Kad je 2018. godine u sibirskom permafrostu pronađen štenac, čije je tijelo staro oko 18 tisuća godina, znanstvenici nisu bili sigurni je li to zaista pas kakvog mi danas znamo. Stvorenje je nazvano Dogor i njegovo savršeno očuvano tijelo je poslano na analizu. Tada je počelo istraživanje, koje je zbog stanja psa bilo relativno lako. Naime, pas imao i krzno sačuvano, tako da nije bilo problema s uzimanjem uzoraka. Problem je, ipak, bilo nešto drugo.
Stručnjaci su proučavali Dogorov genom, uspoređujući ga s podacima iste vrste koje su prikupili od drvenih vukova. S obzirom na izgled, na početku su vjerovali su to pas. Pošto su prve ove životinje pripitomljene još u ledenom dobu, nije bilo nerealno za očekivati da je ovaj maleni čupavac iz prošlosti možda jedan od prvih pasa. Nadali su se da bi Dogor mogao dati odgovore na pitanja koja znanstvenike muče - gdje su točno pripitomljeni prvi psi. Tog odgovora još uvijek nema, jednako kao što se ne zna ni je li se to dogodilo na jednom mjestu, odakle se proširilo svijetom, ili su razne grupe na raznim mjestima pripitomljavale vukove.
Nije poznato čak ni točno vrijeme kada je naša vrsta dobila svoje najbolje čupave prijatelje - dogodilo se to negdje u vremenu između 30 tisuća i 14 tisuća godina prije nove ere. Točno vrijeme nije poznato jer su se i geni vukova tijekom vremena mijenjali, tako da je za sada nemoguće preciznije utvrditi kada se pripitomljavanje dogodilo.
No, nažalost, Dogor nije dao odgovor na niti jedno pitanje. Preslatko, čupavo štene, čije je tijelo savršeno sačuvano u permafrostu je zapravo - vuk. Analiza je pokazala da nema nikakve poveznice čak ni s najstarijim pronađenim psima.