Marisabel Majić Cerovečki i Marko Cerovečki vjenčali su se 4. rujna 2026. godine u Zagrebu, pred 160 najbližih prijatelja i članova obitelji.
Upravo na četvrtu godišnjicu veze, HRT-ova reporterka Marisabel Majić (29) i trgovački putnik Marko Cerovečki (32) izrekli su sudbonosno "da". Okruženi sa 160 najbližih prijatelja i članova obitelji, svoju su ljubav ovjekovječili 4. rujna u Marisabelinoj župi, crkvi Majke Božje Lurdske u Zagrebu. Odabir datuma djelovao im je sudbinski - bio je to jedini slobodan termin na imanju The Tur u Velikoj Gorici gdje su, okruženi zelenilom, u šatoru s baldahinima i lampicama, željeli imati svoju svadbu.
"Nisam puno maštala o svojem vjenčanju kao dijete, više otkako smo se zaručili, ali taj je dan bio sve što sam zamišljala - i puno više. Mislim da ne postoji mladenka koja se, kada odjene vjenčanicu, ne osjeća barem malo kao princeza. Ne nosiš takvu haljinu svaki dan, a kada se tome dodaju frizura, šminka, cijela atmosfera i, na kraju, pogled pun suza tvog budućeg muža kada te prvi put ugleda, mislim da je riječ ‘princeza‘ zapravo premala da opiše taj osjećaj", priznaje Marisabel, koja je svoju vjenčanicu unajmila u I do weddings salonu, a pronašla ju je samo dva tjedna prije vjenčanja.
Naime, iako ju je odabrala još u veljači, na posljednjoj probi shvatila je da to ipak nije njezina haljina. Srećom, prisjeća se, žene u salonu bile su pune razumijevanja, podržale su je u promjeni odluke te joj pomogle pronaći onu pravu. Vjenčanicu je uspjela tajiti od svog supruga do samog vjenčanja, ali ga je zato neprestano ispitivala kakvu očekuje. Marko je imao milijun teorija o tome kako će njegova Marisabel izgledati.
Elegantnu čipkastu haljinu sirena kroja s dugačkim rukavicama oplemenila je s nekoliko promišljenih detalja, poput lančića s biserom koji su joj darovale prijateljice na djevojačkoj večeri, udobnim cipelama i buketom bijelih ruža koji na kraju proslave nije bacala. Odlučila ga je pokloniti svojoj mami, kao malu zahvalu što joj je kroz život pružala ljubav i podršku. Markov pronalazak odijela bio je nešto jednostavniji zadatak, pa je u Galileu kupio prvo koje je probao, dok mu je Marisabel odabrala nježnu svijetlu kravatu.
Zajednički pothvat
Najveći izazov bila im je organizacija vjenčanja, ponajprije zbog Marisabelina posla koji nema fiksno radno vrijeme, a nerijetko može završiti i s javljanjima iz drugog grada. No, uz timski rad, dobru volju i razumijevanje šefova, uspjeli su sve posložiti. Iako Marku nije bilo pretjerano važno kakvo će cvijeće biti na stolovima ili koje će nijanse prevladavati u dekoracijama, bio je dežurni vozač za svaki sastanak vezan uz organizaciju, a najvažnije mu je bilo da imaju dobru glazbu. Svoj su bend, Šarmere, prvi put slušali na jednoj svadbi prije tri godine i odmah su se dogovorili da će im oni jednoga dana svirati i za njihov poseban dan.
Najupečatljiviji glazbeni trenutak ipak je bio njihov prvi ples, za koji su odabrali pjesmu "Pred tvojim vratima" Olivera Dragojevića. Kako je objasnila Marisabel, to je jednostavno pjesma koja ih je na neki način uvijek podsjećala na njihov odnos, a pritom nosi i emociju koja im je djelovala savršenom za taj trenutak. Kako bi ples prošao što bezbolnije, Marisabel se za tu prigodu preobula u tenisice, a na koreografiju učitelja Filipa dosta su vježbali. I na kraju se sav trud isplatio. No, najdirljiviji trenutak cijelog dana ipak je bio govor njezina tate, koji je opisala kao "govor stoljeća".
Tata je, baš kao i ostatak obitelji i prijatelja, sudjelovao u organizaciji, što im je uvelike olakšalo logistiku. No, heroj dana ipak je bio Markov šogor Krešo koji je dan prije vjenčanja spasio Marisabel od suza. Naime, izgubili su im se reveri zbog krivog preusmjeravanja te se činilo da ih neće dobiti na vrijeme. Nakon razgovora s korisničkom službom, saznali su gdje je zapeo paket, a Krešo se uputio u sortirni centar te, nakon potrage, nekim čudom pronašao. Iako joj danas to djeluje smiješno, tada se činilo kao da je u pitanju najveći problem na svijetu. Srećom, reveri su na vrijeme stigli, pa su njezine prijateljice, Ana i Antonia, imale posla na dan vjenčanja.
Najveći posao ipak su odradili kumovi, Lucija Petrovicki i Jura Despot. Marisabelina najbolja prijateljica iz djetinjstva, koju je upoznala zahvaljujući intervencijama njihovih baka, ni mjesec dana prije vjenčanja rodila je djevojčicu Brunu carskim rezom. No, bez obzira na to, pronašla je snagu biti uz Marisabel i na njezin veliki dan.
Prvi susret
"Bila je nasmijana, vesela i puna energije, a na vjenčanju se držala stvarno zvjerski! Na tome ću joj zauvijek biti zahvalna i stvarno joj skidam kapu do poda. Ona je za mene definicija najbolje prijateljice - osoba koja se iskreno veseli mojoj sreći kao da je njezina vlastita. Ona je uvijek tu, i u najljepšim i u najtežim trenucima, i uvijek će mi bez uljepšavanja reći ono što trebam čuti", govori Marisabel.
Jura i Marko su se pak upoznali preko Tine, Marisabeline prijateljice iz srednje škole, a ubrzo se rodila velika ljubav koja je rezultirala i time da je na kraju, osim kumstva, čak i zapjevao na svadbi.
"Jura je osoba uz koju ne možeš biti tužan i uvijek je spreman na šalu. Često se šali da se Tina i ja nikada nećemo ‘voljeti‘ onako kako se njih dvojica vole - i moram priznati da nam je ta njihova muška ljubav jedna od najdražih stvari kod njih", smije se Marisabel, koja je sadašnjeg supruga upoznala na ljeto 2022. Prve su poruke razmijenili preko društvenih mreža, a kad je došlo vrijeme za upoznavanje uz kavu, priznaje Marisabel, nije uopće bila raspoložena za taj susret. No, na kraju je sama sebi rekla: "Idi, možda bude dobro", a ostalo je povijest. Prisjeća se da su na prvoj kavi sjedili gotovo četiri sata i pričali, a imali su toliko zajedničkih interesa i tema da je jedva čekala njihovu iduću kavu.
"Sve se nakon toga nekako razvijalo prirodnim tempom, ništa nismo forsirali i sve je dolazilo samo od sebe. Naravno, kao i svaka veza, i naša je imala izazove. Posebno kada smo počeli živjeti zajedno, jer prije toga nijedno od nas nije živjelo s partnerom. Morali smo učiti kako funkcionirati zajedno, kako se prilagoditi jedno drugome i, možda najvažnije, kako otvoreno razgovarati o svemu što nam smeta. S vremenom smo naučili da nije poanta u tome da se nikada ne posvađamo ili da se uvijek u svemu slažemo, nego da uvijek pronađemo način da razgovaramo, razumijemo jedno drugo i idemo dalje zajedno. Mislim da je upravo to ono što nas je najviše učvrstilo - nismo odustajali jedno od drugoga. I, na kraju, kada se sve zbroji, možda je upravo to i najvažnije", govori Marisabel, koja je ubrzo pristala i službeno provesti ostatak života s Markom Cerovečkim.
Zaručili su se na ljeto 2025., kad ju je njezin odabranik zaprosio na moru uz rivu. U romantičnoj atmosferi i u stanju potpunog iznenađenja, Marisabel je počela plakati od sreće pa nije uspjela ni izgovoriti "da". Marko ju je, simpatično zbunjen, iskreno pitao: "Jel‘ hoćeš? Daj reci nešto!".
U životu je najvažnija - ljubav
Iako je prosidbu priželjkivala, nije znala kad će se dogoditi taj neponovljiv trenutak, a Marko je učinio sve kako bi Marisabel bila u potpunosti iznenađena. Čak je i čuvao prsten u rezervnoj gumi od automobila, znajući da bi ga inače njegova odabranica pronašla. A ključnu ulogu u cijeloj priči odigrala je Marisabelina prijateljica Lucija, koja je pomogla pronaći savršeni prsten i realizirati samu prosidbu.
I dok su nakon svadbe još uvijek puni dojmova, pa razmjenjuju fotografije i videe s najbližima, za svoje su goste pripremili i šarmantne poklončiće - magnete s njihovim imenima, datumom vjenčanja i stihom iz Hvalospjeva ljubavi, "Ali najveća je među njima ljubav". Željeli su da gosti doma ponesu malu uspomenu na njihov dan, ali i poruku koja podsjeća na ono što je u životu najvažnije - ljubav.
"Nekoliko dana prije svadbe otišli smo kod svećenika koji nas je vjenčao kako bi nam otprilike pokazao kako cijeli obred izgleda i što trebamo reći jedno drugome. Već na toj probi oboje smo zatitrali - glasovi su nam se tresli dok smo izgovarali riječi koje ćemo nekoliko dana kasnije izreći pred svima, a meni su krenule i suze. Valjda nam je tek tada stvarno došlo do glave da je taj trenutak napokon pred nama i da smo došli do dana o kojem smo toliko dugo pričali. A onda, kada je došao pravi trenutak u crkvi, sve je nekako bilo puno lakše i prirodnije. Izgovorili smo zavjete s takvom lakoćom da smo se i sami iznenadili. Puno nam je pomogao i naš fra Ante, koji je cijeli obred vodio toliko smireno i toplo da smo se uz njega osjećali potpuno opušteno. U tom trenutku više nismo razmišljali o tome što trebamo reći, niti jesmo li nešto dobro zapamtili - samo smo gledali jedno drugo i bili svjesni da upravo izgovaramo najvažnije ‘da‘ u svom životu", zaključuje Marisabel Majić Cerovečki.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....