Prema hrvatskim zakonima, stručnjaci za psihičko zdravlje mogu dakle otvoriti obrt za psihoterapiju, ali ne i za psihološku djelatnost. Preklapanje između ova dva područja je, kažu psiholozi, u njihovom svakodnevnom radu vrlo često pa je velik dio njih i psiholog i psihoterapeut.
Najveći dio psihologa radi u javnom sustavu, primjerice školama i bolnicama, no oni koji se odluče okrenuti privatnoj djelatnosti naići će na komplikacije. Naime, želi li neki stručnjak za psihičko zdravlje, koji nije dio javnog sustava, pomagati svojim korisnicima kroz terapijski razgovor, može otvoriti obrt za psihoterapiju. Želi li se pak za postavljanje dijagnoze koristiti testovima i ostalim psihodijagnostičkim sredstvima, psiholog bi morao otvoriti privatnu psihološku djelatnost jer zakon ne spominje mogućnost obavljanja psihološke djelatnosti kroz obrt. Odnosno, isti obrt se ne može registrirati za dvije srodne djelatnosti - psihološku i psihoterapeutsku.
Upravo se oko ovog pitanja podigla najveća prašina na e-savjetovanju o Nacrtu prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o psihološkoj djelatnosti koje je bilo otvoreno do srijede.
- To je najskuplji oblik u smislu financijskih davanja pa trenutno mogućnost obavljanja psihološke djelatnosti kroz privatnu psihološku praksu koristi samo 41 ovlašteni psiholog u Hrvatskoj od preko 4300 registriranih – stoji u komentaru psihologa Tonija Erdfelda kojeg su prenijeli i drugi psiholozi, a podržao ih je i Gestalt centar Homa.
Erdfeld kaže da nije bilo nikakvog dogovora s kolegama, većinu njih ni ne poznaje, što pokazuje da i pojedinačno razmišljaju na isti način.
- Prema nekim procjenama oko 600 kolega već sada radi kroz obrte, ali se ne prezentiraju kao psiholozi pa je interes za ovu temu sigurno velik. Nema sumnje da bi za nas obrt bio puno bolji izbor – tvrdi psiholog Erdfeld. Predsjednica na odlasku Hrvatske psihološke komore Andreja Bogdan oprezna je prema toj ideji.
- Psihološka djelatnost nije gospodarska djelatnost već djelatnost od društvenog interesa. Svrha obavljanja psihološke djelatnosti je zaštita zdravlja i unaprjeđenje kvalitete života građana, kao i omogućiti građanima dobivanje psiholoških usluga od kompetentnih stručnjaka, psihologa prvenstveno u javnim sustavima: zdravstvu, socijalnoj skrbi i sustavu odgoja i obrazovanja. Dio usluga psihologa pruža se u privatnom i civilnom sektoru gdje je građanima mnogo teže razlikovati tko je ovlašteni pružatelj psiholoških usluga - objašnjava Bogdan.
Ističe i ulogu Komora koje propisuju uvjete za ulazak u struku i dobivanje ovlaštenja za samostalni rad, profesionalne i etičke standarde rada stručnjaka te provode stručni nadzor i prate cjeloživotno obrazovanje.
- Oblik obavljanja psihološke djelatnosti samo je jedan od načina na koji se može zaštiti struka, ali i korisnici usluga jer im se time omogućuje da razlikuju stručnjake od onih koji to nisu. Pružanje usluga građanima regulirano je brojnim propisima, a građani mogu odabrati hoće li uslugu potražiti kod ovlaštenih, licenciranih stručnjaka ili kod onih koji nemaju ovlaštenje, odnosno nisu pod nadzorom strukovnih Komora - kaže Bogdan.
Generacije psihologa, dodaje, borile su se da se psihološka djelatnost izdvoji iz obrtničkih zanimanja i da psiholozi postanu regulirana profesija, slobodno zanimanje prema europskim kriterijima u čemu su uspjeli 2003. godine kada je donesen Zakon o psihološkoj djelatnosti.
- Mlađe generacije imaju drugačiji pogled na struku - ili ne žele raditi u javnom sustavu ili su nezadovoljni uvjetima od plaća do mogućnosti stručnog i položajnog napredovanja. Otvaranje privatne psihološke prakse podrazumijeva i određene kompetencije, povlači za sobom brojne odgovornosti, članstvo u Komori i financijska izdvajanja. Razvoj pružanja psiholoških usluga u privatnom sektoru država bi mogla pomoći smanjenjem obaveznih izdvajanja za psihologe koji ju obavljaju u privatnoj psihološkoj praksi čime bi se građanima olakšala dostupnost usluga psihologa - tvrdi Andreja Bogdan. Obavljanje psihološke djelatnosti kroz obrt omogućava manja izdvajanja pa smatra da je zbog toga i privlačan. Komentari na e-savjetovanju pokazuju da psiholozi ipak gledaju šire od samog profita.
- Treba uzeti u obzir da je ponekad samozapošljavanje jedini način da se osoba uspije zaposliti u psihološkoj struci. Želimo li da samozapošljavanje u području psihologije bude dostupno za sve, ne samo za one koji imaju fond od nekoliko desetaka tisuća kuna za prve mjesece poslovanja, odobrit ćemo mogućnost obavljanja psihološke djelatnosti u obliku obrta – komentirala je psihologinja Lana Vincelj Bele.
Psiholog Toni Erdfeld kaže kako je i prije spominjan argument o tome da nije dobro da psihološka djelatnost postane gospodarska, ali ga ocjenjuje neosnovanim. Korisniku je, smatra, na kraju potpuno svejedno dolazi li kod psihologa koji ima registriran obrt, privatnu psihološku praksu ili u tvrtku koja djeluje kao društvo s ograničenom odgovornošću. Bitna je jedino kvaliteta dobivene usluge, a nju nadgleda Hrvatska psihološka komora kojoj će i psiholozi-obrtnici odgovarati u slučaju krivog postupanja.
- Komora je ta koja pruža zaštitu korisnicima i svaki korisnik koji smatra da se krše neka njegova prava to može prijaviti Komori. Mislim da je sam pravni okvir nebitan, bitna je kvaliteta usluge što nadzire Hrvatska psihološka komora - ona je ta koja daje dopuštenje nekoj pravnoj ili fizičkoj osobi da se bavi ovom djelatnošću. Naposljetku, postoje društva s ograničenom odgovornošću koja provode selekcije i bave se organizacijskom psihologijom pa i njihov rad spada u nadležnost Komore – objašnjava Erdfeld.
Ostaje nejasno, dodaje, zašto je prihvatljivo da psihološku djelatnost obavljaju tvrtke kroz društvo s ograničenom odgovornošću, dok obavljanje psihološke djelatnosti kroz obrt nije u interesu društva. Izvješće s e-savjetovanja objavit će se 18. studenog pa ostaje za vidjeti hoće li se argumenti u korist omogućavanja obavljanja psihološke djelatnost kroz obrt uzeti u obzir.