O njegovom čarobnom izlogu ne prestaje se govoriti - Saša Šekoranja je svojim radom zaradio ulogu dobrog duha Zagreba, a svima odgovara sa smiješkom i zahvaljuje na komplimentima. Izlog njegovog cvjetnog atelijera u samom središtu Zagreba pretvoren je u pravu parišku slastičarnicu s mnogo šarenih detalja i raznobojnih makrona, a iz njegovog se kutka već čuju blagdanske pjesme. S obzirom na to da baš svake godine oduševi svojim dizajnom, zanimalo nas je koliko mu je rebalo da složi ovu božićnu čaroliju.
"Puno je pripreme i najteži zadatak je dobiti ideju što napraviti. Svake godine se očekuje nešto novo, a iscrpio sam dosta toga. I Orašare i šećerne vile… Ove godine je ponovno šećer prisutan i zapravo prikazuje taj prebogati blagdanski stol. Inspiracija su pedesete godine i jedan kadar iz filma "Vrtoglavica" Alfreda Hitchcocka gdje je prikazana francuska slastičarnica. Inspirirala me početna scena kod filma "Doručak kod Tiffanyja" i njegovi kristalni lusteri, Audrey Hepburn te zlatno doba Diora i Givenchyja", govori nam Saša kojeg veseli što se mnogi zaustave kako bi uživali u pogledu na izlog.
Nakon Božića, Saša Šekoranja ne miruje već odmah počinje planirati idući. "Mene to zanese, pa me uhvati panika i počnem razmišljati jesam li lud. Ali odlične reakcije ljudi me svaki put razuvjere i tada mi stvarno bude drago što se upuštam u sve to".
U razgovoru smo željeli doznati kako on uređuje svoj dom za blagdane, je li jednako bogato i blistavo kao i u njegovoj galeriji.
"Ovdje si dam oduška do kraja pa je doma dosta skromnije. I u djetinjstvu sam bio jako uzbuđen oko Božića. Nisam noćima spavao kad bih otvorio kutiju s kuglicama i nakitom, a na klaviru bih radio jaslice, koje su svake godine bile sve veće i veće. Imale su razne detalje poput vodopada, ali danas je sve to mnogo skromnije jer se stvarno umorim u svojem atelijeru".
Saša se najčešće bori s pronalaskom savršene sredine u uređenju jer je njegov zaključak da u svemu treba biti pomalo minimalizma, ali i kiča.
"Često znam razmišljati hoće li biti prekič ili, pak, se bojim da će biti previše minimalistički. Mislim da se čovjek ne smije odreći ni jednog ni drugog. Ta cjelina i te oscilacije ti daju veselje. Tako je i u našem životu. Jedno razdoblje živiš u minimalizmu, pa odeš na more i živiš tamo u skladu s morem, onda se vratiš u grad i sve ti je pusto, pa ti treba veselja i tog kiča".
Kod prijatelja i suradnika slavnog umjetnika i dizajnera cvijeća rodila se ideja da on preuzme uređenje grada, ali njega je samo dobro nasmijala. "Jedva i ovo stignem raditi. Nije to tako jednostavno".
Zagreb mu je drag grad u kojem živi i djeluje, ali smatra da ima stvari i mana koje bi se mogle mijenjati.
"Iako je važno urediti i izloge, to nije jedino što treba. Gomile reklama narušavaju izgled grada, a treba se osloboditi i pretpranih kanti smeća. Zagreb bi mogao biti grad cvijeća. Recimo, Cvjetni trg je postao mjesto golemih suncobrana umjesto da su tamo štandovi s cvijećem. Nekada su tamo bili štandovi po mjeri i bili su kao instalacije. Sjećam se da su po zimi, kako se cvijeće ne bi smrznulo, palili svijeće i to je izgledalo najljepše na svijetu", kaže Saša koji i za ovaj Božić organizira svečanu večeru, kako nam je otkrila njegova dobra prijateljica koja se slučajno našla u galeriji kada smo razgovarali s njim.
Uzvanici gala večeri budu njemu dragi ljudi, uglavnom samci, koje okuplja da ne budu usamljeni za blagdane, a poslije toga odlazi na putovanje kako bi napunio baterije.
