Svestrani umjetnik Željko Senečić rodio se 18. siječnja 1933. u Zagrebu, slikarstvo je diplomirao 1956. na Akademiji likovnih umjetnosti, 1960. diplomirao je scenografiju na Kazališnoj akademiji, a u razdoblju od 1956. do 1960. bio je suradnik Majstorske radionice Krste Hegedušića.
Prvu izložbu realizirao je s Julijem Kniferom u salonu Udruženja likovnih umjetnika Hrvatske (ULUH) u Praškoj ulici u Zagrebu, a od 1957. izlagao je na brojnim izložbama ULUH-a u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu (na smotrama od 1958. do 1966.). Osim što je izlagao na brojnim samostalnim i kolektivnim izložbama, bio je poznat i po svojem scenografskom radu. Od 1963. godine djelovao je kao filmski scenograf i postao jedan od najpoznatijih u Hrvatskoj, osobito po scenografskim djelima u filmovima "Tko pjeva zlo ne misli" , "Čaruga" i "Glembajevi". Režirao je cjelovečernje filmove "Pont Neuf", "Zavaravanje", prikazan na Berlinskom filmskom festivalu i Filmskom festivalu u Ženevi, "Dubrovački suton", u užoj selekciji Festivala svjetskog filma u Munchenu te "Crveno i Crno".
Posljednja kazališna predstava koju je režirao i postavio u vlastitoj produkciji bili su "Gospoda Glembajevi" sa samo tri lika. Godine 1996. dobio je Nagradu Vladimir Nazor za životno djelo za filmsku umjetnost, a 2015. nagradu Zlatni Oktavijan za životno djelo za scenografiju u hrvatskoj kinematografiji.
Dobitnik je četiri Zlatne arene za scenografiju na Festivalu jugoslavenskog igranog filma (1964., 1985.) te Filmskog festivala u Puli (1992., 2001.), nagrade Dr. Branko Gavella za kazališnu scenografiju (1980.) te Grand Prixa za slikarstvo, za slike na staklu, na Salonu nacija - Le Salon des Nationas – u Parizu 1984. godine.