Zagreb, 220711.
Kafic Klincek, Buzanova ulica.
Na slici: Ivica Blazicko.
Foto: Tomislav Kristo / CROPIX
Tomislav Kristo / CROPIX
Zagreb, 220711.
Kafic Klincek, Buzanova ulica.
Na slici: Ivica Blazicko.
Foto: Tomislav Kristo / CROPIX
Tomislav Kristo / CROPIX

Razotkrivanje

Ivica Blažičko otkrio je po čemu je tipičan Zagorec, vode li ga razum ili emocije te na što najviše troši

  • 18.04.2020. u 19:00

  • Autor:
    • Kruno Petrinović,
    • Copyright Gloria

Legendarni sportski komentator, čiji se dokumentarni serijal ‘Junaci našeg doba’ prati napeto poput utakmica nogometne reprezentacije, posljednjih tjedana liniju održava radeći na gruntu u Zagorju, no za Gloria magazin priznaje da mu jako nedostaju prijatelji.

Koliko dugo ste snimali "Junake našeg doba”?

- Započeli smo preklani u Rusiji tijekom Svjetskog nogometnog prvenstva, a nastavili u zemljama u kojima naši reprezentativci žive i igraju - u Švicarskoj, Španjolskoj, Italiji, Turskoj, Njemačkoj, Rusiji i, naravno, u Hrvatskoj.

Pamtite li neku anegdotu sa snimanja?

- Izraz lica našeg suradnika Mislava Brcka, koji je vodio razgovore s ljudima iz švicarskog NK Möhlin-Riburga, prvog kluba Ivana Rakitića. Njihov švicarski njemački namučio je čak i službenog prevoditelja, a Mislav ih nije razumio ni riječ.

Koje scene iz serijala su vas najviše dirnule?

- Razgovor s Lukom Rakitićem, ocem Ivana Rakitića, koji je opisao kako je njegov sin donio odluku da će nastupati za hrvatsku reprezentaciju. Kao i mnogi drugi, ni ja ne mogu zaustaviti suze kad ponovno gledam snimke koje opisuju stanje duha i atmosferu u Hrvatskoj u ljeto 2018.

Vodi li vas kroz život više razum ili emocije?

- Prije su mojim postupcima uglavnom upravljale emocije, a sada češće uključujem razum.

Jeste li pročitali Ljermontovljev klasik "Junak našeg doba" od kojeg ste posudili ime? - Jesam, davno, ali ga ne pamtim više. Morat ću ga ponovno pročitati.

 

Tko su vaša tri najdraža književnika?

- Ratko Cvetnić je po meni najveće ime hrvatske suvremene književnosti, volim poetiku Ivice Prtenjače, a trenutačno čitam sve od sjajnog austrijskog pisca Roberta Seethalera.

Kako podnosite život u kućnoj izolaciji?

- Sjajno, jer sam uglavnom izvan kaveza - na gruntu u Zagorju.

Čime se bavite?

- Preko dana radim na zemlji, a navečer sjednem za računalo i pripremam još jedan veliki dokumentarni projekt o tri desetljeća hrvatske nogometne lige.

Što vam u karanteni najviše nedostaje?

- Prijatelji.

Odgovara li vam ovaj mirniji način života?

- Zasad sam zahvalan što su mi ove okolnosti omogućile da se pozabavim stvarima za koje ne bih pronašao vremena u “normalnom” životu.

Jeste li u novim okolnostima nabacili koji kilogram?

 - Nisam se udebljao, dapače, rad na zemlji dobar je za liniju.

Tko je u vašoj kući šef u kuhinji?

- Supruga.

Čemu u tanjuru ne možete odoljeti? - Jetrici i čušpajzima.

 

Što gledate na televiziji sada kad više nema sportskih prijenosa i natjecanja?

- ‘Junake našeg doba’.

Koji je bio vaš posljednji prijenos uoči krize?

- Prvenstvena utakmica između Dinama i Rijeke 29. veljače, a nakon toga spremao sam se za otvorenje sezone F1 u australskom Melbourneu, koje je 13. ožujka - otkazano.

Po čemu ste tipični Zagorec?

- Po ljubavi za svoj kraj.

Na što vam nije žao potrošiti novac?

- Nisam šparan čovjek pa dok imam, imaju i svi oko mene. Trenutačno najviše trošim na alat.


Aktualno pitanje

Što mislite o ponovnom otvaranju tržnica?

- Mislim da je jako dobro što je Nacionalni krizni stožer uvažio želju ljudi da uoči Uskrsa mogu nabaviti sve potrebne namirnice od domaćih proizvođača. I sam redovito kupujem na tržnici, a najdraža mi je na Kvatriću: uz sezonsko voće i povrće, ondje kupujem i meso, ribu, sir...