'Na zagrebačkim ulicama nesnosne su gužve ovih dana, ljudi se sudaraju na pločnicima, živčani jer im muhe i komarci krajem listopada zuje oko ušiju. Naišla sam tako na poznanicu iz prošlog života, iz prethodnog braka, koja je u podjeli naše bračne stečevine pripala bivšem suprugu, jer njezin suprug i on ipak su bili bliskiji prijatelji i družili se dulje negoli nas dvije. Susrele smo se pred staklima jednog restorana i upitale.
- Što ima novo? Pa, udajem se u subotu - uzvratila sam konkretnim odgovorom na kurtoazno pitanje.
Nasmijala se i rekla: - Stvarno? Sjećam se razgovora koji smo davno vodile, kad si ustvrdila da se u slučaju razvoda više ne bi udala. Kako to da si promijenila mišljenje?
- Fućkaš čovjeka koji ne mijenja mišljenje - rekla sam kroz smijeh, iako se nisam jasno sjećala tog razgovora. Vjerujem da je istinit. Kad nisi zadovoljan u braku, a nemaš snage ni mogućnosti promijeniti stanje stvari, jedino što možeš jest zaklinjati se da se više ne bi udala.
Međutim, u stvarnosti sam se ponovno udala prije tri godine, kad smo kupili zajednički stan i uselili se u njega. Prije toga smo u vezi bili godinu dana, a onda smo počeli živjeti u izvanbračnoj zajednici', piše Milana Vlaović Kovaček u svojoj kolumni za magazin Gloria gdje otkriva zašto je dodala suprugovo prezime i ostavila ono bivšeg supruga, ali i zašto je sasvim u redu udati se drugi puta.
Cijelu kolumnu Milane Vlaović Kovaček donosi novi broj magazina Gloria.
