Znanstvena studija dokazala je zašto ne bi trebali jesti iza 18 sati i što se događa u našem tijelu kada večeramo prekasno.
Gotovo da ne postoji dijeta u kojoj se preporučuje jesti kasno, narezati špek iza 18 sati i dan završiti s grickalicama uz televizor. Kad bi to bila preporuka dijete, automatski bismo posumnjali da tu nešto ne štima. Dakle, svi znamo da navedeno škodi zdravlju i deblja, no znanstvenici su tek nedavno uspjeli dokazati zašto je to loše. Dali su si truda i u zajedničkoj studiji uglednih institucija, "Harvard Medical School" i "The Royal Women‘s Hospital" objavljenoj u stručnom časopisu Cell Metabolism, dokazali su zašto ne bismo smjeli jesti iza 18 sati.
Izabrana je testna skupina od šesnaest muškaraca i žena koji pate od prekomjerne tjelesne težine te pretilosti. Pratili su tri najvažnija čimbenika u regulaciji tjelesne težine: unos kalorija, broj utrošenih kalorija i molekularne promjene u masnom tkivu nakon jela u uobičajeno doba dana te kasnije na večer. Svaki ispitanik prošao je kroz dva laboratorijska ispitivanja: najprije su se pridržavali rasporeda od tri obroka dnevno, doručak oko 9 ujutro, ručak u 13 sati i večera oko 18 sati.
U drugom testiranju obroke su pomaknuli tako da je prvi bio oko 13 sati, a zadnji oko 21 sat. Tijekom ispitivanja redovito su pratili osjećaj gladi i želju za hranom, nekoliko puta dnevno uzimani su im uzorci krvi, mjerena im je tjelesna temperatura i potrošnja energije. Kako bi izmjerili na koji način tijelo pohranjuje masnoće, sudionicima su uzimani uzorci masnog tkiva nakon ranog i kasnog jela. Usporedili su kako stoje stvari na molekularnoj razini te uzeli ekspresiju gena (složen postupak kojim se uzimaju informacije iz gena) u uzorcima iz oba rasporeda prehrane.
Evo što su otkrili: kasnije jedenje negativno utječe na glad te na hormone koji reguliraju apetit, leptin i grelin. Ako ste se ponadali da ćete nakon noćnih zalogaja sutradan jesti manje, prevarili ste se. Razina hormona leptina, (koji signalizira kad smo siti) smanjuju se kada jedemo kasno. Osjećaj gladi izraženiji je kod onih koji kasnije jedu. Dokazano je i da im treba više vremena i energije kako bi sagorjeli na taj način unesene kalorije.
Ekspresija gena masnog tkiva poslije kasnih obroka pokazala je sklonost povećanoj adipogenezi (taloženju masnoća u tkivo) i smanjenoj lipolizi (razlaganju masnoća). Studija je pokazala da jedenje samo četiri sata kasnije može stvoriti problem. Kasni obroci i pretilost su u direktnoj vezi. S druge strane, tko jede ranije, imat će učinkovitiju oksidaciju masti, više energije tijekom dana, bolji san i manje zdravstvenih problema uzrokovanih debljanjem.