Ako je suditi po raznolikosti i izboru – bit će ovo jedna dobra umjetnička jesen, a i zima. Odabrali smo neke od zanimljivijih izložbi koje ćete uskoro moći vidjeti u zagrebačkim muzejima.
Muzej za umjetnost i obrt
BACHRACH + KRIŠTOFIĆ = DIZAJN + FOTOGRAFIJA
7.9. – 23.10.2016.
Dvoje ljudi, supružnika; dizajnerica i fotograf, trideset i pet godina suradnje i suživota, stotine radova, fotografija, izložbi, projekata – možda je pojednostavljen, ali i najtočniji način da se opiše djelo tandema Bachrach & Krištofić koje će se predstaviti samostalnom izložbom u prostoru zagrebačkog Muzeja za umjetnost i obrt. Izložba dizajnersko-fotografskog para Sanje Bachrach i Marija Krištofića prikazat će presjek njihovog dugogodišnjeg djelovanja, tijekom kojega su iskušavali uloge autora, konceptora, organizatora ili kustosa izražavajući se u raznim žanrovima vizualne umjetnosti i kulturnih industrija.
Kroz okosnicu temljne prakse grafičkog dizajna izložba u MUO će pokazati njihovu differentiu specificu na domaćoj sceni – neuobičajenu fluidnost sadržaja i medija kojima se bave. Raznolikost tema koje su radili kreće se u rasponu od osmišljavanja ikonografije za Dorian Gray i druge novovalne aktere glazbene scene 1980-ih, preko samostalno iniciranih projekata kojima se zalažu za očuvanje i afirmaciju pojedinih tema, fenomena ili autora s područja fotografije i dizajna (izložba Jugoton – istočno od raja, 2014.; akcija i knjiga Spasi znak, 2014.; izložba i knjiga Boro Kovačević – umjetnost makete, 2013.) do posve recentnih primjera oblikovanja total dizajna muzejskih izložbi (Arhitekt Herman Bollé – graditelj hrvatske metropole, MUO, 2015.; Figura i ornament / Barok – Johannes Komersteiner i njegov krug, MUO, 2016.) s punim poznavanjem specifičnih komunikacijskih mehanizama i jedinstvenosti navedenog formata.
RUSIJA: ŽIVOT, MJESTA, TRENUCI
22.9. – 9.10.2016.
Jesenska izložbena sezona u Muzeju za umjetnost i obrt donosi i zanimljivu izložbu fotografija “Rusija: Život, mjesta, trenuci”. Prikazati Rusiju drugačijom od one kakva je prikazana u turističkim vodičima san je mnogih fotografa. Fotografirati prirodu i ljude načinom koji se razlikuje od uobičajenog uspijeva samo pojedincima. Tim Russia Beyond The Headlines prikupio je 30 neobičnih fotografija ruskih i inozemnih fotografa koje prikazuju jedinstvene životne trenutke, fantastična mjesta i zanimljiva lica Rusije!
ORAŠAR – NAJLJEPŠA BOŽIĆNA BAJKA
26.11.2016. – 29.01.2017.
U suradnji s Hrvatskim narodnim kazalištem Zagreb u studenom se otvara izložba posvećena baletnoj predstavi Orašar koja je jedno od središnjih zagrebačkih događanja tijekom “Adventa u Zagrebu 2016”. Najveći dio izložbe posvećen je muzejskoj prezentaciji baletne interpretacije priče njemačkog pisca Ernsta Theodora Amadeusa Hoffmana “Orašar i kralj miševa” koja je geneza baleta, temelj libreta slavnog baleta Ščelkunčik (Orašar) Petra Iljiča Čajkovskog, praizvedenog u Sankt Peterburgu 1892. godine. Okosnica izložbe bit će povijesni pregled baleta Orašar na scenama hrvatskih kazališta, u prvom redu zagrebačkog HNK, ali i izbor prezentacije izvedbi Orašara na scenama inozemnih kazališnih kuća. Bit će Izloženi kostimi iz milanske Scale, kostimi engleske balerine Belinde Wright, iz privatne kolekcije Yuresha, u kojima je nastupala u Londonu te u Veneciji, u Teatro La Fenice. Bit će prezentirani i artefakti iz sanktpeterburškog Državnog muzeja teatra i glazbe, povezani s praizvedbom tog baleta u Marijinskom kazalištu 1892. godine. Dio izložbe obuhvatit će i najuspješnije kostime iz zbirke Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu budući da je ovaj balet na sceni zagrebačkog HNK izvođen u kontinuitetu od 1970. do danas. Izložena će biti i građa iz ranijih predstava s akcentom na scenografske kartone i skice kostima za balet Orašar iz 1931. godine koje potpisuje Pavel Froman.
Umjetnički paviljon u Zagrebu
ALBERTO GIACOMETTI: skulpture, crteži, litografije “Portreti sadašnjosti”
20.9.2016. – 8.1.2017.
U okviru ciklusa “Najveći kipari 20. stoljeća”, nakon sjajnih izložbi Miróa i Rodina, Umjetnički paviljon u 2016. predstavit će i velikoga virtuoza kiparstva – Alberta Giacomettija (1901. – 1966.). Posjetitelji će u Umjetničkom paviljonu imati jedinstvenu priliku vidjeti Giacomettijeva djela posuđena iz francuske Fundacije Maeght – dvadesetak crteža, isto toliko litografija te skulpture.
Sculptor and graphic artist Alberto Giacometti. Photograph. Paris. 1957., Image: 156465966, License: Rights-managed, Restrictions: , Model Release: no, Credit line: Profimedia, Imagno
Skulpture, poznatije kao Giacomettijevi “tanki ljudi”, po kojima je ujedno i globalno prepoznatljiv, karakterizira hrapava, gotovo hrđava površina, a njihova izdužena torza, glave, ruke i noge, reducirani su na najstriktnije prikaze, te na taj način gotovo dovedene do lomljivosti. Već na prvi pogled u “tankim ljudima” iščitava se snažna metaforika – uviđa se kako se kipar koristio prikazom ljudske egzistencije bez radosti i značenja. Potonje je rezultat kiparovo prijateljstvo s filozofom Jean-Paulom Sartreom i povezanost Giacomettijevih skulptura s temama Sartreove egzistencijalističke filozofije. Iako je sam Giacometti tvrdio da nije vodio računa o filozofskim implikacijama svojih djela danas te skulpture, možda više nego ikada, korespondiraju sa suvremenošću u kojoj se ljudi bore za egzistenciju – često i za goli život. Upravo stoga je izložba koncipirana u suglasju s trenutkom koji proživljava recentna Hrvatska i Europa. Odatle i sam naziv izložbe “Portreti sadašnjosti”. Riječ je o skulpturama “Žene iz Venecije” – ciklus od devet monumentalnih skulptura kojima se umjetnik 1956. proslavio na Bijenalu suvremene umjetnosti u Veneciji te skulpturi “Čovjek koji hoda” – amblematskom remek-djelu koje do danas drži prvo mjesto na ljestvici najskupljih skulptura. Naime, riječ je o djelu koje je prije nekoliko godina na Sothebysovoj aukciji u Londonu prodano za 104 milijuna eura!
Muzej suvremene umjetnosti Zagreb
ROGER BALLEN: ZEMLJA SJENA
6.9.2016. – 22.9.2016.
U izboru fotografskih radova Rogera Ballena prožimaju se mašta i realnost, a u fotografiju uključuje pronađene objekte, vlastite crteže, kolaže i skulpture te tako nastaju jedinstvena i iznimna umjetnička djela što se opiru jednoznačnom čitanju. Ballen je rođen 1950. u New Yorku, ali više od trideset godina radi u Južnoj Africi kamo ga je dovelo zanimanje geologa. Isprva je fotografirao opustjele južnoafričke gradiće, a nakon susreta s populacijom koja ih nastanjuje gradio je svoj umjetnički rječnik od onog što bi se površnom promatraču učinilo kao društveno angažirana kritika sve do fotografskih psihodrama kako naziva svoje recentnije radove.
Bavi se fotografijom već pedeset godina, a kaže da je njegov proces u osnovi uvijek bio psihološki: “Stoga sebe nikada nisam smatrao društvenim, političkim ni kulturnim fotografom. Uvijek se radilo o istraživanju psihe ljudskog stanja i, pretpostavljam, živoga planeta, kao i o pokušaju da se odredim prema svome identitetu. Mislim da priroda moje fotografije u osnovi nije samo psihološka, nego i egzistencijalna. Radio sam kao geolog diljem Afrike gotovo trideset godina i pretpostavljam da se to nekako odrazilo na moje fotografije.”
Mnogi kustosi i novinari propituju njegovu radnu etiku s obzirom na pristup marginaliziranim zajednicama, optužuju ga da ih iskorištava, iako on ističe da mu je u pogledu angažiranja zajednica koje fotografira savjest mirna: “Radim u složenim, opasnim, nestabilnim i nesigurnim okruženjima. Južna Afrika je jako nasilno mjesto. Da nemam vrlo dobar odnos s ljudima koje fotografiram, ne bih na tim mjestima preživio ni jedan dan. Na tim mjestima odnos ne želite pogoršavati jer biste se inače našli u ozbiljnim problemima. Mogli bi vas pretući, a fotoaparat i auto ukrasti. Ja se s većinom ljudi dobro slažem, razumijem i poštujem ljude s kojima radim i oni poštuju mene. Većina ljudi s kojima radim su mi najbolji prijatelji i nemam nikakvih problema. Problemi koje mi se nameće su tuđi problemi. Ti kritičari nemaju nikakvog pojma o tome što ja to radim. Istina je da ja na vrlo osebujan način transformiram svijet. Nitko ne snima fotografije poput Rogera Ballena. Moje fotografije nisu nužno o temama, nego o načinu na koji ja opažam svijet.“
(iz uvoda kustosice Lejle Topić)