Matka Knešaureka od ove ćemo jeseni gledati na televiziji i slušati njegove izvještaje o društveno-političkim zbivanjima. Ne, nije riječ o novoj ulozi u filmu ili serijalu, nego o poslovnoj promjeni 37-godišnjeg zagrebačkog glumca: zvijezda nekad vrlo gledanih serija "Ruža vjetrova", "Zora dubrovačka" i "Zlatni dvori" dobio je stalni posao u Informativnom programu HRT-a.
"Supruga Anica mi je, sasvim slučajno, pronašla novi posao. Vidjela je oglas za HRT-ovu audiciju gdje su tražili novinara Informativnog programa. Kako je znala da je novinarstvo moja skrivena strast, te da su me osim glume oduvijek zanimali geopolitički odnosi, predložila mi je da se prijavim. Iz znatiželje sam otišao na audiciju, na kojoj je trebalo pokazati snalaženje u reporterskom javljanju, a meni je definitivno pomoglo moje 17-godišnje iskustvo pred kamerama, sve serije i filmovi koje sam snimao. Zasigurno je to pridonijelo da netko u komisiji odluči kako će mi dati prednost u odnosu na profesionalne novinare. Zato se nadam da će moj posao pretežito biti ispred kamera. U fokusu mi je istraživačko novinarstvo, zanima me i kultura, ali apsolutno se vidim na ekranu, možda čak i u vođenju Dnevnika", govori Matko Knešaurek, koji je dosad na HTV-u samo sinkronizirao crtiće i radio je to šest godina. Sada će kao novinar prvi put u životu imati definirano radno vrijeme, a učit će "u hodu" od kolega.
No, novi posao ne znači da diže ruke od stare ljubavi: trenutačno izvodi četiri redstave s Kerekesh teatrom, s kojim je snimio i posljednji film "Marginalci", a u kazalištu Komedija zadržat će status honorarnog glumca.
"Ne zamaram se više time zašto u kazalištu nisam dobio stalan posao, niti hoće li se to ikada dogoditi. Sve se događa s nekim razlogom i kad se dogodi, treba uzeti najbolje od toga za sebe. Tijekom pandemije sam prvi put osjetio potrebu za stalnim poslom, tada me doista poljuljala neizvjesnost glumačkog poziva jer kazališni svijet bio je na koljenima. Srećom, supruga i ja imali smo ušteđevinu, a ubrzo sam se zaposlio u tvrtki mog punca te sam sedam mjeseci radio na skeli. Isprva su me radnici čudno gledali, ali nisam imao nijednu predstavu i nije bilo drugog izbora", priča Matko.
Bio je to period u kojem se potpuno posvetio supruzi Anici (33), kćeri Taliji (7) i sinu Tonyju (3), rođenom točno šest sati prije zagrebačkog potresa. Kad se zatreslo, supruga se s djetetom na rukama sjurila po stubama rodilišta u bolnici Sestara milosrdnica, dok je sa zidova padala žbuka, pa je Matko prvi put vidio sinčića lica prekrivenog prašinom. Za svoju suprugu kaže kako je njegov heroj, pa iako katkad imaju nesuglasice oko odgoja djece, u ljubavi su složni već osam godina. Žive nedaleko od Zagreba te planiraju izgradnju vlastite kuće.
"Obožavam svoju djecu i vrijeme koje provodim s njima. Zajedno radimo kućne predstave, odlazimo u zoološki vrt, kupio sam im čak piliće i koke, ali onda je došla lisica pa nije dobro završilo. Odgajam ih da smo stalno u interakciji, pa ako se kuha ručak uključujem ih u proces, kad peremo podove također... Napravio sam im drvenu kućicu od šest kvadrata u dvorištu. Za razliku od supruge koja je mekša u odgoju, ja sam stroži i dosljedan, to je moj način da ih pripremim na svijet koji zna biti okrutan. S Talijom jako puno razgovaram, želim je naučiti da bude samostalna, neovisna i da radi nešto što je usrećuje. Hoće li biti frizerka ili doktorica znanosti, meni je svejedno", govori Matko.
Takav stav posljedica je vrlo strogog odgoja njegovih roditelja. Otac Kajetan, inženjer strojarstva i majka Štefanija, liječnica, uvijek su mu govorili kako u školi može i mora biti bolji. Zbog roditelja je upisao Pravni fakultet i završio dvije godine.
"Moji roditelji su bili strogi, ali pravedni, zahtijevali su od sviju nas odlične ocjene u školi radi boljeg plasmana na fakultete, ali ja sam bio malo svojeglav pa s ocjenama nije uvijek išlo kao podmazano. Upisao sam Pravni fakultet u Osijeku, samo zato jer je u susjednoj zgradi glumačka akademija, pa sam nakon predavanja odlazio na predstave i gledao kolege na probama. Na drugoj godini prava, s prosjekom ocjena vrlo dobar, skrivećki sam se pripremao za prijemni na glumi i - prošao. Kad sam doma priopćio da odustajem od prava, nastala je drama, mama je plakala, ali onda su se smirili i oboje su mi bili podrška. Tek kao student glume prestao sam se dokazivati roditeljima jer sam ostvario svoj san", govori Matko, koji vjeruje da zbog tih pritisaka cijeli život prati manjak samopouzdanja.
"Bio sam ružno pače u obitelji, ali danas se tome smijemo. Cijelo djetinjstvo sam slušao kako mogu bolje i kada sam odrastao uvijek sam mislio da nisam dovoljno dobar. Dogodilo mi se to i u karijeri, kad sam primjerice u predstavi "Ljepotica i zvijer" dobio ulogu Gastona, bio sam pun nedoumica, na sceni se osjećao kao petogodišnjak, prepun blokada u glavi. Trebalo mi je mjesec dana da se opustim, a trenutak koji je prelomio je bio kada mi je koreograf Leo Mujić tijekom probe zapljeskao, ali i kada su me kolege pohvalile. U mojoj se glavi dogodilo sazrijevanje" priča Matko.
Osim supruge Anice, tijekom tih emocionalnih previranja najveća mu je podrška bila četiri godine starija sestra Zrinka." Imao sam tri godine kada je na moje sestre Zrinku i Jelenu te brata Antu naletio automobil na križanju Hatzove i Palmotićeve. Ja sam bio tati na ramenima i to me spasilo. Vozač kombija proletio je kroz crveno, udario "peglicu" koja je prolazila kroz svoje zeleno i koja je odletjela od siline udarca te pomela moju sestre i brata. Svi su bili ozlijeđeni, no Zrinka je prošla najgore. Gotovo cijelu osnovnu školu provela je u bolnici, imala je 33 operacije i neopisivo je ono što je prošla, kao i moji roditelji. Iznimno smo bliski, povjeravamo se jedno drugome, kada je najveći problem, ona prvo okrene moj broj", govori Matko, koji je isto tako okrenuo broj svoje sestre kad je saznao da je dobio novi posao. A ona se, kao uvijek, bratovom uspjehu obradovala kao vlastitom.
