U vašoj drami “Cigla” tematizirate ratnu i poslijeratnu svakodnevicu. Koja su vaša sjećanja na ratno razdoblje?
- Pokušavam spojiti ta dva perioda u jedan. Trauma se i događa jer se čini da su to dva života, ratni i poslijeratni, to je ta prevara u kojoj ne možeš pronaći lopova. Ali, život je samo jedan.
Tko vas je inspirirao za neobične likove iz “Cigle”?
- Ne sjećam se više. Ne znam koliko su neobični, to je prilično jednostavan svijet. Ako je povratna karta jeftinija od karte u jednom smjeru, oni se nikada nikamo neće odseliti. Uvijek će se vratiti, ako me razumijete.
Kojom ste od svojih priča najzadovoljniji?
- Uglavnom onima koje još nisam objavio. Kad se nešto objavi, skoro pa da je gotovo.
Što trenutačno pišete?
- Već dulje radim na drami “Žena popularnog pokojnika”. Riječ je o grupi građana smještenih u komuni za odvikavanje od teških droga.
A čitate?
- Čitam prvu knjigu Pavla Svirca “Književna groupie”.
Je li vam glumačka profesija još uvijek izazovna kao na početku karijere?
- Ne mogu reći baš da mi je izazovno bilo na početku karijere ili obrnuto. Karijera je općenito kompleksan pojam. Kako to izgleda? Kaže uloga glumcu - ja te izazivam na utjelovljenje. Što ti onda radiš? Dočekaš tu ulogu iza ugla i mlatneš ju batinom? Ne znam...
Glumac, pisac, redatelj, glazbenik... u kojoj se od tih profesija najbolje osjećate?
- Pa ne znam.
Igrate li još uvijek košarku?
- Igram. Kupio sam si neki dan tenisice. Bitno mi je samo da dobijem svog prijatelja Ranka Zidarića, a to i nije toliko teško. U posljednje vrijeme igra jako loše.
Koji vam je omiljeni bend?
- Volim Buldožer, posebice prvu ploču “Pljuni istini u oči”.
A pjesma?
- “Dva” od Milana Manojlovića Mancea.
Koji sport volite pogledati na televiziji?
- Košarku NBA lige, ali i neke stare utakmice s Jordanom, Pippenom, Rodmanom i Kukočem.
Otkud vaša fascinacija lampama?
- Nemam baš neku fascinaciju, tipa da ganut stojim pred njima i plačem od ljepote, ali volim spasiti neku staru lampu od zaborava.
Koliko ih imate kod kuće?
- Sedam.
Znate li ih napraviti?
- Znam.
Što je najskuplje što posjedujete?
- Ne posjedujem ništa.
Koji vam je omiljeni kutak u stanu?
- Imam ih nekoliko. Podijelio sam ih na ljetne i zimske.
Koji kućanski posao vam nije mrzak?
- Svi su mi poslovi dragi. Tako je lakše. Ne znam pripada li nabava u kućanske poslove.
Kakav ste kuhar?
- Recimo da od pet ručkova zeznem minimalno jedan. Ne bacamo tu hranu, ali svakako pomislim moglo je bolje. Evo, baš sam upropastio jedan odličan rižoto jer sam stavio previše peršina. Ali ako ga nazovemo rižoto od peršina, onda je o.k.
Riba ili meso?
- Meso i riba. Lešo.
Slano ili slatko?
- Prvo slano pa slatko.
Što biste mogli jesti tri dana zaredom?
- Bila je odlična purica s mlincima u Zagorcu u Frankopanskoj ulici pa sam imao tjedan purice s mlincima. Sreća da Zagorca više nema.
Koja su vam najdraža sjećanja na djetinjstvo?
- To su uglavnom sjećanja vezana za igru.
Koju ste najluđu nepodopštinu izveli kao tinejdžer?
- To me sram priznati. Volio bih da se toga nitko ne sjeća. Ali sjećanje je teško izbrisati.
Što ste od životnih mudrosti pokušali usaditi svojoj kćeri, 25-godišnjoj Klari?
- Klara je već sad mudrija od mene.
Čemu vas je naučilo roditeljstvo?
- Učim još uvijek.
Jeste li kada svoju kćer osramotili pred prijateljicama?
- Neki su moji štosevi jako loše prošli.
Što znate danas u pedesetima, a niste imali pojma ili niste vjerovali u dvadesetima?
- Pa dosta toga. Recimo, kad sam bio klinac, mislio sam da ću sve skužiti i da sve kužim, a sad mi je jasno da ništa nisam skužio.
Što najprije primijetite na ženama?
- To da su žene, a ne muškarci.
Što je za vas ljubav?
- Ljubav je bitna. Ima ih raznih vrsta.
A prijateljstvo?
- I prijateljstva su bitna.
Što smatrate svojom najvećom vrlinom?
- Ne bih znao. Neke sam mane pretvorio u vrline.
A manom?
- Ima ih dosta.
Na što biste potrošili posljednji novac?
- Na duhan i upaljač. Već dulje vremena želim posjedovati upaljač, ali da je samo moj.