Norveška avantura zagrebačke poduzetnice: Što u dva tjedna vidjeti i doživjeti u zemlji Vikinga

Dugo sam planirala otići na sjever Europe, posebno u Norvešku, i vidjeti fjordove, time više što imam prijateljicu Norvežanku koja živi u Oslu, a ima i kuću na otoku Senja. Radila je u diplomaciji i upoznale smo se prije dvadeset godina dok je bila na mandatu u Zagrebu te dolazila k meni na fitness treninge i uljepšavanje. Obožava Zagreb pa gotovo svake godine posjećuje Hrvatsku, a sad je mene pozvala da dođem k njoj u Norvešku.

akg images/Jürgen Sorges / AKG

Arktička katedrala u Tromsu - najsjevernija na svijet

GRAD PO MJERI

Oslo me impresionirao. Grad je lijep, po mjeri čovjeka, građevine su uglavnom niske i ima mnogo novih modernih dijelova s prekrasnim kafićima, šetnicama, kanalima kojima se ljudi do kuće voze svojim gliserima. Nije neobično vidjeti kako se ljudi kupaju u novim dijelovima grada ili doručkuju na drvenim dokovima, na kojima se mladi zabavljaju do kasno u noć. Promet je odlično organiziran, u središtu ćete rijetko vidjeti automobile jer se svi voze autobusima i tramvajima, hodaju ili voze bicikle. U posljednje vrijeme popularni su i električni romobili, ali se govori da će ih zabraniti jer je već bilo mnogo nesreća.

Svuda po gradu mogu se vidjeti skulpture

Zbog eksploatacije nafte u Sjevernom moru u grad se slijeva mnogo novca pa je na svakom koraku neko gradilište. Dižu se moderne koncertne dvorane, knjižnice i druge javne zgrade. U Oslu mi se najviše svidjela instalacija Vigeland - 212 skulptura Gustava Vigelanda koje je umjetnik od 1924. do 1943. postavio u parku Frogner, a ondje se u nekadašnjem dvorcu nalazi i Gradski muzej Osla. Osim parka sa skulpturama posjetile smo i Muzej vikinških brodova na poluotoku Bygdøy, do kojeg smo plovile trajektom, Muzej moderne umjetnosti, šetale se pokraj nove koncertne dvorane...

CESTA KRALJA OLAVA

Nakon pet dana u Oslu avionom smo odletjele u Tromso, grad u arktičkom krugu, a iz njega smo trajektom otišle do Senje i automobilom obilazile otok. Potom smo krenule prema sjeveru cestom E10, poznatom i kao cesta kralja Olava, koja prolazi kroz neke od najatraktivnijih dijelova Norveške. Cilj nam je bio Ballstad, malo ribarsko selo u kojem nam je Gretina prijateljica dala na raspolaganje svoju kuću. U blizini je i mjesto Stamsund s Vikinškim selom - predivan "live" muzej gdje se može vidjeti kako su prije tisuću godina živjeli Vikinzi. U njemu studenti u odjeći iz toga doba pokazuju kako se tada živjelo i radilo: izrađuju glinene vrčeve, pred posjetiteljima kuhaju vikinška jela, poput variva od graha, koje možete i naručiti.

Unutrašnjost vikinške kuće

HRANA

U Norveškoj se jede mnogo ribe, najčešće servirane sa salatom, a od začina se koristi komorač. Bakalar me nije oduševio jer ga pripremaju kao juhu i s mnogo krumpira. Međutim, svidjela mi se gusta riblja juha s vrhnjem, koja može biti glavno jelo. Za lagani ručak ili za večeru često smo jele razne vrste sendviča s lososom i salatom koje smo plaćali od 150 do 200 kruna. Jedan od specijaliteta je i slatkasti sir gudbrands dalsost, od kravljeg i kozjeg mlijeka, koji se reže na tanke šnite i često jede za doručak.

U Norveškoj se jede mnogo ribe

LOFOTI

Proputovali smo dio Lofotskog otočja i posjetili slikovite ribarske gradiće i sela. Višemanje su slični, nalaze se na kraju nekog fjorda, imaju desetak drvenih kuća obojenih u crveno ili bijelo i nekoliko kontejnerskih zgrada u kojima se prerađuje riba. U Stokmarknesu smo se ukrcali na brod tvrtke Hurtigruten, usput pristali u prekrasan gradić Svovlær i nakon tri dana i dvije noći stigli u Trondheim, grad s predivnom katedralom. Nažalost, samo smo nju razgledali jer smo se žurili na vlak za Oslo.

S prijateljicom u Tromsu

VLAK ZA JUG

Htjela sam vidjeti unutrašnjost Norveške pa sam pristala vlakom putovati do Osla - što je oko osam sati vožnje. I moram priznati, požalila sam jer se nema što vidjeti: samo planine, jezera, rijeke. Sve me to podsjetilo na Gorski kotar i bilo mi je žao što sam toliko vremena provela u vlaku. On nas je doveo na aerodrom, gdje smo silom prilika ostale dulje nego što smo planirale - jer je avion za Zagreb kasnio tri i pol sata. Putovanje je bilo zanimljivo i lijepo jer sam mnogo toga vidjela, a u Greti sam imala i odličnog vodiča. No ne mogu reći da sam oduševljena koliko sam očekivala da ću biti. Ipak ću otići u Norvešku još jednom, ali zimi, da vidim polarnu svjetlost. I vjerojatno ću više vremena posvetiti planinarenju i fjordovima.

Ispred prepariranog polarnog medvjeda na ulici u Tromsu

DOBRO JE ZNATI

VALUTA Za tisuću kuna dobije se oko 1300 norveških kruna. Primjera radi, ulaznice za muzeje i galerije stoje od 100 do 200 kruna.

VOŽNJA AUTOM Na većini cesta ograničenje je na 50 ili 60 km na sat, a maksimalna dozvoljena brzina je 90 km na sat.

PIĆE Alkohol je u običnim trgovinama jako skup, no postoje posebni dućani u kojima su pića nešto jeftinija - ali ipak ne kao u Hrvatskoj.