U Umagu se osjećam kao kod kuće, poručio je Carlos Alcaraz (19) koji trenutak nakon što je sjeo u press sobi ispod sjeverne tribine stadiona.
Na istom mjestu gdje je prije 367 dana osvojio prvi ATP naslov u karijeri, peti tenisač svijeta prvi se put uživo našao pred novinarima. Lani su se sve konferencije održavale preko Zooma - Alcaraz u posebnoj prostoriji, a novinari u hotelskim sobama - uključujući i onu nakon finala. Kad smo ga tada upitali kamo će smjestiti trofej, uzvratio je da će se već naći neko lijepo mjesto u kući. Je li pronašao?, upitali smo ga.
- U mojoj sobi je, naravno - otkrio je.
Umaški trofej uvijek će imati posebni kutak, bez obzira što su nakon njega već stigli Rio, Miami, Barcelona i Madrid. Alcaraz kaže da se i dalje živo sjeća finala s Gasquetom, a grad i turnir ostali su mu pri srcu.
- Nevjerojatno je, ljudi su jako ljubazni, ima toliko stvari izvan terena. Mečevi počinju tek u 16 sati pa možeš ostati opušten kad ne igraš, ležati u sobi ili na plaži, družiti se s ljudima oko sebe. Prije dva dana sam bio na jet-skiju.
U utorak ga je na treningu s Báezom gledalo dvjestotinjak ljudi.
- Nije prvi put da ih je toliko, ali prije su dolazili jer sam trenirao s boljim igračima od sebe. Bio sam malo iznenađen, da. Morat ću se naviknuti.
U nedjelju je u Hamburgu izgubio finale od Musettija, a jutro kasnije sjeli su na isti avion i zajedno doletjeli u Pulu. O meču, kaže, nisu razgovarali.
- On je pričao sa svojim trenerima pa nije bilo prilike.
Ni o onom dvostrukom odskoku loptice?, pokušali smo.
- Ne - spustio je glavu pa se nasmijao.
Lani je osvojio Umag kao 73. igrač svijeta, a sada je broj pet. Za njega je to, kaže, samo korak u konačnom cilju.
- Moj je san biti broj jedan. Prije toga moram preskočiti i taj broj pet. Sretan sam što sam ovdje, ali i svjestan da su ispred mene još četvorica ljudi. Radit ću naporno da dostignem to što sam si zacrtao.
Na pitanje na čemu mora najviše raditi, odgovorio je „mentalnoj pripremi“.
- Moram biti spreman za nekoliko sati tenisa na Grand Slamovima. U mečevima koje sam izgubio na najvećim turnirima nisam imao dobar početak. Moram naučiti i bolje se nositi s pritiskom. U odnosu na manje turnire razlika je u tome što teško možete zadržati isti intenzitet kroz dva ili tri sata, a od vas se traži da budete potpuno u meču. Osim toga je i manje vremena za oporavak.
Pritisak medija i navijača ne doživljava kao problem.
- Dobro se nosim s pritiskom jer se trudim ne razmišljati o tome. Igram za sebe i za moj tim, a ne zbog očekivanja drugih ljudi. Želim napredovati u igri, znam koji je moj cilj i moji snovi i to ću slijediti.
Na pitanje u kakvom je stanju stigao u Umag, bio je rezolutan:
- Spreman sam, svjež i želim obraniti titulu.
Lani je Alcaraz nakon finala poručio „hvala i vidimo se sljedeće godine“. Nije se dao navući u zamku kolege Gordana Gabrovca, koji ga je upitao hoće li u nedjelju ponoviti istu rečenicu.
- Prvo moram osvojiti turnir.