Nekoć su me opterećivale banalne stvari, a danas znam da je svaka minuta, svaka milisekunda života predivna. Sve je to život i treba biti pozitivan, vjerovati u sebe i biti uporan. A to shvatite tek nakon što se suočite sa smrću – kaže zagrebački glumac Đorđe Kukuljica (37), kojeg gledatelji pamte po ulogama u TV serijalima “Villa Maria”, “Zabranjena ljubav” i “Ljubav u zaleđu”.
Njegov život visio je o koncu nakon što je 5. lipnja 1996. teško stradao u prometnoj nesreći kao suvozač pokojne glumice Ene Begović. Tragedija se dogodila u sitne sate na zagrebačkom Jarunu, a u sudaru automobila i motocikla smrtno je stradao vozač motocikla Fatmir Muniri. Đorđe Kukuljica, kojeg je kolegica vozila kući nakon generalne probe Gogoljeve “Ženidbe” u Dramskom kazalištu “Gavella”, u kojoj je samo dva dana kasnije trebao igrati glavnu ulogu, teško je ozlijeđen.
Liječnici u Općoj bolnici Sveti Duh dijagnosticirali su mu nagnječenje mozga, krvarenje u malom mozgu, nekoliko napuknutih kralježaka, slomljena rebra i ruku, oštećenje pluća i čeljusti te slomljene prednje zube zbog čega je bio tri tjedna u dubokoj komi.
– No, to nije bilo sve. Dok sam ležao u komi, pokupio sam i takozvanu bolničku bakteriju MRS, zbog čega se razvila sepsa. Bilo je veliko pitanje hoću li preživjeli, ali kao i uvijek, bio sam borac i uspio. Kad sam se napokon probudio, bio sam užasno slab, a nesreće se uopće nisam sjećao. Nisam mogao govoriti ni hodati. Sjećam se da sam na komad papira, koji su mi dali kao jedino moguće sredstvo komunikacije, napisao: “Mama, hoću nešto slatko”. A kad sam se nakon nekog vremena prvi put vidio u ogledalu sa Schanzovim ovratnikom i razbijenim zubima, pomislio sam: “Neću se predati! Idem dalje.” Naprosto sam odbijao prihvatiti da stvari više neće biti kao prije i ta moja silna upornost je, vjerujem, i dovela do brzog oporavka – prisjeća se Đorđe Kukuljica, koji je u mjesec i pol dana, koliko je proveo u bolnici (nakon buđenja iz kome premjestili su ga u Traumatološku bolnicu), smršavio 15 kilograma.
Cijelo to vrijeme hranili su ga isključivo intravenozno, a prvu pravu hranu počeo je jesti na rehabilitaciji u Krapinskim toplicama, gdje je proveo mjesec dana. U Toplice je stigao u invalidskim kolicima i s prognozom da možda više nikada neće hodati.
– Prvi put sam stao na noge nakon tjedan dana rehabilitacije. Sjećam se, mama me pridržavala pod ruku dok sam teškom mukom napravio osam nesigurnih koraka. Iako sam izgledao kao Frankenstein, nisam mogao vjerovati koliko je sreće izazvalo tih nekoliko koraka… Sutradan ih je bilo 12, prekosutra 16… Zapravo sam se fizički jako brzo oporavljao, no jako mi je teško padalo bolničko okruženje. Svi ti polomljeni ljudi, bolesti, invalidi… Nisam to više mogao gledati. Želio sam što prije van, vratiti se u normalan život – priznaje glumac i dodaje:
– Bilo mi je mučno od svega. A reagirao sam tako da sam počeo pretjerano jesti. Naručivao sam po dvije pizze odjednom, gušio se u roštilju, a istovremeno bih pojeo i sve bolničke obroke. Dijelom je to bilo na psihičkoj bazi, a dijelom i zbog velikih doza vitamina B kompleksa koji su mi bili dio terapije. Uglavnom, u samo nekoliko mjeseci udebljao sam se 45 kilograma.
Nagomilane kilograme skidao je tijekom 1997., kad se polako počeo ponovno baviti sportom. Oduvijek je bio strastveni sportaš, a i danas rado igra nogomet, košarku i stolni tenis te pliva.
Ali povratak u društvo išao je mnogo teže od fizičkog oporavka. Imao je problema s govorom pa je morao redovito ići na logopedske vježbe. A zahvaljujući Zlatku Crnkoviću, Nevi Rošić i Antunu Lonzi, njegovim profesorima s Akademije dramske umjetnosti, uspio je ponovno svladati i glumački govor. I nepunu godinu nakon nesreće stao je na kazališne daske “Gavelle”. Igrao je markiza Clitandreaua u “Mizantropu” i bio presretan što stvari napokon sjedaju na svoje mjesto. No, nije sve išlo tako lako kako se nadao.
Kristinka Šćavina
Pročitali ste skraćenu verziju teksta. Cijeli tekst o oporavku Đorđa Kukuljice pročitajte u tiskanom broju Glorije (br.873) ili se pretplatite na PDF izdanje