Osječki kipar Nikola Faller i njegovi kolege iz projekta Art Nomad proveli su 70 dana u nekadašnjem carstvu Inka, pokazujući Peruancima svoje vještine i otkrivajući ljepote njihove tradicionalne umjetnosti, a od autorskih radova inspiriranih putovanjem pripremaju izložbu
Gotovo da nema Peruanca koji nije čuo za Luku Modrića i hrvatsku nogometnu reprezentaciju, a da Hrvati nisu dobri samo u ganjanju lopte, pokazala im je umjetnička ekspedicija Art Nomad. Osječki kipar i land artist Nikola Faller, njegova sugrađanka Valentina Grubačević, magistrica grafike, pulski fotograf Igor Popović, pulski programer i organizator ekspedicije Matej Šimunić te ljubljanska kiparica Lučka Koščak, pridružena članica ekspedicije, sedamdeset su dana uzduž i poprijeko putovali Peruom, ali ne kao obični turisti. Gdje god bi zastali, pravili su skulpture, slike i instalacije, izvodili performanse te vodili multimedijalni dnevnik o svojem radu i dogodovštinama.
Putovali su i stvarali u gradovima i selima, u Svetoj dolini Inka u Andama, na obali Pacifika, u neprohodnim džunglama i bezvodnim pustinjama, pokazujući lokalnom stanovništvu svoje umjetničke vještine i otkrivajući ljepote peruanske tradicionalne umjetnosti. Projekt Art Nomad, čiji je pokretač Matej Šimunić, nastao je iz čiste ljubavi prema umjetnosti i članovi ekspedicije sami su je financirali, a na putovanju kroz Peru uvjerili su se da je umjetnost univerzalna valuta. Potkraj siječnja po dolasku u Limu odsjeli su u hostelu čiji vlasnik od njih nije tražio novac - nego da mu zidove oslikaju muralima. Jeftino su prošli i u džungli pokraj grada Pucallpa na obalama rijeke Ucayali, najveće pritoke Amazone. Sedamnaest dana bili su gosti šamanske obitelji u selu indijanskog plemena Shipibo i spavali u kolibi don Julija, jednog od 30 šamana u selu sa samo tisuću duša.
- Dočekali su nas toplo i srdačno, kao da smo im rodbina - pripovijeda Nikola Faller (40), umjetnik poznat po skulpturama od slame. - Čak smo sudjelovali u nekim njihovim ritualima: ja sam pio pripravak od lijane koju zovu reina kila, koriste je kao afrodizijak, ali nisam imao osjećaj da djeluje na mene. Ima tamo zaista svega. Vidjeli smo jednog izuzetno pretilog Amerikanca koji je ciljano došao kod njih da smršavi. Ima i opijata. Kad šamanu netko dođe s određenim problemom, on konzumira biljku ayahuascu i tako priziva vizije prije nego što udijeli savjet. Primili su kršćanstvo, ali su zadržali svoja drevna vjerovanja u moć biljaka. Njihove žene izrađuju fantastične vezove; kažu da je to zato što djevojčicama kapaju u oči sok neke biljke pa kad odrastu, lijepo vezu jer dobro uočavaju uzorke.
Kako je selo plemena Shipibo podignuto na raskvašenoj crvenoj glini, Nikola je oblikovao skulpture od tog sveprisutnog materijala i goluždravoj djeci pokazivao kako to radi, dok je Valentina dobila pohvale domaćina za svoje vezove od lišća, nadahnute radovima njihovih žena.
Fallerova specijalnost su monumentalne skulpture od slame koje nakon izrade spaljuje, čime simbolički prikazuje prolaznost svega postojećeg; u džungli je za oproštaj od plemena Shipibo od suhog lišća banana napravio veliku piranju, stavio je na splav i pred sam zalazak sunca zapalio u mrtvom rukavcu rijeke Ucayali.
- Dok sam plivao pokraj zapaljene skulpture - kaže - iz nje mi je pored glave iskočila velika tarantula bježeći pred vatrom. Izvukli smo je iz vode i pustili na obalu. Uoči tog vatrenog performansa osječki je umjetnik išarao lice i tijelo crnom bojom od kuhane voćke huito, koju Indijanci koriste za bojenje kose i crtanje privremenih tetovaža što na koži ostaju po desetak dana.
- Htio sam im tim činom pokazati koliko cijenim njihovu kulturu i običaje - objašnjava Nikola Faller, dugogodišnji vegetarijanac, kojem je svakodnevna dijeta plemena Shipibo izgledala poput rajske gozbe. - Hranio sam se egzotičnim voćem za koje nisam ni znao da postoji. Kad tamo probate mango ili bananu, nevjerojatna je razlika u odnosu na ono što stiže do nas.
Jako mi se svidjelo kandirano cvijeće neke palme, jede se zajedno s kakaovcem, kao i njihov sladoled od aguaje: samelju to voće i samo ga zamrznu u plastičnim vrećicama. Svaki dan smo se time častili. Zanimljivo je da je aguaja puna ženskih hormona i kažu da žene u džungli imaju velike i lijepe grudi jer jedu puno tog voća.
Nakon džungle, sljedeća postaja Art Nomad ekspedicije bila je Sveta dolina Inka pokraj drevnoga grada Cusca. Baza im je bila gradić Písac, na kraju te doline je rijeka Urubamba, a malo dalje slavni Machu Picchu. Tri su tjedna istraživali tu regiju, pri čemu je Nikola naučio da domoroci razlikuju muška i ženska brda, a objasnili su mu i simboliku andskog križa, spoja stepenaste piramide i križa.
- Andski križ poveznica je između njihove izvorne religije i nametnutog im kršćanstva - tumači Faller. - Na jednoj sam livadi iskosio travu u obliku andskog križa te u središte postavio skulpturu od eukaliptusa, kojeg tamo ima u izobilju. Skulptura je prikazivala jedno njihovo božanstvo i prvo smo je izložili na središnjem trgu u Písacu, a kako je bilo vrijeme njihova karnevala, nosili smo je i u njihovoj karnevalskoj povorci.
Njihov je običaj da se za vrijeme karnevalske procesije polijevaju vodom i brašnom pa smo i mi dobili obilatu porciju tog koktela za zdravlje i blagostanje. Na spaljivanju skulpture okupilo se dosta domaćih ljudi i stranaca, a ja sam se za taj performans namazao brašnom.
Tijekom boravka u Písacu hrvatski art-nomadi obišli su i svjetsko čudo Machu Picchu, sveti grad Inka, te Titicacu, najviše plovno jezero na svijetu.
- Na jezeru smo posjetili plutajuće otoke što ih narod Uros gradi od totore, ja bih rekao slame ili trske, no to je biljka koja nije ni jedno ni drugo. Tako nastaju ti otoci na kojima žive, što je za mene bilo veliko otkriće jer sanjam da jednoga dana napravim selo od slame, a oni to rade već stotinama godina. Sve im je od te slame: prostirke, stolice, suncobrani, šeširi, čamci… Navodno takav otok od slame traje 20 godina i potom potone.
Za land art umjetnika Fallera također je nezaboravno iskustvo bilo letjeti malim avionom iznad pustinje Nazca na jugu Perua i iz zraka razgledati čuvene geoglife na tlu pustinjskog platoa. Ti divovski, više od dva tisućljeća stari crteži, konzervirani solju što je nanosi vjetar s mora, protežu se na više od 80 kilometara i, kako kaže Faller, najveći su svjetski land art.
- I ja sam ostavio traga u toj pustinji, grabljama sam iscrtao neke geometrijske oblike. U jednom trenutku mali zračni vrtlog ušao je u moj crtež: ispalo je kao da vjetar čisti i produbljuje taj moj rad. Surovi vjetrovi šibaju more u Lobitosu na sjeveru Perua, mjestašcu čuvenom po velikim valovima zbog kojih tu dolaze surferi iz cijelog svijeta. Art Nomad ekspedicija posljednjih je 10 dana peruanske odiseje provela u Lobitosu i tu je Nikola napravio te spalio zadnju skulpturu. Bila je u obliku ptice, jer oko Lobitosa su naftne bušotine, a njega naftne crpke asociraju na pticu koja kljuca.
Za vrijeme oseke crtao je po pijesku na plaži i taj svoj rad snimio dronom prije nego što su ga obrisali bijesni valovi.
- Kratke filmove i slajdove s putovanja uskoro ćemo prikazati na prezentacijama u Puli i Osijeku, a na jesen ćemo izložiti autorske radove inspirirane putovanjem - najavljuje Nikola Faller. - Mislim da je Art Nomad projekt zaista jedinstven i da ima lijepu perspektivu. Mnogo ljudi nam se javilo da bi željeli s nama na iduću ekspediciju, koju sljedeće godine planiramo u Indoneziji, pa makar i kao nosači. Drago mi je što smo ljudima u Peruu mogli pokazati što znamo i umijemo i što se njima to svidjelo. Nema boljeg putovanja nego kad putuješ da bi stvarao.