Što se dogodi kad progresivna, liberalna stranka o kakvoj ste oduvijek maštali dobije na izborima? Kad se ideje te stranke implementiraju u zakone, zaštite ugrožene skupine i odlučno stane na kraj netoleranciji? Put do pakla popločan je dobrim namjerama. Kad god nekoga ušutkate postajete zatvorenikom vlastita poteza jer si uskraćujete pravo da nešto čujete. Sloboda govora je besmislena ako ne znači i slobodu za onoga koji misli različito, a ako kršite to njegovo pravo zauzvrat pravite batinu za svoja leđa. Jer, pitanje je zapravo jednostavno: tko će odlučivati?
Miran Kurspahić u svojoj novoj predstavi bavi se ispitivanjem granice slobode govora u našem društvu i relevantnošću tog prava za razvoj demokratskog, ali prvenstveno zdravog društva bez tabua.
"U autoreferencijalnom momentu, propituje se uloga i važnost slobodnog govora za sam kazališni čin, kao i njegove autore, pa tako i samu publiku. Jer bitan dio slobode govora je upravo pravo da se čuje informacija, ma koliko god ona blasfemična, uvredljiva ili kriva bila. Nečijim mišljenjem, netko će uvijek biti uvrjeđen, i gdje smo onda ako ćemo na tome tragu postavljati restrikcije. Nitko nema pravo ne biti uvrijeđen", zaključio je redatelj.
