Ženevu, drugi po veličini grad u Švicarskoj, prvi sam put posjetila krajem rujna i to poslovno: u sjedištu Svjetske organizacije za zaštitu intelektualnog vlasništva (WIPO) otvorena je izložba čiji je glavni eksponat bio moje inovativno didaktičko pomagalo uz koje slijepe i slabovidne osobe mogu doživjeti umjetnička djela - slike. Putovanju je prethodio tužan događaj: ostala sam bez ljubimca, labradora Buce kojeg smo pripremali da bude vodič slijepih, i jedino što me moglo izvući iz tuge je odlazak u novu zemlju, grad u kojem još nisam bila. Ženeva kao središte uređenog društva u kojem se mjeri veselje, a ne tuga, bila je idealan izbor.
DIVAN KRAJOLIK
Iz Zagreba nema izravnog leta, što je možda i prednost jer je jedna od opcija sletjeti u Zürich, glavni grad Švicarske, pa sjesti na brzi vlak i nakon gotovo tri sata doći u Ženevu. To je putovanje praznik za oči jer se prolazi kroz predivne krajolike gdje je doslovce svaki komadić zemlje obrađen. No, iz Züricha se može doći i avionom, a let traje oko 45 minuta. Povratna aviokarta iz Zagreba do Züricha stoji od 128 eura, a još toliko treba platiti do Ženeve. Jeftinija varijanta je vlak jer povratna karta stoji oko 80 eura.
DOŽIVLJAJ ZA PAMĆENJE
Prije više od deset godina, za vrijeme studija u Americi, počela sam proučavati kako svijet oko sebe doživljavaju slijepe osobe. Naime, željela sam slijepom prijatelju pomoći da doživi sliku i tako je nakon godina predanog rada nastalo didaktičko pomagalo DiTacta.
Tijekom izložbe u Ženevi predstavnici 191 države članice WIPO-a i tamošnje hrvatske zajednice upoznali su se s DiTactom pomoću koje se na slici Ede Murtića “Highway 1952” slijepim i slabovidnim osobama omogućuje da dožive umjetničko djelo putem taktilnih dijagrama i audiovodiča. Audiovodstvo daje točne upute kamo treba položiti ruku na taktilnom dijagramu, kako se kretati kroz sliku, koliko centimetara pomaknuti ruku lijevo ili dolje. Dakle, slijepa osoba obavlja dvije radnje istovremeno: pažljivo sluša audiovodstvo i rukom dodiruje taktilni dijagram. Tek tada u mislima može stvoriti predodžbu slike koju proučava.
LUKSUZ I BOGATSTVO
Iako sam ondje provela samo dva dana, zahvaljujući Alidi Matković, savjetnici u Stalnoj misiji RH pri Ujedinjenim narodima u Ženevi, uspjela sam doživjeti grad koji se smjestio u dolini okruženoj Alpama. Iz njega se vidi i Mont Blanc, najviši vrh Europe, udaljen samo sat vožnje. Bogatstvo grada s gotovo 200 tisuća stanovnika, koji leži na mjestu gdje se Ženevsko jezero ulijeva u rijeku Ronu, vidljivo je na svakom koraku: sve je vrlo čisto i uredno, povijesne zgrade su obnovljene, a javni gradski prijevoz funkcionira besprijekorno - poput švicarskog sata. Cijene su za naše pojmove relativno visoke: tramvajska karta koja vrijedi jedan sat stoji tri švicarska franka, što je otprilike tri eura, dok je kava od tri do pet franaka. U gradu ima značajno više hotela s četiri nego s dvije zvjezdice, što se, naravno, odražava i na cijene. U jeftinijim hotelima može se noćiti za 70-ak franaka, dok je smještaj u onima s četiri zvjezdice oko 300 franaka, odnosno oko 260 eura.
SLATKI ŽIVOT
Dva dana mog boravka u Ženevi protekla su u znaku čokolade. Iskoristila sam priliku i u zemlji poznatoj po najfinijim čokoladama kušala sve moguće slastice, a za uspomenu sam kupila bombonijeru koja stoji 22 franka.
UMJETNOST
U gradu koji je bio centar reformacije - pa su ga zvali i “protestantski Rim” jer je prihvaćao protestantske izbjeglice iz cijele Europe - obišla sam i nekoliko znamenitosti. Svakako vrijedi posjetiti prekrasnu katedralu sv. Petra sagrađenu u 12. stoljeću te rodnu kuću Jean-Jacquesa Rousseaua, jednog od najvažnijih pisaca i filozofa iz doba europskog prosvjetiteljstva. Osim postava Muzeja Patek Philippe, gdje se čuvaju satovi te švicarske manufakture još iz 16. stoljeća, najviše me oduševio golemi stolac - umjetničko djelo “Broken chair” švicarskog umjetnika Daniela Berseta. Visine gotovo 20 metara, s jednom otkinutom nogom, simbolizira nasilje nad civilima, a kako se svojim radom trudim iscijeliti slomljeno, dugo sam se zadržala pokraj nje pokušavajući dokučiti način na koji bih to umjetničko djelo približila slijepim i slabovidnim osobama.
OTKAČENI GRAD
Jedna od gradskih atrakcija je i plaža na kojoj se ljeti, nakon kupanja u jezeru čija je temperatura oko 20 stupnjeva Celzijevih, sunčaju stanovnici. No čak i u proljeće i jesen plaža je puna, što ne čudi jer se nalazi u samom centru grada. Ženeva i njezin stari dio prepuni su romantičnih restorančića i malih dućana gdje obrtnici još prodaju svoje rukotvorine. I dok me šetnja tom četvrti vratila u neka davna vremena, samo nekoliko blokova dalje fascinirao me moderan grad. Nabasala sam i na skejterski park u kojem su dečki izvodili vratolomije, i ondje doživjela tu “otkačenu” Ženevu u kojoj je svatko dobrodošao - kako u prošlosti, tako i danas.
