TROMSØ

Dubrovčanka je podijelila s nama svoje iskustvo iz grada na sjeveru Norveške: Više je razloga za posjetiti Tromsø

  • 10.01.2020. u 13:54

  • Autor:
    • Gloria

Dubrovčanka Barbara Lončarić Lučić, inače turistički vodič, u gradu na sjeveru Norveške uživala je u prizoru polarne svjetlosti, hranila sobove, plovila fjordovima i s brodske palube gledala kitove.

Kad sam lani sa suprugom bila na sjeveru Norveške iznad Arktičkog kruga, ti su mi se krajolici toliko svidjeli da sam se morala vratiti. Ovaj put posjetila sam grad Tromsø, za koji kažu da je jedno od najboljih mjesta na svijetu za promatranje polarne svjetlosti. Najbolje se vidi od kraja rujna do ožujka, no to nije jedini razlog za posjet sjeveru Norveške u zimsko doba. Od studenog do siječnja uz obalu prolaze kitovi ubojice i grbavi kitovi, koji iz sjevernih mora migriraju prema Karibima, a na kopnu se pak stada sobova iz gorja sele u nizinske krajeve. Preko zime iz Dubrovnika nema mnogo letova za destinacije iz kojih postoji izravna veza za Tromsø. Prijateljica Danijela i ja putovale smo preko Londona.

BRODSKA PRAVILA

Stigli smo u Tromsø u večernjim satima, prijavile se u hotel i već u 21 sat krenule na izlet katamaranom na promatranje polarnog svjetla. Ono se, naime, bolje vidi ako se maknete iz grada, što dalje od umjetnog svjetla, pa je najbolje otići na morsku pučinu. Katamaran je bio velik, za 12 putnika. Osim nas dvije, na izlet su išla dva para iz Engleske te jedan par iz Čilea. Prije polaska objasnili su nam kako se treba ponašati na brodu i dali nam termalno odijelo. U gradu je tada temperatura bila dva stupnja iznad nule, no na pučini je bilo mnogo hladnije pa nam je specijalno odijelo bilo itekako korisno.

Na katamaranu kojim je išla na pučinu promatrati polarnu svjetlost

NAJBOLJA OKRJEPA

Iz Tromsa smo krenuli do obližnjeg fjorda i nakon sat i pol vožnje ugledali polarnu svjetlost. Nažalost, iako je nebo bilo vedro, aurora borealis je na ljestvici intenziteta od nula do devet bila dosta nisko, na dvojci, pa smo mogli vidjeti samo jedan njezin dugi trak. Dok smo je mi fotografirali, naši domaćini su u brodskoj kuhinji pripremali večeru: tradicionalnu riblju juhu od lososa, krumpira, mrkve, luka, tabasca i vrhnja za kuhanje. Budući da smo promrzle na otvorenom, topla juha dobro nas je ugrijala. Nakon povratka u Tromsø bile smo umorne od puta i odmah otišle spavati.

Topla riblja juha ugrijat će vas nakon što ste s palube katamarana pratili prizor polarne svjetlosti

VIDIKOVAC

Idući dan ujutro žičarom Fjellheisen popele smo se na 420 metara visoko brdo iznad grada s kojeg se pruža fantastičan pogled na cijeli Tromsø. Grad je smješten na otoku i povezan je mostovima s drugim otocima. Na “našoj” je strani poslovni i turistički centar, a drugi dio grada je stambeni.

Pogled na Tromsø s brda nad gradom, do kojeg se može doći i žičarom Fjellheisen

KUHINJA IZ SNOVA

Ručale smo u fantastičnom restoranu Emmas Drømmekjøkken (u prijevodu Emmina kuhinja iz snova) gdje nas je vlasnica nagovorila da kušamo jelo koje je kod njih na meniju najdulje, već dvadeset godina - ribu pečenu s krušnim mrvicama, koja se poslužuje sa salatom od mrkve i kuhanim krumpirom.

FARMA SOBOVA

Navečer smo autobusom otišle na izlet na farmu sobova, udaljenu pola sata vožnje od središta grada. Na farmi je više od 300 sobova, a za njih se brine jedna Sami obitelj koja ih preko zime iz gorja dovodi u dolinu, štiti ih od predatora - i pokazuje turistima. Doživljaj počinje hranjenjem sobova, nastavlja se vožnjom na saonicama koje oni vuku te završava večerom u tradicionalnom šatoru te predavanjem o narodu Sami i njihovoj kulturi. Na izletu smo upoznale jednu mladu Amerikanku s kojom smo nakon povratka u grad otišle na piće u bar Bardus, za koji su nam rekli da je jedan od najboljih u gradu. Većina gostiju uredila se za večernji subotnji izlazak, a mi smo došle u skijaškim odijelima, no to nas nije smetalo.

Na farmi sobova

Bardus je najbolji bar u gradu

ČAROBNI PEJZAŽI

Sljedećeg dana u devet ujutro već smo bile u luci. Ukrcale smo se na hidrogliser Aurora Borealis i dva sata plovile do sela Skjervøy iz kojeg se često mogu vidjeti kitovi ubojice i grbavi kitovi. Pejzaže koje putem vidite ne može dočarati nijedna fotografija, oni se naprosto moraju doživjeti. Predvečer smo pošli u kupnju suvenira: vunenih čarapa i rukavica, plišanih sobova, magneta s motivima aurore borealis... Naš zadnji dan Danijela je otišla na vožnju saonicama koje vuku psi. Kombijem se vozila do farme na otoku Kvaløya, udaljene sat vremena vožnje od Tromsa, na kojoj živi oko 130 haskija. Ondje je naučila upravljati saonicama, a kad se vratila, rekla je da joj je to bio najljepši izlet ikada.

Iz mjestašca Skjervøy polaze brodovi kojima se ide na promatranje kitova

Oko 130 haskija koji vuku sanjke

 

CIJENE

Izlet s psećom zapregom stoji 1500 kn, obrok u restoranu Emmas Drømmekjøkken platili smo 170 kn, čašu vina u baru Bardus 90 kn, a vožnju žičarom Fjellheisen u oba smjera 250 kn.

Vožnja sanjkama koje vuku psi nezaboravno je iskustvo

NAJDRAŽI GRAD

Navečer sam se pozdravila s meni najdražim mjestom na svijetu i potom smo odletjele u London. Tromsø, vidimo se iduće godine!

Tromsø se nalazi na otoku i mostom je povezan s kopnom

dobro je znati

  • ZONA SUMRAKA

Dan u prosincu u prosjeku traje dva i pol sata, otprilike od 11 do 13.30, no svjetlo ni tada nije jako, nego je poput sumraka kod nas.

  • HOTELI

Koji god odaberete, nećete pogriješiti. Standard je vrlo visok i svi su dobri.

  • TERMALNO ODIJELO

Ne trebate se bojati zime. Na svakom izletu na kojem se dulje ostaje na otvorenom dobit ćete termalno odijelo.