Iza trenutačnog procvata robota za čavrljanje (chatbotova) utemeljenih na umjetnoj inteligenciji, kriju se neznani ljudi - anotatori ili interpreteri - koji su proveli milijune sati dosadnog i zamornog rada kako bi istrenirali AI da zvuči humano i daje što točnije odgovore.
AI anotatori ljudi su koji pomažu velikim jezičnim modelima, poput GPT-a, u učenju tako što im pružaju strukturirane i relevantne informacije. Anotatori podataka iz udobnosti svog doma kategoriziraju i označavaju svojstva objekata. Primjerice, imaju zadatak pronaći na slici sve plave automobile ili označiti samo one predmete koje ljudi mogu odjenuti.
Oni tvore AI tvornicu prekarnih radnika koji rade nesigurne poslove za koje su slabo plaćeni, bez ikakvih radnih prava i zaštite.
U članku naslova "Koliko je potrebno ljudi da bi tehnologija izgledala ljudska? Milijuni", novinar The Verga Josh Dzieza otkriva kako je razgovarao s dvadesetak anotatora podataka, koji uglavnom nisu znali za koga točno rade, niti što je svrha njihovih poslova. Proces pronalaska posla anotatora relativno je lagan.
Nakon registracije na platformama poput Remotasks ili AI Annotator, korisnik prvo prolazi kroz kratku, neplaćenu obuku. Poslije uspješnog završetka tečaja, korisnik se može prijaviti za rješavanje nekog od ponuđenih zadataka.
Većina rada na Remotasksu plaća se prema odrađenom zadatku, a zarada po zadatku iznosi od nekoliko centi do nekoliko dolara. Budući da zadaci mogu trajati nekoliko sekundi ili sati, plaće je teško predvidjeti. Cijena rada također ovisi o lokaciji. Tako radnici u SAD-u zarađuju između 10 i 25 dolara po satu, a radnici u Keniji između jedan i tri dolara po satu.
Posao anotatora često uključuje stavljanje ljudskog razumijevanja po strani, i vrlo doslovno slijeđenje uputa. Jednostavnije rečeno, anotatori trebaju pokušati razmišljati poput robota. "To je čudan mentalni prostor u kojem živite, dajući sve od sebe kako biste slijedili besmislena, ali rigorozna pravila, poput polaganja standardiziranog testa dok ste na halucinogenima", piše Dzieza.
Najčešća pritužba na rad Remotasksa je njegova varijabilnost. Naime, previše je nepredvidiv da bi se radnik na njega mogao osloniti i računati kako će zaraditi dovoljno novca da preživi sljedećih mjesec dana. Anotatori provode sate prolazeći kroz neplaćenu obuku, samo da bi obavili desetak zadataka i onda se projekt iznenada završi. Mogu imati sreće i pronaći novi projekt već sljedećeg dana, a mogu proći i tjedni prije nego što uspiju dobiti sljedeći plaćeni posao.
Anotatori najčešće znaju samo da obučavaju umjetnu inteligenciju za tvrtke koje se nalaze vjerojatno negdje u Silicijskoj dolini, ali ponekad veo anonimnosti padne, i radnici saznaju ime kompanije koja stoji iza sustava umjetne inteligencije. "Čitao sam i guglao te otkrio da radim za 25-godišnjeg milijardera. Zaista tratim svoj život ovdje ako sam nekoga učinio milijarderom, a ja zarađujem nekoliko dolara tjedno", rekao je jedan radnik, koji je imao zadatak označavati emocije ljudi koji telefonski naručuju pizzu Domino‘s.
"Sjećam se da je netko rekao kako će nas se pamtiti u budućnosti. A netko drugi je odgovorio: ‘S nama se postupa gore nego s topovskim mesom. Neće nas se sjećati nigdje u budućnosti‘. Sjećam se toga jako dobro. Nitko neće prepoznati naš rad ili trud koji smo uložili", rekao je Victor, samoproglašeni "fanatik" u vezi s umjetnom inteligencijom, koji je počeo raditi kao anotator jer želi pomoći u postizanju potpuno automatizirane budućnosti.
Victorov entuzijazam vezan uz AI splasnuo je kad je saznao da je u jednom trenutku obavljao zadatke kojima je trenirao ChatGPT, za što je bio plaćen 3 dolara po satu, a tvrtka koja stoji iza ChatGPT-ja, OpenAI, procijenjena je na više od 20 milijardi dolara.
Kada anotatori uče model da bude točan, model ne provjerava odgovore prema logici ili vanjskim izvorima, niti uči što točnost kao koncept uopće jest. Rezultat toga je model koji daje odgovore koji zvuče točno, ali to ne moraju biti. Ne postoji jamstvo da je tekst koji su anotatori označili kao točan zapravo točan, a kada jest, nema jamstva da model iz njega uči prave obrasce.
OpenAI, Microsoft i Meta nisu otkrili koliko anotatora obučava njihove AI modele, koliko su plaćeni ili gdje se u svijetu nalaze. Irving iz DeepMinda, podružnice Googlea, rekao je da su anotatori koji rade na njihovom AI chatbotu Sparrowu plaćeni "najmanje minimalnu dnevnicu" na temelju njihove lokacije.
Izvršni direktor Surge AI-a, Edwin Chen, ne vjeruje da će umjetna inteligencija doseći točku u kojoj ljudi više neće biti potrebni.
"Mislim da vam uvijek treba čovjek koji će pratiti što umjetna inteligencija radi samo zato što su ti modeli neka vrsta izvanzemaljskih entiteta", rekao je Chen, te dodao: "Sustavi strojnog učenja previše su čudni da bi im se uopće moglo vjerovati. Iako GPT-4 može generirati složenu i uvjerljivu prozu, ne može odabrati koje su riječi pridjevi".
"Ljudska inteligencija osnova je umjetne inteligencije, i moramo vrednovati anotacije podataka kao stvarne poslove u gospodarstvu umjetne inteligencije koji će biti ovdje neko vrijeme", dodala je Sonam Jindal, voditeljica programa u neprofitnoj organizaciji Partnership on AI, koja vjeruje da će posao anotatora postati sve teži kako se AI modeli poboljšavaju.
Erik Duhaime, izvršni direktor tvrtke Centaur Labs, prisjetio se kako su prije nekoliko godina inženjeri strojnog učenja predviđali da će umjetna inteligencija posao radiologa učiniti zastarjelim. No, to se nije dogodilo, već su radiolozi počeli koristiti AI kao alat koji im pomaže u radu.
"Sustav umjetne inteligencije mogao bi uočiti rak, ali samo u određenoj vrsti slika određene vrste stroja. Dakle, treba vam čovjek koji će provjeriti dobiva li AI ispravnu vrstu podataka, i možda još jedan čovjek koji provjerava njegov rad prije nego što ga proslijedi drugom AI-u koji piše izvještaj, koji zatim ide drugom čovjeku, i tako dalje. AI ne zamjenjuje ljudski posao, ali mijenja način organizacije rada", zaključio je Duhaime.