Ispraćaj Dorice Nikolić na zagrebačkom krematoriju bio je dostojanstven i emotivan. Od najpostojanije HSLS-ovke oprostili su se brojni stranački kolege, politički istomišljenici i oponenti, posljednja slova bila su kratka i puna zahvale za sve što je učinila u politici, kao i svesrdno pomažući svima koji su joj se obratili za pomoć, a uz odar su neutješno u svojoj boli stajali Krunoslav Nikolić, suprug i ljubav njezina života, kći Iva Jelena, koja joj je prije četiri mjeseca podarila unuka, i zet, Indijac Gagan Vishwakarma, kojeg je obožavala.
Političarka koja je na hrvatskoj sceni bila aktivna od 1989. od Nove godine se borila s bolešću za koju, kako donosi novi broj magazina Gloria, do samog kraja nije dobila točnu dijagnozu unatoč brojnim pretragama koje je obavila. Da je riječ o teškoj bolesti doznalo se prije nekoliko dana, kad je završila na operaciji zbog drugih zdravstvenih problema. Obitelj je tada doznala da je riječ o karcinomu, ali nisu bili spremni da će tako brzo otići. Jutro nakon operacije njezin je suprug u bolnicu doveo svećenika kako bi obnovili bračne zavjete jer su uskoro trebali proslaviti 50 godina braka, ponovno se vjenčati i time potvrditi svoju ljubav i privrženost. No Krunoslav Nikolić nije želio čekati. Ponovno su rekli da, a nekoliko sati kasnije Dorica Nikolić zauvijek je sklopila oči.
Svojeg supruga upoznala je 1964. na plaži na Rabu. Njezini roditelji imali su kuću na tom otoku pa su svake godine ondje ljetovali. Krunoslav Nikolić bio je brucoš na građevini i došao je na ljetovanje s prijateljima. Sljedeće godine ponovno su se slučajno sreli u Zagrebu na policiji u Petrinjskoj ulici: on je došao izvaditi putovnicu, a ona svoju produljiti i ponovni susret probudio je usnule emocije. Ljetna romansa prerasla je u duboku ljubav koja je trajala do posljednjeg dana i koja je gotovo nedostižna za današnje prilike. Nije to bio samo brak nego i dubok odnos pun poštovanja, podrške, dijeljenja istih vrijednosti i istih strasti poput glazbe i kazališta. Obnavljanje bračnih zavjeta na samrtnoj postelji dokaz je te nesvakidašnje i nesebične privrženosti.
