1. Gospođo Anita, kada ste se i kako zainteresirali za ekonomiju sreće?
- Prije desetak godina čitala sam da BDP nije pravo mjerilo blagostanja društva jer ima određena ograničenja u primjeni koja nisu zanemariva: povećavaju ga ratovi, prirodne katastrofe, epidemije. Ako najpoznatiji ekonomski pokazatelj nije mjera blagostanja, zanimalo me što to jest. Time sam otkrila povezanost ekonomije i sreće, što mi je odmah zavibriralo.
2. U čemu se razlikuje naše obično poimanje sreće od ekonomske sreće?
- Naše obično poimanje sreće često se veže uz pozitivnu emociju koju imamo kad smo ispunjeni i radosni zbog nekoga ili nečega (dobijemo posao, dobitak na lotu, postignuća nas ili dragih ljudi...), a ekonomska sreća želi znati koliko su ljudi u određenom vremenu i prostoru životno zadovoljni svime što ih okružuje, što uopće utječe na njihovu sreću, žive li u život koji smatraju vrijednim življenja.
3. Doktorirali ste na temu ‘Progres društva vođen subjektivnim blagostanjem: indeks sreće građana’. Kako se mjeri indeks sreće?
- Indeks u konačnici bude broj od 1 do 5 ili 7 i najčešće se sastoji od različitog broja podindeksa koji obuhvaćaju sve aspekte života, primjerice zdravlje, obitelj, političko okruženje, ekonomiju, obrazovanje i sl. Time se mogu uspoređivati indeksi između gradova/država, vidjeti koji podindeksi imaju najveće ili najmanje vrijednosti te o čemu uopće ovisi životno zadovoljstvo konkretnim ljudima u određenom okruženju. Rezultati pokazuju kako stanovnici vrednuju svoju svakodnevicu, kakve učinke imaju političke odluke na njihov život i koji je željeni smjer promjena.
4. Što pokazuju vaša istraživanja o sreći?
- Istraživanja za Osijek pokazuju da su mlađi ljudi sretniji, sreća raste proporcionalno stupnju obrazovanja, umirovljenici i nezaposleni su najnesretniji, osobe u braku su sretnije... Građani smatraju da bi se lokalna politika trebala brinuti o zadovoljstvu i sreću svojih građana, najzadovoljniji su zdravljem i odnosima u obitelji, a najmanje zadovoljni javno-političkim okruženjem: nezaposlenost, povjerenje u političke institucije i lokalnu vlast, siromaštvo…
5. Kakvo je stanje u drugim zemljama, tko je u vrhu svjetske liste zemalja?
- Skandinavske zemlje su gotovo uvijek na vrhu, bez obzira na metodologiju. Razvijen sustav obrazovanja, dugogodišnji mir, relativno bogata društva, drugačije odgojne vrijednosti, pripadnost nordijskom socijalnom modelu u kojem se stanovnici ne moraju toliko brinuti o egzistenciji.
6. Što u Svjetskoj knjizi sreće o sreći piše 100 profesora sreće iz svijeta?
- Sto znanstvenika iz 50 zemalja u 100 posto pozitivnoj knjizi g. Bormansa iznose zaključke iz perspektive psihologije do kojih su došli i šalju svijetu poruku pisanu jednostavnim jezikom. Primjerice, profesorice Miljković i Rijavec iz Hrvatske navode recept za sreću, a u knjizi se mogu naći različiti pristupi i pogledi analizi sreće kao sveprisutnog fenomena.
7. Zašto nacionalni BDP ne mora biti pouzdan indikator sreće za neku zemlju?
- Ne samo da ne mora, nego on to niti ne može biti. BDP je čisto ekonomska mjera koja od svog osnutka prije 70-ak godina mjeri vrijednost proizvodnje te nije niti zamišljen za mjerenje blagostanja, a posebice ne životnog zadovoljstva i sreće stanovnika. Stoga je svaka njegova upotreba u tu svrhu zapravo manipulacija.
8. Kada bi se kod nas osnovao kolegij Ekonomija sreće, bi li se predavanja razlikovala u Dalmaciji od onih u Slavoniji?
- Ekonomija sreće je kod nas u začetku i u teoriji i u praksi pa kolegija na tu temu još nema. Ali, ideja je jasna: mjeriti puls građana i na osnovi njihove percepcije oblikovati političke odluke. Kolegij se stoga ne bi puno razlikovao, ali sama istraživanja bila bi drukčija.
9. Što je to blagostanje?
- Dobrobit svih ljudi u državi koje potvrđuju ekonomske brojke, ali i osjećaj o stanju u državi, koji imaju građani. Ako su uvjeti života dobri, a građani ih percipiraju lošima, koje je svrha tog lažnog pakla? Isto vrijedi i obrnuto (lažni raj). Blagostanje bi bila situacija pravog raja: dobri uvjeti života i pozitivna percepcija stanovnik. Političko i gospodarsko stanje u našoj državi daleko je od raja.
10. Kaže se -tko ima sreću, nije mu potreban razum, tko ima razum, potrebna mu je sreća. Što treba Hrvatu da bi bio sretan?
- Ono što mnogima u današnje vrijeme, nažalost, nedostaje: zadovoljene osnovne potrebe koje su osnova za osjećaj sreće. Istraživanja sreće pokazuju kako sreću 10 posto definiraju geni i 40 posto okolnosti, a preostalih 50 posto pod našom je kontrolom. Dok ekonomija sreće ne zaživi i poradi na ovih 40 posto, na nama je da pokušamo graditi temelje sretnog života u središtu kojega su optimizam i povjerenje.
10..a) Kako vi stojite sa srećom, znanstveno i laički?
- Znanstveno sreću promatram kao zanimljiv fenomen vrijedan analize, koji se itekako može brojčano iskazati i koristiti na dobrobit svih. Laički, sreća je postala moja privatno-poslovna opsesija koju neprestano proučavam. Mogu reći da sam doista sretna osoba, ali na tome, na onih 50 posto, puno i svakodnevno radim. Bez rada nema rezultata, čak ni u sreći.