Radove dizajnerice Sanje Rotter (34) možda se već zapazili na Instagram profilu na kojemu dijeli svoje radove. Osim namještaja od kojega je svaki komad unikat, Sanja je poznata i kao dizajnerica nakita, koji također nastaje od različitih vrsta drva. Nakon završene Škole primijenjene umjetnosti i dizajna završila je na studiju dizajna, smjer industrijski dizajn te je tako započela svoju uspješnu priču. Sanja se predstavila i na međunarodnoj konferenciji kreativnih i kulturnih industrija b.creative, ove godine održanoj u Zagrebu u MSU-u 24. i 25. listopada.
Kako je tekao vaš poslovni put?
Nakon završenog fakulteta nisam imala posao, traženje posla na "tradicionalni" način startu sam odbacila i počela surađivati sa stolarijom Močvarni hrast, tj. sa stolarom Darkom Franjićem s kojim dan danas radim. Moji prvi prihodi došli su od izrade nakita koji je bio široko i dobro prihvaćen. Kasnije sam radila u nekim tvrtkama, no napustila sam ideju rada u firmi jer to nije za mene.
Koliko su teški počeci u freelance radu?
Za razliku od dosta ljudi, nikad me nije bilo strah novih i slobodnijih oblika rada. Dapače, težila sam nezavisnosti i slobodi u raspolaganju svojim vremenom. Početak je bio težak i dugo vremena nisam imala financijsku neovisnost nego sam ovisila o roditeljima. Godinu i pol nakon završetka faksa, primljena sam u Hrvatsku zajednicu samostalnih umjetnika što mi dosta olakšava život pošto mi omogućuje da budem nezavisna s pravima uobičajeno zaposlene osobe i sigurnošću koja dolazi s tim.
Otkud se rodila ljubav prema drvetu, koristite li povremeno i druge materijale?
Magistarski rad na Studiju dizajna, koji mi je donio i bijenalnu nagradu Hrvatskog dizajnerskog društva za najbolji studenski koncept na Izložbi hrvatskog dizajna 1112, bio je vezan za ovaj materijal i nastavila sam se njime baviti i profesionalno kao dizajenerica koji je specijalizirana za drvo i drvne tehnologije. Ipak, kao profesionalni industrijski dizajner koristim i druge materijale pošto profesija kao takva nije vezana striktno za materijal.Nije kao da prestajem znati svoj posao ako radim nešto što nije od drva.
Uz namještaj, dizajnirate i češljeve, nakit...U čemu ipak najviše uživate?
Dosta mojih komercijalnih projekata bilo je usmjereno na urbanu opremu, ambalažu i rasvjetu. Ja osobno najviše uživam u projektima sa stručnim i inteligentnim suradnicima.
Kako nabavljate drvo i s kojom vrstom najčešće radite?
Drvo nabavljam u stolariji Močvarni hrast i najviše radim s tamnim fosilnim hrastom starim tisućama godina, a koji je izvađen iz domaćih rijeka, šoderica ili močvarnih područja. Također volim nekomercijalne domaće vrste koje se ne mogu kupiti u komercijalnoj prodaji no radim s onim što imamo dostupno – najčešće to ne bude nikakvo ograničenje nego samo smjernica i inspiracija.
Na koji ste svoj rad najviše ponosni?
Ponosna sam na sustav rasvjete Montenegroza crnogorsku marinu Porto Montenegro u Tivtu. Radi se o dva tipa rasvjetnih tijela za hotelske zgrade. Nakon dva idejna prijedloga, odabrani dizajn razvijen je u visokokvalitetni proizvod, izrađen i dostavljen u rekordnom roku, bez mana. U proizvodnji mi je pomogao otac Nenad koji je inžinjer elektrotehnike, a s papirologijom, dokumentacijom i izvozom stric Davor i njegova tvrtka Intea d.d. Samo s ovom podrškom najbližih uspjela sam izgurati ovaj zahtjevni projekt, koji je u svakom smislu bio vrlo uspješan: nakon prve narudžbe uslijedile su nove,paralelno s izgradnjom novih zgrada na lokaciji.
Koji se proizvodi s vašim potpisom nalaze u vašem domu?
U mojem domu nalaze se stolice koje sam radila na fakultetu. Dom mi nije uređen „dizajnerski“ već prilično retro: s restauriranim namještajem, stvarima s Hrelića, glomaznog otpada itd.
Stavljate naglasak na prirodu i ekološku održivost, koja je još uz tu karakteristiku posebnost vašeg brenda?
Nekako ne volim taj naziv brend, previše je zlouporebljen i prečesto krivo korišten, tako da mogu govoriti o karakteristikama svog rada kao autora. Nastojim da to budu skladne, lijepe i pametne stvari koje traju, ako će korisnika usrećiti i koje će voljeti.
Izvozite li, gdje se sve mogu kupiti vaši proizvodi?
Prije je sitnijih predmeta bilo u dizajnerskim trgovinama, ali mi se taj način poslovanja nije baš isplatio i nije mi se dalo baviti sitnicama nego sam se htjela fokusirati na krupnije projekte. Dakle, radim isključivo po narudžbi. Nemam puno iskustva s izvozom no nadam se da će se to promijeniti...nisam dovoljno aktivno radila na tome.
Je li lako biti freelancer u Hrvatskoj, gdje vidite najveće probleme za vas?
Moj pokojni kolega Matija Raos bavio se problemima i pitanjem freelance poslovanja i coworkinga, kao jedan od osnivača Hrvatskog društva nezavisnih profesionalaca i najglasniji borac za prava freelance radnika. Njegovom smrću tu je ostala praznina, sve je nekako ušlo u stagnaciju i to mi je žao. Ja imam tu sreću da sam vrlo brzo ostvarila status samostalnog umjetnika i pripadajuća prava, članica sam i Hrvatskog dizajnerskog društva i te organizacije nam pomažu koliko je to moguće. Ostali su nažalost prepušteni sami sebi.
Jeste li zadovoljni poslovanjem?
Nisam u potpunosti. Voljela bih bolje iskorištavati svoje resurse i težiti većim projektima i višim ciljevima za sebe.
Kakvi su vam planovi za budućnost?
Pošto nisam imala priliku nastaviti doktorske studije, a volim školu i znanstveni rad, nadam se prilici za rad u obrazovanju, primjerice na fakultetu.