Gordana Deranja, predsjednica Hrvatske udruge poslodavaca nije zadovoljna fiskalnim smjernicama za kreiranje proračuna jer, kako smatra, u njima se ne vidi da će se u Hrvatskoj provesti potrebne reforme. No, istovremeno inicira jednu, onu sustava za javnu nabavu u kojoj se godišnje okrene 42 milijarde kuna (12 posto BDP-a) i sklopi se 22 tisuće ugovora.
U HUP-u su izračunali da je kriterij odabira ponuđača prema ekonomski najpovoljnijoj ponudi zastupljen sa samo 0,95 posto, a prema tom se kriteriju provodi 80 posto ugovora o javnoj nabavi u EU. Procijenili su i da se do 20 posto postupaka javne nabave provodi nedovoljno transparentno, odnosno da se netransparentno potroši osam milijardi kuna godišnje. I traže zaokret.
Kako ocjenjujete rad Vlade u prvih mjesec dana?
- Javni prostor zagušen je temama koje nemaju veze s gospodarstvom, a HUP zanimaju isključivo ekonomska pitanja. Vlada i institucije još se ekipiraju i to otežava rad i odugovlači donošenje odluka. Iz dosadašnjih susreta s većinom ministara možemo reći da pozdravljamo namjere za hvatanjem u koštac s preprekama koje ograničavaju gospodarski rast, no očekujemo da se čim prije poduzmu konkretne mjere.
Jeste li ususret proračunu pretežno optimistični ili pretežno pesimistični oko najava rezanja javne potrošnje...
- Potrošnju treba svesti u održive i realne okvire, i ne bismo trebali trošiti ono što nemamo. Optimizam ćemo pokazati nakon što vidimo prve konkretne poteze.
Što očekujete od državnog proračuna na temelju onoga što je do sada poznato?
- Prema fiskalnim smjernicama koje smo vidjeli, nema naznaka ozbiljnijih reformskih zahvata koji su bili najavljivani u kampanji, a koji su Hrvatskoj potrebni. HUP će pitanje reformi otvoriti u razgovorima s Vladom i državnim tijelima, i nadamo se da su fiskalne smjernice tek inicijalna faza. Pozdravljamo, naravno, najavu reforme javne uprave i sektora zdravstva, ali smatramo da aktivnosti trebaju biti šire. Zato će HUP i dalje inzistirati na odlučnijim reformama koje treba poduzeti.
Želite promjenu sustava javne nabave, zašto vam je to sada prioritet?
- Sustavno upozoravamo na potrebu da se javna nabava od kriterija izbora prema najnižoj cijeni, koji potiče zloporabu i korupciju, mora okrenuti kriteriju ekonomski najpovoljnije ponude, uz jaču kontrolu i veću transparentnost. HUP priprema prijedlog, ne samo o aktualnom zakonu, već cjelokupnom sustavu jer je manjkav. Ilustracije radi, 80% natječaja u EU primjenjuje ekonomski najpovoljniju cijenu kao kriterij ponude, dok se u Hrvatskoj više od 95 posto postupaka javne nabave odvija prema kriteriju najniže cijene. Ponuda s najnižom cijenom ne znači nužno i najjeftiniji posao. Izmjene propisa o javnoj nabavi tema su i ministarstva gospodarstva, koje mora uskladiti aktualni zakon s direktivama EU. Na sastanku s ministrom Panenićem usuglasili smo se da je tema javne nabave prioritet.
Ističete da princip najniže cijene vodi prema korupciji i zloupotrebi, kako točno?
- U sustavu javne nabave rade se poslovi koji godišnje ukupno vrijede oko 42 milijarde kuna. Sustav je netransparentan, prema nekim procjenama i do 20 posto, a ako je cijena jednog ponuđača značajno niža od ostalih, morate se pitati hoće li to utjecati na kvalitetu usluge, isporuku ili, pak, ciklus plaćanja. Smisao javne nabave jest da za potrošeni novac dobijete najveću, a ne najmanju vrijednost.
Može li se nekim analizama dokazati da najniža cijena nije dovela do nižih troškova, odnosno da ih povećava?
- Ne treba vam tu analiza. U graditeljstvu su prečesti primjeri u kojima oni koji su ponudili najnižu cijenu na kraju nisu uspjeli za tu cijenu obaviti posao pa su se raspisivali dodatni natječaji i ulazilo se u nove troškove. Događa se da stanovi građeni za najnižu cijenu imaju stropove koji prokišnjavaju. U takvom sustavu diskvalificirani su kvalitetni ponuditelji, a način na koji provodimo postupke javne nabave mogu se podijeliti na one natječaje u kojima je jasno da su pisani za nekog određenog ponuditelja, i na one koji rezultiraju plaćanjem najniže kvalitete.
Kako u sustavu izbora prema ekonomski najpovoljnijoj ponudi spriječiti zloupotrebu i korupciju?
- Danas se kriterij ekonomski najpovoljnije ponude ne primjenjuje zato što oni koji provode javne natječaje za to nisu dovoljno dobro ekipirani niti educirani. Isto tako, ne postoji jasna regulacija niti uputa prema kojima bi se neka ponuda ocijenila kao ekonomski najpovoljnija pa se nitko ne usudi birati prema tom kriteriju kako se ne bi izložio progonu za moguće pogodovanje bilo kome.
Kakvi bi to trebali biti kriteriji?
- Trebale bi se vrednovati reference svakog ponuđača, stručnost kadrova koji rade za ponuđača na javnom natječaju, dio ponude koji se odnosi na podršku u otklanjanju nedostataka nakon isporuke proizvoda, ili usluge kako bi poslove dobivali doista najbolji i oni koji u svoje poslovanje najviše ulažu. U našem prijedlogu naglašavamo potrebu jače kontrole procesa, pa i dati veće ovlasti Državnoj komisiji za kontrolu postupaka javne nabave.
Kako?
- Oni danas mogu reagirati samo u postupku žalbe na konkretan prigovor, a kontrolu cjelokupnog procesa zapravo ne radi nitko. Isti ljudi vode proces od raspisivanja natječaja, preko prikupljanja ponuda i odlučivanja o izboru ponuđača. Državnoj komisiji za kontrolu postupaka javne nabave treba dati ovlasti kontrole od početka procesa i omogućiti im da reagiraju na sve nelogičnosti, kao i da zaustave izvođenje radova ako je izabrana upitna ponuda. Nužno je snažnije uvođenje sustava e-nabave jer bi to sustav učinilo učinkovitijim i transparentnijim, a imamo mnogo ICT tvrtki sposobnih proizvesti softver, ako je potrebno.
Koliko bi koštala cijela promjena sustava?
- Novac je potrebno uložiti u širenje e-nabave, a to je korisno ulaganje i zadano je direktivom EU. Uvođenje kriterija za odabir ekonomski najpovoljnije ponude ne košta, a veće ovlasti Državne komisije također ne bi trebale biti značajnija stavka.
Ako sada u javnoj nabavi trošimo 42 milijarde, bismo li u promijenjenom sustavu trošili više ili manje?
- Cilj je za svoj novac dobiti veću vrijednost, a to znači da će i troškovi dugoročno biti manji. Danas plaćate nisku cijenu koja vas kasnije košta više jer vam, ne ispune li ono na što su se obvezali, morate popravljati, a te troškove više nitko ne prati.
Što smatrate najnetransparentnijim dijelom javne nabave?
- Upravo tu najnižu cijenu jer ona eliminira korektne ponude.
Poznati su i primjeri preplaćenog bojanja tunela, nadstrešnica na autobusnim stanicama ili uličnim stupićima za koje se ispostavi da su mogli koštati značajno manje...
- To se događa kada na javnom natječaju s ponudom najniže cijene eliminirate konkurente, a onda poslije širite radove dogovorima izvan javnog natječaja.
Podržava li ministar gospodarstva Panenić vašu inicijativu?
- Suglasili smo se da je to jedan od prioriteta, a konkretnije ćemo razgovarati kada se kompletno kadroviraju u ministarstvu i mi pripremimo naš prijedlog izmjena.
Je li vam neobično što se još nisu ekipirali?
- Nadam se da će ubrzo.
Koji rok smatrate realnim za izmjene sustava javne nabave?
- Do sada smo nastupali vrlo oštro, tražeći konkretne reforme koje nitko nije provodio i zbog čega je kriza u Hrvatskoj trajala predugo. Očekujemo od ove Vlade da će reforme provesti. Ove ćemo godine imati rast gospodarstva od dva posto, ali moramo biti svjesni činjenice da taj rast nije dovoljan kako bi se pokrenulo zapošljavanje, da bi investicija bilo više i kako bismo doživjeli gospodarski uzlet. Realno je očekivati da bi izmjena sustava javne nabave kroz novi zakon trebala zaživjeti ove godine jer nema ničeg spornog glede troškova takve reforme.
Što očekujete da će biti glavne teme Gospodarsko-socijalnog vijeća u kojem ste partner?
- Prije svega očekujemo da će se GSV što prije formirati. Ministri su se sastali sa sindikatima, sindikati su zadovoljni jer ih se uvažava, ali ono što je iznimno važno jest znati misli li Vlada predvidjeti u proračunu povećanje plaća javnim službama i državnom sektoru. Smatram da treba postaviti to pitanje jer kada se donosio Zakon o radu, o njemu su se izjašnjavali i sindikati državnih službenika, iako se na njih direktno ne odnosi.
Je li moguće očekivati rast plaća u realnom sektoru zahvaljujući gospodarskom rastu od dva posto ove godine?
- Mi smo šest godina bili u krizi, nismo se vratili na razinu prije krize i nemamo prostora podizati plaće zbog dva posto rasta. Zemlje u našem okruženju i nove članice EU rastu brže, razvijaju se brže i brinu o svojem gospodarstvu.
Smatrate li onda da bi sindikati trebali odustati od rasta plaća?
- Mi nismo proveli reforme kada je izbila kriza, a gospodarstvo je dodatno opterećeno porezima i nametima kako bi se održala stabilnost. Podnijeli smo najveći teret krize. Sada ćemo, prema prvim najavama iz Ministarstva financija, imati rast koji će državnom proračunu donijeti 3,9 milijardi kuna veće prihode. Opravdano se pitamo može li se sada gospodarstvo, onaj realni sektor koji se restrukturirao i reformirao te iznio taj rast, rasteretiti davanja, parafiskalnih nameta i administrativnih opterećenja kako bismo mogli više investirati i više zapošljavati te generirati još veći rast, umjesto da se u ovom trenutku govori o povećanju plaće u javnom sektoru. Potrebno je pregovarati .
Smatrate li da treba rezati plaće javnim i državnim službenicima?
- Nikad ne podržavam linearna smanjenja plaća. Potrebna je učinkovitost i razlikovanje službenika koji daju sve od sebe i rade svoj posao izvrsno od onih koji samo dobivaju plaću i loše rade. Reforma javne uprave mora to promijeniti.
Bi li direktori javnih poduzeća trebali biti kadrovirani preko “headhunterskih” agencija i javnih natječaja?
- To je bilo predizborno obećanje.
To je zakon koji je ostavila bivša Vlada...
- Ali su i predizborna obećanja išla u tom smjeru, odnosno da će stručnost biti glavni kriterij za vođenje javnih poduzeća, a javne natječaje kao način izbora najboljih stručnjaka podržavam. Nema nikakvog razloga da državne tvrtke ne budu profitabilne i dobro vođene.