Povod mojeg putovanja u treći najveći rumunjski grad i prvi po veličini u pokrajini Banat bio je majstorski seminar o hrvatskoj vokalnoj baštini, koji sam u sklopu projekta Erasmus+ na tamošnjem Fakultetu za glazbu i kazalište održala s Evom Kirchmayer-Bilić, pijanisticom i kolegicom sa zagrebačke Muzičke akademije. Studente je iznenadilo i oduševilo što mala zemlja poput Hrvatske ima čak 147 kompozitora klasične glazbe, koji su stvarali na trinaest jezika. Oko 550 kilometara, koliko je Zagreb udaljen od Temišvara, prešle smo automobilom. Usput smo stale u vojvođanskoj Srpskoj Crnji, rodnom mjestu slikara i književnika Đure Jakšića, čije su pjesme “Serenada” i “Pijem” uglazbili naši glasoviti skladatelji Josip Hatze i Jakov Gotovac.
PRIJESTOLNICA KULTURE
Nakon sat vremena vožnje stigle smo u Temišvar, koji zbog bogate baštine Habsburgovaca pod čijom je vladavinom bio od početka 18. stoljeća, nazivaju Mali Beč i Grad cvijeća. O tome svjedoče raskošne palače s parkovima i šetnicama, među kojima neke još treba obnoviti, no kako grad s više od 330 tisuća stanovnika iduće godine postaje Europska prijestolnica kulture nesumnjivo će zasjati u svoj svojoj ljepoti. Premda smo ondje bile samo tri dana, i uglavnom ih provodile na predavanjima, prije puta smo istražile kulturno-povijesne znamenitosti pa smo dosta toga uspjele vidjeti. Putem interneta smo rezervirale i hotel Savoy s četiri zvjezdice, gdje se noćiti može već za 50 eura.
BROJNI IMIGRANTI
Iznenadile smo se kad nam se recepcionar obratio na našem jeziku jer, pokazalo se, rodom je iz okolice Sarajeva. Ubrzo smo doznale da se u grad zbog boljih ekonomskih prilika doselilo mnogo ljudi iz bivše države koji su lako naučili rumunjski - iako je iz porodice istočnoromanskih, a ne slavenskih jezika.
GRAD MLADIH
Timisoara, kako ga zovu Rumunji, doista je grad po mjeri čovjeka. Čini mi se da ima sve, a nije stresan i hektičan. S osam fakulteta - četiri državna i četiri privatna - je i sveučilišni centar s više od 60 tisuća studenata, koji se i zabavljaju u brojnim lijepo uređenim noćnim klubovima, barovima i kafićima. Društveni život odvija se na tri velika trga: Slobode, Ujedinjenja te Pobjede, koji zovu i Trg opere. Ondje je, naime, zgrada Rumunjske državne opere, ali i pravoslavna katedrala iz 40-ih godina prošlog stoljeća te brojne kavane i restorani, gdje je hrana u prosjeku 20 posto jeftinija nego u Hrvatskoj. Lokalni specijalitet je i rumunjska verzija gulaša jer u Temišvaru živi mnogo pripadnika mađarske manjine.
EIFFELOV MOST
Oni imaju i Mađarsko državo kazalište, baš kao i Nijemci svoj teatar. O multikulturalnosti grada svjedoče pravoslavne i katoličke crkve te sinagoge, a o bogatoj kulturnoj ponudi Muzej umjetnosti, Muzej Banata, Muzej revolucije, Muzej konzumerističkog komunizma… Najljepše gradske zelene površine su Dječji park, Park ruža, Park kraljice Marije i Centralni park, a uz brojne klasicističke i barokne građevine s austrougarskim “štihom” su i neke koje je projektirao Francuz Gustave Eiffel, poznat po tornju u Parizu. Vjeruje se da je prema Eiffelovim skicama početkom 20. stoljeća sagrađen i željezni most preko rijeke Begej, koja protječe Temišvarom.
KOCKARNICA I POLICIJSKA STANICA
Njome se može prokrstariti za samo četrnaest rumunjskih leja (oko dvadeset kuna) i usput vidjeti predivne stare vile na obalama. Temišvar je i moderan grad, s nekoliko golemih trgovačkih centara poput impresivnog Iulius Town Timisoara. Sagrađen je 2005., prostire se na gotovo 120 tisuća četvornih metara i najveći je u Rumunjskoj. Uz ostalo, ima 450 dućana, 40 restorana i kafića, dječju igraonicu, kinodvorane, olimpijski bazen i sportske terene, najveći fitness-centar u državi, kockarnicu pa čak i policijske urede. To je svojevrsni grad u gradu pa treba mnogo vremena da bi ga se obišlo.
SPOJ SUPROTNOSTI
Upravo je zbog te raznolikosti te spoja starinskog i suvremenog Temišvar tako privlačan pa jedva čekam vratiti se i istražiti dijelove grada koji su mi sada promaknuli jer nisam imala dovoljno vremena.