Splitskom veslaču Siniši Skelinu (37) više ne treba budilica. Svako jutro u pola šest probudi ga njegova dvomjesečna kći Sara, jer je to njezino vrijeme za prematanje i prvu papicu. Čim Sara zakmeči, njezin je tata već iznad krevetića, spreman za “akciju”.
– Sara je divna beba. Samo jede i spava. Još je nitko nije čuo kako plače. A kad malo zagrinta, brzo se umiri. Najčešće u mom naručju – kaže član brončanog osmerca s Olimpijade u Sydneyu, koji je s bratom Nikšom 2004. osvojio i srebrnu medalju u dvojcu bez kormilara na Olimpijadi u Ateni.
– A sve oko pelena, dudica, bočica i plišanih igračaka svladao sam već u prvom tjednu. Ništa mi nije teško i ne osjećam nikakav strah. Uostalom, Saru sam ja prvi i primio na ruke.
Djevojčica je, naime, 3. svibnja došla na svijet carskim rezom, a Siniša Skelin, koji je potkraj godine završio specijalizaciju i radi kao oftalmolog u KBC-u Split, s nestrpljenjem je čekao pred vratima operacijske sale da je vidi. I on i njegova supruga Maja (29), inženjerka elektrotehnike, znali su da će dobiti kćer, ali to saznanje ne može se usporediti s trenutkom u kojem je ugledao svoju malu štrucu, tešku 3300 grama. Čim ju je primio u naručje, znao je da će biti tatina curica.
Dolores Tolić
Pročitali ste skraćenu verziju teksta. Cijeli tekst pročitajte u tiskanom izdanju Glorije (br. 862) ili se pretplatite na PDF izdanje