Vau! Koja količina čuđenja činjenici da se u hrvatskom obrazovanju i znanosti dogodio Mario Banožić. Još jedan ministar, još jedan političar koji je u Hrvatskoj odlučio biti supermen i držati ne jednu, već brojne stolice samo zato što - može. Naime, nitko im ne mjeri uspješnost ni u jednom segmentu, nitko ne propituje način na koji je netko postao, primjerice, doktor znanosti, tko potpisuje i kakav rad, tko se dopisuje na tuđe (pružila mu se prilika), zašto je netko dobio docenturu ili profesuru baš u vrijeme ministarskog ili zastupničkog mandata...
Odgovor je vrlo jednostavan - znanstvena, odnosno sveučilišna zajednica funkcionira i bez politike po sistemu ja tebi, ti meni, a da se o profesionalnim "skribomanima" koji pišu znanstvene...