Ime
Šarika Tare nije posebno poznato u Hrvatskoj, a mnogi su za njega prvi put čuli kada se početkom tjedna susreo s predsjednikom
Stjepanom Mesićem u Splitu. Međutim, Tara je već poslovao s Hrvatskom - njegova je kompanija, koja inače vrlo usko surađuje s Bechtelom, u Hrvatskoj napravila autocestu od 160 kilometara.
Svi ga svojataju
Šarik Tara jedan je od najbogatijih Turčina, “težak” gotovo dvije milijarde dolara i vlasnik najveće graditeljske kompanije u Turskoj, Enka Construction. U Hrvatsku je došao zbog mogućih investicija u Splitu, a navodno ga zanimaju projekti gradnje tunela ispod zapadne i istočne obale gradske luke, tunela prema Vučevici i mosta od Splita do Kaštela. Željko Kerum, koji je također prisustvovao sastanku, rekao je da je uvjeren kako će Tara investirati u Splitu i okolici.
To i ne bi bilo neko iznenađenje, jer osim što je već poslovao u Hrvatskoj, Tara je porijeklom iz bivše Jugoslavije, točnije Sandžaka, rođen je u Skopju, a njegova obitelj se 1942. godine preselila u Tursku. No, podjednako ga “svojataju” Bosanci, Makedonci, Crnogorci, pa čak i Kosovari, jer kada pokušavate preko interneta otkriti njegovo porijeklo, ovisno na čije stranice odete, stoji da je Tara rođen u Foči, Skopju, Prilepu i Priboju. Danas se, naravno, deklarira kao Turčin, a očito je snažno povezan s ovim područjem, gdje još živi dio njegove obitelji, jer pored Hrvatske, Tara je ulagao i u Crnu Goru, i to u energetski sektor.
Šarik Tara svoju je kompaniju osnovao kada je imao 27 godina s mužem svoje sestre Sadijem Gulcelikom. Tvrtku osnivaju 1957. i tada su je nazvali “Sarik Tara ve Sadi Gulcelik Enka Limited Sirketi”, od čega je nakon nekog vremena ostalo samo Enka. Prvi posao izvan Turske imali su 1971. godine u Libiji, a kada je Irak napao Kuvajt 1990. godine, Tara je u Iraku počeo graditi brane, što je bila investicija vrijedna oko dvije milijarde dolara.
- Tajna mog uspjeha je što sam stalno tražio poslove koje nitko drugi nije želio, ili zato jer su bili kratki rokovi ili zato što su to bila opasna područja - rekao je jednom Šarik Tara, bliski prijatelj s brojnim turskim političarima.
Sjedište kompanije nalazi se u Istanbulu, ali Enka ima urede po cijelom svijetu i danas zapošljava 27 tisuća ljudi. Od osnutka tvrtka je bilježila stalni rast, a vrhunac poslovanja dogodio se 2007. godine kada je Tarina kompanija procijenjena na 15 milijardi dolara. No, recesija je utjecala i na Enku, pa je tako u samo dvije godine vrijednost kompanije pala za 69 posto i danas se procjenjuje na četiri milijarde dolara. Međutim, Šarik Tara, koji je već pedeset godina u samom vrhu turskog poslovnog svijeta i 450. najbogatiji čovjek na svijetu po Forbesovoj listi (nekad je bio pozicioniran daleko više), unatoč trenutnoj krizi ne odustaje od investicija. Nedavno se uključio u novi graditeljski projekt u Rusiji, a radi se o gradnji nebodera u Moskvi, koje je Tara već ranije gradio po većim ruskim gradovima i prilično je zaslužan za, kako ruski mediji često kažu, neboderizaciju Rusije.
Drugi dom u Rusiji
U posljednjih osamnaest godina Tara je u Rusiji radio na 137 projekata vrijednih oko deset milijuna dolara, a prvi je bio gradnja Petrovski Centra 1988. godine. To je jedan od najvećih shopping centara u Moskvi, veličine 35 tisuća četvornih metara, u kojem se nalaze neke od najluksuznijih trgovina, poput Givenchyja, Nine Ricci, Kenza i mnogih drugih. Rusi, ali i Tara često govore da je Rusija drugi dom Šarika Tare, koji nerijetko ističe da su mu investicije u Rusiji važnije od onih u Njemačkoj ili Americi. S tako ogromnim i skupim projektima Tara je postao prijatelj visokopozicioniranih članova ruske vlade, a posebice s gradonačelnikom Moskve Jurijem Lužkovom, koji redovito ljetuje na Tarinoj skupocjenoj jahti vrijednoj dva i pol milijuna dolara.
Zanimljivo je da je ovaj bogataš na najviše prepreka nailazio kada je želio investirati u Bosni i Hercegovini, što uistinu jest pomalo čudnovato, jer za njega mediji u Bosni pišu da je “najbogatiji Bošnjak na svijetu”. Pokušavao je, naime, 1998. godine dobiti posao gradnje autoceste Sarajevo - Mostar - Jadran, ali je odustao jer nije želio pristati na koncesiju. Tarin je prijedlog bio i više nego jasan - vlada Bosne i Hercegovine bi se trebala kreditno zadužiti, a Tara će zauzvrat sagraditi 300 kilometara moderne autoceste, koridora 5C i usput zaposliti stotine bosanskih građevinaca i kao partnere uzeti tvrtke iz Bosne.
Šarik Tara je na sastanak s članovima Predsjedništva Bosne i Hercegovine došao u društvu svog partnera iz Bechtela Charlesa Redmana, bivšeg izaslanika Billa Clintona za Balkan. Sastali su se s Alijom Izetbegovićem, Antom Jelavićem i tadašnjim premijerom Edhemom Bičakčićem.
Plotički angažman
Tara i Redman su im ponudili da će im osigurati kredit, zajamčili da će zaposliti njihove ljude i tvrtke te na kraju objasnili da se po istom modelu gradi i autocesta u Hrvatskoj. Izetbegović i Jelavić bili su oduševljeni prijedlogom, no Bičakčić je bio protiv. Smatrao je da se država zbog tog projekta ne smije zaduživati i da Bosna ima partnera, francusku kompaniju Buik. Bičakčić se, naime, ranije dogovorio s Francuzima da oni sagrade cijelu trasu autoceste bez ulaganja države, ali po principu koncesijskog ugovora o korištenju te iste autoceste. Unatoč sumnjama Izetbegovića i Jelavića u njegov plan, Bičakčić nikako nije želio odustati od dogovora s Buikom, a na kraju sastanka Tara je rekao:
“Ako je tako, onda mi više nemamo o čemu razgovarati. Ja vam želim puni uspjeh u tom projektu. No, moram vam reći sljedeće i nemojte me krivo shvatiti. Dovoljno sam bogat, a imam i dosta iskustva u ovim poslovima - ako s Buikom realizirate ijedan kilometar autoceste po tom modelu, ja ovdje, pred svima vama, obećajem da ću ga pozlatiti”.
Do danas je od te Buikove autoceste ostao samo kamen temeljac koji je na Ilidži položio upravo Bičakčić, a bosanski mediji prisjetili su se tog događaja otprije deset godina baš ovih dana, nakon vijesti da Tara želi ponovno ulagati u Hrvatskoj.
“Danas smo se mogli voziti autoputem koji bi već sagradili Bechtel i Enka, a umjesto toga gledamo kako Šarika Taru objeručke dočekuju da investira u velike projekte u Splitu”, jedan od brojnih citata iz sarajevskog tiska ovog tjedna.
Međutim, Šarik Tara je puno godina kasnije imao i politički “angažman” u Bosni. Prije tri godine Tara je financirao predizbornu kampanju Stranke za BiH i njezina predsjedničkog kandidata Harisa Silajdžića, koji je Taru preporučio za posao autoceste krajem 90-ih. Iako nije službeno objavljeno, pretpostavlja se da je Tara za kampanju Silajdžiću donirao milijun i pol dolara.
No, Tara nije stao samo na gradnji nekretnina i autocesta. Do danas je s Bechtelom i partnerom Shellom sagradio čak tri elektrane samo u Turskoj, čime je Tarina kompanija Enka postala najveći privatni opskrbljivač strujom u Turskoj. Sada želi mostom povezati Split i Kaštela. Kako se čini, taj posao itekako mu se smiješi.
Merita Arslani
Svi ga svojataju
Šarik Tara jedan je od najbogatijih Turčina, “težak” gotovo dvije milijarde dolara i vlasnik najveće graditeljske kompanije u Turskoj, Enka Construction. U Hrvatsku je došao zbog mogućih investicija u Splitu, a navodno ga zanimaju projekti gradnje tunela ispod zapadne i istočne obale gradske luke, tunela prema Vučevici i mosta od Splita do Kaštela. Željko Kerum, koji je također prisustvovao sastanku, rekao je da je uvjeren kako će Tara investirati u Splitu i okolici.
To i ne bi bilo neko iznenađenje, jer osim što je već poslovao u Hrvatskoj, Tara je porijeklom iz bivše Jugoslavije, točnije Sandžaka, rođen je u Skopju, a njegova obitelj se 1942. godine preselila u Tursku. No, podjednako ga “svojataju” Bosanci, Makedonci, Crnogorci, pa čak i Kosovari, jer kada pokušavate preko interneta otkriti njegovo porijeklo, ovisno na čije stranice odete, stoji da je Tara rođen u Foči, Skopju, Prilepu i Priboju. Danas se, naravno, deklarira kao Turčin, a očito je snažno povezan s ovim područjem, gdje još živi dio njegove obitelji, jer pored Hrvatske, Tara je ulagao i u Crnu Goru, i to u energetski sektor.
Šarik Tara svoju je kompaniju osnovao kada je imao 27 godina s mužem svoje sestre Sadijem Gulcelikom. Tvrtku osnivaju 1957. i tada su je nazvali “Sarik Tara ve Sadi Gulcelik Enka Limited Sirketi”, od čega je nakon nekog vremena ostalo samo Enka. Prvi posao izvan Turske imali su 1971. godine u Libiji, a kada je Irak napao Kuvajt 1990. godine, Tara je u Iraku počeo graditi brane, što je bila investicija vrijedna oko dvije milijarde dolara.
- Tajna mog uspjeha je što sam stalno tražio poslove koje nitko drugi nije želio, ili zato jer su bili kratki rokovi ili zato što su to bila opasna područja - rekao je jednom Šarik Tara, bliski prijatelj s brojnim turskim političarima.
 |
|
Prijateljstvo s Mesićem
Iako je već poslovao s Hrvatskom, mnogi su za Šarika Taru čuli tek prošlog tjedna kada se u Splitu sastao s predsjednikom Stjepanom Mesićem |
Sjedište kompanije nalazi se u Istanbulu, ali Enka ima urede po cijelom svijetu i danas zapošljava 27 tisuća ljudi. Od osnutka tvrtka je bilježila stalni rast, a vrhunac poslovanja dogodio se 2007. godine kada je Tarina kompanija procijenjena na 15 milijardi dolara. No, recesija je utjecala i na Enku, pa je tako u samo dvije godine vrijednost kompanije pala za 69 posto i danas se procjenjuje na četiri milijarde dolara. Međutim, Šarik Tara, koji je već pedeset godina u samom vrhu turskog poslovnog svijeta i 450. najbogatiji čovjek na svijetu po Forbesovoj listi (nekad je bio pozicioniran daleko više), unatoč trenutnoj krizi ne odustaje od investicija. Nedavno se uključio u novi graditeljski projekt u Rusiji, a radi se o gradnji nebodera u Moskvi, koje je Tara već ranije gradio po većim ruskim gradovima i prilično je zaslužan za, kako ruski mediji često kažu, neboderizaciju Rusije.
Drugi dom u Rusiji
U posljednjih osamnaest godina Tara je u Rusiji radio na 137 projekata vrijednih oko deset milijuna dolara, a prvi je bio gradnja Petrovski Centra 1988. godine. To je jedan od najvećih shopping centara u Moskvi, veličine 35 tisuća četvornih metara, u kojem se nalaze neke od najluksuznijih trgovina, poput Givenchyja, Nine Ricci, Kenza i mnogih drugih. Rusi, ali i Tara često govore da je Rusija drugi dom Šarika Tare, koji nerijetko ističe da su mu investicije u Rusiji važnije od onih u Njemačkoj ili Americi. S tako ogromnim i skupim projektima Tara je postao prijatelj visokopozicioniranih članova ruske vlade, a posebice s gradonačelnikom Moskve Jurijem Lužkovom, koji redovito ljetuje na Tarinoj skupocjenoj jahti vrijednoj dva i pol milijuna dolara.
Zanimljivo je da je ovaj bogataš na najviše prepreka nailazio kada je želio investirati u Bosni i Hercegovini, što uistinu jest pomalo čudnovato, jer za njega mediji u Bosni pišu da je “najbogatiji Bošnjak na svijetu”. Pokušavao je, naime, 1998. godine dobiti posao gradnje autoceste Sarajevo - Mostar - Jadran, ali je odustao jer nije želio pristati na koncesiju. Tarin je prijedlog bio i više nego jasan - vlada Bosne i Hercegovine bi se trebala kreditno zadužiti, a Tara će zauzvrat sagraditi 300 kilometara moderne autoceste, koridora 5C i usput zaposliti stotine bosanskih građevinaca i kao partnere uzeti tvrtke iz Bosne.
Šarik Tara je na sastanak s članovima Predsjedništva Bosne i Hercegovine došao u društvu svog partnera iz Bechtela Charlesa Redmana, bivšeg izaslanika Billa Clintona za Balkan. Sastali su se s Alijom Izetbegovićem, Antom Jelavićem i tadašnjim premijerom Edhemom Bičakčićem.
 |
 |
|
Budući partneri
Gradonačelnik Splita Željko Kerum uvjeren je da će Tara raditi nekoliko projekata u Splitu i okolici |
Okružen moćnicima
Gradonačelnik Moskve Jurij Lužkov redovito ljetuje na Tarinoj luksuznoj jahti vrijednoj 2,5 milijuna dolara |
Plotički angažman
Tara i Redman su im ponudili da će im osigurati kredit, zajamčili da će zaposliti njihove ljude i tvrtke te na kraju objasnili da se po istom modelu gradi i autocesta u Hrvatskoj. Izetbegović i Jelavić bili su oduševljeni prijedlogom, no Bičakčić je bio protiv. Smatrao je da se država zbog tog projekta ne smije zaduživati i da Bosna ima partnera, francusku kompaniju Buik. Bičakčić se, naime, ranije dogovorio s Francuzima da oni sagrade cijelu trasu autoceste bez ulaganja države, ali po principu koncesijskog ugovora o korištenju te iste autoceste. Unatoč sumnjama Izetbegovića i Jelavića u njegov plan, Bičakčić nikako nije želio odustati od dogovora s Buikom, a na kraju sastanka Tara je rekao:
“Ako je tako, onda mi više nemamo o čemu razgovarati. Ja vam želim puni uspjeh u tom projektu. No, moram vam reći sljedeće i nemojte me krivo shvatiti. Dovoljno sam bogat, a imam i dosta iskustva u ovim poslovima - ako s Buikom realizirate ijedan kilometar autoceste po tom modelu, ja ovdje, pred svima vama, obećajem da ću ga pozlatiti”.
Do danas je od te Buikove autoceste ostao samo kamen temeljac koji je na Ilidži položio upravo Bičakčić, a bosanski mediji prisjetili su se tog događaja otprije deset godina baš ovih dana, nakon vijesti da Tara želi ponovno ulagati u Hrvatskoj.
“Danas smo se mogli voziti autoputem koji bi već sagradili Bechtel i Enka, a umjesto toga gledamo kako Šarika Taru objeručke dočekuju da investira u velike projekte u Splitu”, jedan od brojnih citata iz sarajevskog tiska ovog tjedna.
Međutim, Šarik Tara je puno godina kasnije imao i politički “angažman” u Bosni. Prije tri godine Tara je financirao predizbornu kampanju Stranke za BiH i njezina predsjedničkog kandidata Harisa Silajdžića, koji je Taru preporučio za posao autoceste krajem 90-ih. Iako nije službeno objavljeno, pretpostavlja se da je Tara za kampanju Silajdžiću donirao milijun i pol dolara.
No, Tara nije stao samo na gradnji nekretnina i autocesta. Do danas je s Bechtelom i partnerom Shellom sagradio čak tri elektrane samo u Turskoj, čime je Tarina kompanija Enka postala najveći privatni opskrbljivač strujom u Turskoj. Sada želi mostom povezati Split i Kaštela. Kako se čini, taj posao itekako mu se smiješi.
 |
 |
|
Propali posao
Izetbegović i Jelavić bili su oduševljeni idejom da Tara radi autocestu u BiH, ali do posla na kraju nije došlo |
Donacija od 1,5 mil. dolara
Prije tri godine Tara je financirao kampanju Stranke za BiH i kandidata Harisa Silajdžića |
Merita Arslani