Mirela Brekalo Popović (55), glumica zagrebačkog kazališta Komedija koja je stekla televizijsku slavu tek u pedesetima zahvaljujući ulozi hercegovačke supruge u serijalu ‘Naši i vaši’, a sada je osvojila i Zlatnu arenu za ulogu u filmu ‘Kotlovina’, otkriva da joj ni nakon 25 godina braka nije bilo lako donijeti odluku da se na godinu dana – zbog snimanja TV serijala ‘Ruža vjetrova’ – odvoji od supruga Siniše Popovića i sina Luke.
Kako ste proslavili trijumf u Puli? – Sa suprugom i prijateljima provela sam opuštajući vikend na otoku Visu. Inače ljetujemo u Splitu, Pagu i Dubrovniku.
Gdje ćete držati Zlatnu arenu? – Trenutačno je sa mnom u Stobreču nedaleko od Splita, gdje živim otkako sam počela snimati serijal “Ruža vjetrova”.
Što biste savjetovali sinu Luki, 25-godišnjem studentu turističkog menadžmenta, da poput vašeg filmskog sina iz “Kotlovine” uđe u vezu s dvadeset godina starijom ženom? – Ne bi mi bilo drago, ali ne bih se miješala. Uostalom, i ja sam starija od svog muža, ali samo dvije godine.
Kako je vaš suprug, glumac Siniša Popović, prihvatio to što ste se na godinu dana preselili u Split? – To nije bila laka odluka, ni za mene ni za njega, no u braku treba biti spreman na ustupke. Split je inače njegov rodni grad i tu smo često.
Čime vas je suprug osvojio? – Ja sam osvojila njega. Na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti, na kojoj predajem scenski govor, bila sam mu profesorica.
Kad vas dvoje raspravljate, čija je zadnja? – Glavnu riječ uglavnom ima sin. Nas dvoje se nastojimo oko svega dogovoriti.
Jeste li oduvijek željeli biti glumica? – Moja prva ljubav je bila arhitektura, čak sam položila prijamni na Arhitektonskom fakultetu. No, onda sam shvatila da je to muški posao, u kojem žene samo rade nacrte za “prave” arhitekte. Tada je pala odluka o glumi.
Koje je osobine sin naslijedio od vas, a koje od supruga? – Na supruga je zgodan, a na mene – optimističan.
Jeste li ljubomorni? – Ne.
Što vam drugi najviše zamjeraju? – Suprug kaže da puno pričam.
A što vi smatrate svojom najvećom manom? – I sama znam da puno pričam.
U kojim se situacijama izvlačite suzama? – Lako zaplačem – kad gledam dirljiv film ili kad vidim tuđu nesreću – ali nikad mi suze nisu sredstvo za postizanje cilja. Čega uvijek mora biti u vašem hladnjaku? – Sira i sličnih namirnica za lagani međuobrok.
Znate li promijeniti gumu na autu? – Naravno, kao što Siniša odlično kuha i obavlja sve kućanske poslove.
Smeta li vam što su vas obilježile uloge majki i supruga? – Zahvalna sam Bogu da ih mogu igrati.
Koja je najveća zabluda o glumačkoj profesiji? – Da ništa ne radimo i da su glumice kurve.
Kamo odete kad trebate pet minuta samo za sebe? – Najbolje se opuštam za volanom svog automobila, ili u svom vrtu.
Što trenutačno čitate? – “Knjigu očeva” Miklosa Vamosa.
Opraštate li pogreške? – Da, i sebi i drugima. Nisam zlopamtilo.
Koliko vam se život u pedesetima promijenio u odnosu na četrdesete? – Četrdesete mi nisu bile baš sretne godine jer sam se tada borila s teškom bolešću. U pedesetima uživam, a ova nagrada došla je kao kruna jedne životne faze.
Dolores Tolić