada se želimo što bolje pripremiti za Drugu ligu kako bi na pravi način prezentirali Sinj i Cetinsku krajinu., govorio je po završetku utakmice kormilar ovog sinjskog broda ili ako hoćete arhitekt šampionskog Junaka, trener Stipe Grčić.
Za igrača utakmice stav svih je bio kako je to mladi vratar Roko Runje koji je u obje ove utakmice briljirao i vadio Junaka u trenutcima kada je to bilo izuzetno bitno. Pucao je sav od sreće i ponosa:
- Ja sam samo dio momčadi i dao sam sve od sebe i radio ono što mi je i zadaća, a to je sačuvati mrežu Junaka. Drago mi je da nisam u ove dvije utakmice primio pogodak, što je zasluga i mojih suigrača koji su odradili velik posao. Atmosfera je bila nevjerojatna, mnoge prvoligaške momčadi ovo nemaju i još se želim zahvaliti navijačima, trenerima i svima koji su sudjelovali u ovoj našoj pobjedi.
Junak je na povratak među drugoligaše čekao još tamo od sezone 2012/13, malo i predugo za renome ponosa Cetinske krajine. Ipak, tko čeka taj i dočeka i to ni manje ni više nego na 104. rođendan kluba. Bolje od toga teško da može. A fešta, ona je sigurno potrajalo do dugo u noć. Za razliku od prošle godine, ovog puta punog srca.