Slijed pobjeda oligarha Donalda Trumpa u predizborima je zaprepastio vodstvo Republikanske stranke. Trumpov uspjeh je iznio na vidjelo duboke podjele u Republikanskoj stranci i zaprijetio velikim lomom prije ili tijekom stranačke nacionalne konvencije u srpnju.
Iako SAD ima dvostranački sustav, i demokrati i republikanci su koalicije različitih političkih interesnih skupina i drukčijih ideologija. Predizbori su unutarstranačko natjecanje na kojemu prevlada najpopularnija frakcija ili gdje se ostvaruje kompromis između njih. U slučaju republikanaca takav se kompromis čini teško mogućim zato što je Trump polarizirajuća figura u ratu s tradicionalnim republikanskim establishmentom.
Trumpu se dopustilo da se natječe kao republikanac jer su stranački lideri i vodeći političari procijenili da bi mogao donijeti cijelu vojsku novih glasača zbog svoga populističkog stila. Također su bili uvjereni da će ga tijekom predizbora prestići neki od respektabilnijih republikanskih kandidata.
Međutim, događaji se nisu odvijali kako je vodstvo planiralo.
Upravo suprotno, Trumpu je njegovo bogatstvo omogućilo da sam financira svoju kampanju, a njegova je popularnost narasla među frustriranim američkim biračima.
Mobilizirao je predano mnoštvo izbornog tijela koje se pojavilo na svakom od predizbora.
Umjesto da se prikloni stranačkoj hijerarhiji, Trump je neprestano vrijeđa, nazivajući ih gubitnicima nesposobnima pobijediti demokrate na nacionalnim izborima. Republikanci sada strahuju da će Trumpov populizam, ksenofobija i ekonomski protekcionizam neizbježno predati pobjedu u ruke demokrata koji će se u studenome obraćati bitno širem izbornom tijelu. Trenutačne ankete pokazuju da će Hillary Clinton pobijediti Trumpa.
Uz to, postoji i opasnost da bi republikanci mogli izgubiti mnogo senatskih izbora u studenome te da neće uspjeti nametnuti svoga kandidata za slobodno mjesto na Vrhovnom sudu.
U strahu od poraza republikansko vodstvo radi na planovima za sprečavanje Trumpove predsjedničke nominacije. Skupina viđenijih konzervativnih stručnjaka za nacionalnu sigurnost, uključujući senatora iz Arizone Johna McCaina, objavila je da Trump ne razumije vanjsku politiku te stoga nije kvalificiran da bude predsjednikom.
Mitt Romney, posljednji republikanski predsjednički kandidat, napao je Trumpa nazvavši ga folirantom i nemoralnim prevarantom.
Marco Rubio, jedan od Trumpovih glavnih rivala za nominaciju, napao ga je ustvrdivši da nije stvarni konzervativac te da stalno mijenja svoja stajališta samo kako bi bio izabran. Ted Cruz, glavni sadašnji rival za nominaciju, denuncirao je Trumpa kao nepredvidivoga demagoga. Umjereni i konzervativni republikanci doživljavaju Trumpa kao antitezu republikanizmu. On je ekonomski nacionalist, opire se slobodnoj trgovini, favorizira izolacionizam, izrazito je tvrdog stava prema imigraciji i nema jasne ili fleksibilne pozicije kad je riječ o socijalnim pitanjima koja su važna za konzervativne republikance. To je u oštroj suprotnosti s republikanskim tradicijama proglobalizacije, internacionalizma, intervencionizma i predanosti maloj vladi.
Paradoksalno, napadi republikanskog vodstva zapravo bi mogli ojačati podršku Trumpu u krugu njegovih temeljnih podupiratelja.
Dok Trump nastavlja prikupljati delegate u različitim saveznim državama - ali niti jedan od kandidata nije još stekao potrebnu većinu od 1237 - srpanjska konvencija obećava postati pravi konfrontacijski show.
Republikanska stranka se podijelila 1912. godine nakon što je odbacila pokušaj bivšega predsjednika Theodorea Roosevelta da se vrati pa je on nakon toga odlučio osnovati novu stranku. Demokrat Woodrow Wilson je, upravo zbog toga, pobijedio na izborima. Uistinu, Republikanska stranka je nastala nakon shizme u stranci vigovaca sredinom 19. stoljeća oko pitanja ropstva.
U ratu protiv Trumpa se, pak, krije opasnost da će, ako osvoji potrebnu većinu delegata do konvencije, moći mijenjati i samu stranku dok će vodstvo biti nemoćno. Takav bi scenarij mogao dramatično izmijeniti stranačku bazu jer bi mnogi umjereni i konzervativni otišli kako bi formirali novu organizaciju.
Najvjerojatniji je scenarij da niti jedan od tri glavna republikanska kandidata - Trump, Cruz ili Rubio - neće osvojiti polovicu delegata. To bi moglo rezultirati mešetarskom konferencijom na kojoj bi kandidati nastojali pridobiti delegate na svoju stranu kako bi osvojili većinu.
Ironično, drugoplasiranoga Cruza također ne vole stranački lideri. Smatraju da je ideološki polarizirajuća figura, previše konzervativan za većinu američkih birača i da ne može pobijediti Clinton.
U skladu s nedavnim Cruzovim pobjedama na nekim predizborima, čini se da nitko neće doći na konvenciju s dovoljno delegata. Uzimajući u obzir da Trump ima najviše delegata, ali ne i potrebnu većinu, Cruz i Rubio mogu mu oduzeti nominaciju uvjeravajući delegate na nacionalnoj konvenciji da ne podrže Trumpa. Međutim, mešetarska konvencija na kojoj Trump gubi od drugog kandidata također bi mogla pokrenuti podjelu stranke.
Trumpovi podržavatelji će se osjećati prevareni i iznevjereni od republikanske hijerarhije, a Trump je već dao do znanja da bi bio sklon formirati i financirati treću stranku. Od bilo kojeg scenarija fragmentacije korist će u srpnju imati samo demokrati.