Nije isto imati seksualne fantazije i biti nečijom seksualnom fantazijom!

Doktor Jure Bušić, zvani Bušo, metkovski je stomatolog i gospodin koji je uvijek bio ispred svog vremena. U socijalizmu je otvorio prvu privatnu zubnu ordinaciju u južnom dijelu Dalmacije. Ako ste početkom 70-ih imali sredstva da sebi priuštite popravak zuba pod anestezijom, onda ste išli u njegovu ordinaciju. Ondje su navraćali poznati pjevači i face tog doba, umjesto u Dom zdravlja u čijoj su čekaonici ljudi plašljivo slušali krikove onih kojima su naživo popravljali i vadili zube.

Na Stomatološkom fakultetu u Zagrebu 1988. doktor Bušić je stekao titulu magistra znanosti socijalne psihijatrije, obranivši znanstveni rad pod naslovom "Utjecaj glazbe na smanjenje straha i bola kod pacijenata u stomatološkoj ambulanti", iako je paralelno područje njegova interesa okupirala i psihologija seksualnih odnosa, koju je ostavio za temu budućeg znanstvenog rada.

U dogovoru s prof. dr Aleksandrom Štulhoferom i pod mentorskom palicom psihologinje Tanje Jurin, predavačice na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, dr. Bušić priprema doktorsku disertaciju pod nazivom "Seksualne fantazije žena u Hrvatskoj". Uvaženi znanstvenici isprva su izrazili skeptičnost oko spremnosti ovdašnjih žena da čak i anonimno iznesu sadržaj svojih seksualnih fantazija, jer i ranije je bilo pokušaja koji nisu uspijevali zbog njihovog slabog odaziva i ustručavanja progovoriti o ovoj temi. Predložili su mu da se javi nekom ženskom magazinu, najbolje bi bilo da to bude Gloria.

Nazvao me i pomalo bojažljivo upitao jesu li urednice u redakciji spremne za takvu suradnju i bi li naše čitateljice htjele sudjelovati u anonimnoj anketi, koja je potrebna kako bi se po prvi put znanstveno utvrdilo o čemu žene, svih dobnih skupina, maštaju i fantaziraju kad je riječ o seksu. Možda je potrebno da muškarac uđe u osmo desetljeće života, u kojoj je danas dr. Bušić, pa da zanimanje usmjeri prema ženskoj temi i da istraživačkim i prije svega znanstvenim pristupom promovira žensku seksualnost i pravo žene da posjeduje, razvije i izražava svoje seksualne fantazije.

Pojasnila sam mu da se u uredništvu Glorije nalaze feministički nastrojene žene koje će znati prepoznati društvenu važnost ove teme. Docentica dr. sc. Tanja Jurin u razgovoru za Gloriju je istaknula da se dugo vjerovalo da žene uopće nemaju seksualne fantazije, a podatak da je 1973. američki Cosmopolitan to pisao gotovo je jednako šokantan kao i onaj da su žene u Švicarskoj tek 1971. na izborima dobile pravo glasa. Ženska seksualnost i danas je zanemarena, kaže Tanja Jurin. Puno se više istraživačke pažnje posvećivalo seksualnim problemima muškaraca.

Ni u psihoterapijskoj seansi žene nisu baš spremne otvoreno govoriti o seksu ili o svojim seksualnim maštanjima. Zanimljivo je da zato u međusobnim razgovorima s priličnom lakoćom iznose seksualne fantazije svojih partnera, jer ih se muškarci ne ustručavaju izreći, ali na teritorij vlastitih seksualnih maštarija ženama je teže zakoračiti.

Kao da sebe radije vidimo u ulogama koje su društveno prihvatljive, otvoreno progovaramo o svom majčinstvu i osjećajima - jer je u redu da su žene osjećajna bića, o problemima u odnosu s prijateljicama i majkama, o svom izgledu ili o borbi s kilogramima, ali seksualne fantazije iz vlastitog kuta zaobilaze se poput minskog polja, čak i u razgovoru s bliskim prijateljicama.

Čitajte i: Što seksualne fantazije otkrivaju o nama? Gloria provodi istraživanje u suradnji s Filozofskim fakultetom

Postoji puno razloga zbog čega je to tako, jedan od najvažnijih je što je na ovim prostorima uz temu seksa u kolektivnu žensku svijest oduvijek duboko urezan težak osjećaj srama. Brojne djevojčice, djevojke i žene doživljavale su seksualne traume o kojima nisu imale s kim razgovarati, oduvijek je društveno potencirana njihova objektivizacija koja ne prestaje i koja je mnoge odbijala da prihvate sebe kao seksualna bića.

Biti nečijom seksualnom fantazijom i imati seksualnu fantaziju uvelike se razlikuje. I jedno i drugo posve je legitimno, ali iz očiglednog razloga prvo se često ohrabruje i potiče, a drugo obeshrabruje i omalovažava. Mira Furlan desetljećima je u javnosti figurirala kao seks simbol, žena koja samosvijesno nosi vlastitu seksualnost, čitajući njenu autobiografiju shvatite kako je umjetnica u njoj gorko požalila nekadašnju naivnost u prihvaćanju igranja golišavih scena, koje su rijetko bile scenaristički opravdane karakteristikama lika koji je glumila, a gotovo uvijek su vodile do objektivizacije i ispunjavanja muških seksualnih fantazija.

Seksualne fantazije su maštanja, razmišljanja, slike i predodžbe koje kod neke osobe izazivaju seksualno uzbuđenje, erotičnost, bude seksualne osjećaje i želju za seksom. Posjedovanje, a još više izražavanje i ispunjenje svojih seksualnih fantazija u seksualnom odnosu transformira ženu u subjekt koji ima pravo na užitak. Te fantazije mogu biti različite, može ih biti više, možete imati omiljenu koja se ponavlja, a ne morate ih imati uopće.

Vjerujem da za ovu temu polako dozrijeva vrijeme i možda je ovo mali korak u tom procesu, baš zato što su žene u proteklih nekoliko godina uglavnom anonimno, ali moćno i glasno, progovorile o seksualnim traumama kojima su bile izložene od srednje škole i fakulteta do radnog mjesta i obitelji.

Nakon hrabrog istupa Milene Radulović koja je pokrenula lavinu, Facebook stranica Nisam tražila postala je poput drenaže kroz koju se izlijevao gnoj iz duboke rane ženskih seksualnih trauma; te priče su varirale od proživljenih uznemiravanja i pokušaja napastvovanja pa sve do silovanja. Donosile su mogućnost katarze, kako za one koje su ih pisale, tako i za čitateljice tih svjedočanstava koje su u tuđim rečenicama pronalazile vlastita iskustva, međusobno su se tješile i ohrabrivale. Tek kad se traumatski događaj verbalizira i emotivno proradi, otvara se mogućnost zacjeljivanja.

Brojne ispovijesti o seksualnim traumama djelomično su otpustile težak osjećaj srama i odškrinule vrata prilici da se o ovoj temi progovori na drugačiji način. Možda je vrijeme da se u našem društvu ženskoj seksualnosti i seksualnim fantazijama pristupi otvoreno, objektivno i znanstveno, bez predrasuda koje vode do pogrešnih tumačenja. Da bi se to dogodilo potreban je stanoviti broj žena koje će sudjelovati i makar anonimno izaći iz ormara sa sadržajem svojih fantazija.

Ženska seksualnost bila je tabuizirana, poručuje Tanja Jurin, zato jer podrazumijeva prihvaćanje da postoji ženski užitak i zadovoljstvo. Seks u toj dimenziji nije samo sredstvo prokreacije. Osvještavanjem sadržaja, brojnosti i raznolikosti njihovih seksualnih fantazija rezultati ovog istraživanja omogućit će ženama da bolje upoznaju i razumiju sebe. Ukoliko želite dati svoj doprinos, uključite se u Glorijino istraživanje koje je anonimno.